ZAGREB - Dosadašnji prijedlozi reforme zdravstva pokazali su veliko razilaženje između predstavnika političkih stranaka koji ne žele zadirati u prava osiguranika i ekonomista koji smatraju da se sadašnji model financiranja dugoročno ne može održati te da su nužne dublje promjene.

Iako se visoka nelikvidnost u zdravstvu ističe u prvi plan, činjenica je da se Ministarstvo financija, Ministarstvo zdravstva i HZZO već moraju zaduživati kako bi pokrili dugove u zdravstvu.

Za ekonomiste je ključno pitanje tko snosi troškove zdravstva i kako se njima upravlja. Većina se slaže da dugoročna "sanacija" sustava podrazumijeva da troškove u većoj mjeri snose proračun i pacijenti, a manje poslodavci, te da veću ulogu ima primarna zaštita, uz drukčiji način financiranja. 

Prošlogodišnja reforma zdravstva podrazumijevala je manji broj izuzeća, tako da bi samo 1,5 milijuna ugroženih bilo izuzeto od participacije

Iako se brojke donekle razlikuju, analize upućuju na to da će se troškovi zdravstva povećavati. Prema procjenama OECD-a, ako vlasti ništa ne poduzmu, troškovi zdravstva u razvijenim zemljama narast će sa sadašnjih 7 posto na oko 13 posto BDP-a 2050. godine.

- Sadašnji broj osiguranika u Hrvatskoj je malen i sa starenjem stanovništva dodatno će se smanjivati. Zato su značajnije promjene nužne što prije - ističe Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog instituta.

Prema studiji Dubravka Mihaljeka, ekonomista iz Međunarodne banke za poravnanja, oko 80 posto troškova zdravstva pokriva se doprinosima, koje plaćaju zaposleni, odnosno njihovi poslodavci. Da bi se oni rasteretili i s vremenom smanjio trošak rada, Mihaljek smatra da više trebaju sudjelovati ostali porezni prihodi .

A da je prostor velik, pokazuju podaci prema kojima u zemljama EU-15 proračun financira 43 posto javne potrošnje zdravstva, a u Hrvatskoj samo tri posto. Problem predstavlja velika potrošnja u zdravstvu, za koju ekonomisti smatraju da se može riješiti jedino da pacijent više sudjeluje u plaćanju lijekova i liječničkih usluga.

Prošlogodišnja reforma zdravstva, koju su podupirale Svjetska banka i MMF, podrazumijevala je znatno smanjenje broja izuzeća, tako da bi od plaćanja participacije bilo izuzeto samo 1,5 milijun socijalno ugroženih. 

Bolnice bi trebali voditi menadžeri, a ne liječnici Eskalacija potrošnje na lijekove i specijalističku skrb, smatra ekonomist Dubravko Mihaljek, može se povezati s iskrivljenim poticajima koje sadašnji sustav "glavarine" daje primarnim zdravstvenim ustanovama. U poticajnijem sustavu financiranja liječnici opće prakse ne bi dobivali glavarine, nego bi se, primjerice, naplaćivali prema pruženim uslugama pacijentima. Na kraju dolazi i ono na što sindikati često ukazuju - bolnice bi trebali voditi menadžeri koji poznaju zdravstvo, a ne liječnici.

Marina Klepo