BRUXELLES - Belgija je konačno dobila vladu nakon što je oborila sve svjetske rekorde u procesu njezina sastavljanja, koji je trajao puna 542 dana, od izbora u lipnju 2010. Elio Di Rupo , valonski socijalist, novi je predsjednik belgijske vlade, a upravo će mu potpisivanje Ugovora o pristupanju Hrvatske EU, ako ga belgijski kralj formalno ovlasti da to učini u njegovo ime, biti prvi potpis na neki međunarodni ugovor u svojstvu belgijskog premijera.

Di Rupo će biti prvi premijer Belgije imigrantskog porijekla, prvi premijer nakon gotovo četiri desetljeća koji nije Flamanac i prvi premijer koji je deklarirani homoseksualac. Kao takav će biti i prvi šef neke EU vlade.

Posebna vlada

Belgijski proces sastavljanja vlade po mnogo je čemu poseban, a uz tu jednoipolgodišnju sapunicu vežu se i mnoge druge zanimljivosti. Voditelj na flamanskom javnom Radiju 1, Koen Fillet, u utorak je mogao obrijati gotovo godinu dana staru bradu nakon što se s još 800 građana početkom siječnja u znak protesta odlučio ne brijati sve dok se ne osnuje vlada. Kaže da mu je lakše, da je imao puno kriza i da to više nikada ne bi ponovio jer se osjećao kao da ne vlada sam sobom. No, on je jedan od rijetkih koji je ustrajao, zato je njegovo brijanje u utorak bilo zanimljiva medijska priča.

Ono što je belgijske političare natjeralo da napokon osnuju vladu je strah od daljeg pada kreditnog rejtinga nakon što je agencija Standard&Poor prije tjedan dana snizila toj državi rejting na AA, što je i dalje visoko, ali je pad u odnosu na prije.

Ustupci Flamancima

Dokument dogovora o osnivanju vlade napisan je na punih 180 stranica, a reforme koje će nova vlada morati provesti najveće su dosad. Flamanske će se stranke morati zadovoljiti dodatnim ovlastima za regije u upravljanju javnim novcem, a ova će vlada morati uzeti u obzir i zahtjev Europske komisije da proračunski deficit dovede ispod 3 posto već sljedeće godine.

Di Rupova vlada će također, što je rijetkost, imati jednog frankofonskog ministra više nego flamanskog iako Flamanci čine većinu stanovništva Belgije. Ali ako se ne računa njega kao premijera, a uz to je naturalizirani Belgijac talijanskog porijekla, onda bi Flamanci i Valonci imali po 6 ministara u vladi od 13 članova, uključujući u taj broj i samog premijera. Među najvažnijim imenima u vladi je potpredsjenik Steven Vanackere (flamanski demoršćanin) koji je do sada bio ministar vanjskih poslova, a sada je ministar financija.

Mjere štednje

On je zamijenio mjesto s bivšim ministrom financija Didierom Reyndersom (frankofonski liberal) koji je novi šef diplomacije. Di Rupo je zasad uspio prebroditi flamansko-valonsku podjelu, ali će mu to vječno pitanje i dalje biti teret. Uz to što mu zamjeraju da slabo govori nizozemski, on je izvan vlade ostavio i najjaču flamansku stranku koja simpatizira ideju o odcjepljenju Flandrije.

Ipak, ako mjerama štednje uspije spriječiti financijsku krizu i njima ne ugrozi velika socijalna prava koja uživaju Belgijanci (koji uz to plaćaju vjerojatno najveće poreze u Europi), imat će i potporu.