Tu je Milan Bandić puno verziraniji i vještiji od Rajka Ostojića, on je počasni predsjednik GNK Dinamo, deklarativni spasitelj NK Zagreb, njegove novčane injekcije spasile su Cibonu od bankrota, Sandra Perković je došla do zlatne olimpijske medalje zahvaljujući Bandićevim donacijama. Njegov protukandidat je na tom planu potpuni autsajder.
Kandidatima za zagrebačkog gradonačelnika trebalo bi, između ostalog, provjeriti i sportsku kulturu, a najteže bi pitanje trebalo glasiti - nabrojite trojicu hokejaša Medveščaka. Kladim se da će na tom pitanju pasti i Bandić i Ostojić, makar Milan Bandić nije neosjetljiv ni na ledenu čaroliju i podupire je gradskim novcem. Istina, skromnim iznosima, ali ipak - podupire.
Zagreb je jedan od trinaest europskih gradova, kojemu će zbog rankinga hrvatske nogometne reprezentacije, biti ponuđeno domaćinstvo za Europsko nogometno prvenstvo 2020. godine. Tu ideju Michel Platini je “ukrao” od pokojnog libijskog diktatora Moamera Gadafija, čija je namjera bila da se Afrički kup nacija igra po cijelom afričkom kontinentu. Tako će se i EP 2020. godine, u čast 60. godišnjice tog uglednog turnira, jačeg i od svjetskog prvenstva, održati u trinaest europskih gradova. Prijedlog je da to bude na stadionima Santiago Bernabeu (Madrid), Olimpijski stadion (Berlin), Luz (Lisabon), Stadio olimpico (Rim), Arena (Amsterdam), Wembley (London), St. Jakob (Basel), Kralj Baudouin (Bruxelles) i Maksimir (Zagreb). U prvotnom prijedlogu zapisano je da se turnir igra i na Parku prinčeva (Pariz), Lužniki (Moskva) i Karaiskakiju (Atena), ali su se javili oponenti. Pariz bi trebalo izostaviti, jer će se tamo igrati Europsko prvenstvo četiri godine ranije (2016), u Moskvi se 2018. godine održava Svjetsko prvenstvo, dok su Grci - nepouzdani. Kao najslabijoj karici Europske Unije ne može im se vjerovati.
Vrlo je važno kako će se o paneuropskoj nogometnoj ideji izjasniti Hrvatski nogometni savez? Je Hrvatska uopće spremna, ili možda vjeruje da će Platini dati novac za novi stadion. Budite sigurni da nije baš tako rastrošan. Pitanje je koliko novca bi trebalo uložiti u “kozmetiku” maksimirskog stadiona da bi odgovarao zahtjevima Uefe? I nije važno samo što će o tome reći Davor Šuker, već i budući gradonačelnik?
Uopće ne sumnjam da će se Bandić, nakon akrobacije s fontanama, zaklinjati da je Zagreb spreman i za organizaciju zahtjevnog nogometnog turnira, dok će gospon doktor taj privilegij vjerojatno džentlmenski prepustiti Splitu, koji jedini ima pristojan stadion na području bivše Jugoslavije i mogao bi s punom ozbiljnošću kandidirati za turnir. Davor Šuker se boji sindroma Spaladium Arene, jer, dotjerivanje maksimirskog stadiona koštalo bi porezne obveznike još najmanje 100 milijuna eura. Što će na to reći premijer i ministar finanancija? Jer, maksimirski stadion ne može trunuti do vječnosti, u taj stadion se ulupalo 100 milijuna eura nečijeg novca. Milan Bandić je tražio strane investitore, ali nikada se nije krenulo dalje od razglabanja nad nacrtima arhitekata, tako da Zagreb u nogometnom smislu i dalje pripada trećem nogometnom svijetu. Čak i ono što je izgrađeno, stoji prazno. Sjeverna tribina već je godinama gradski mrtvi kapital, koji je pust i neiskorišten samo zbog nesposobnosti gradske uprave.
Bandić nije mogao, Ostojić neće ni pokušati! Iza ove rečenice ne treba stavljati upitnik. Pa kako će i kandidati za zagrebačkog gradonačelnika to vrlo skoro potvrditi, jedini ozbiljan kandidat je Split. Poljud je jedan od najljepših europskih stadiona, da bi imao kapacitet prema regulama Uefe, potrebna su tek sitna ulaganja, neusporedivo manja nego u maksimirski stadion, koji nema ni krova, upotrebljiva je jedino svečana loža. Uz to, Split je vrlo privlačan grad, mediteranski štih bio bi “figura više” pred ostalim kandidatima. No, hoće li kandidatura Splita istovremeno biti i poraz novog zagrebačkog gradonačelnika? Ili možda Bandić i Ostojić ne misle tako, možda je EP 2020. godine zapravo njihova šansa? Ako će se Zagreb i Split nećkati, Beograd i Sarajevo će objeručke dočekati Platinijevu pozivnicu.