RIM - Ono što je ostalo od Eluane Englaro prestalo je disati u ponedjeljak navečer u Udineu, u mirovnom domu La Quiete. Tu je vijest talijanski Senat popratio minutom šutnje, a talijanske televizijske mreže su u izravnom prijenosu pratili taj trenutak i odmah zatim govor predsjednika Senata Renata Schifanija, koji je najavio da će, unatoč tome, oba doma Parlamenta nastaviti raspravljati i glasati o zakonu kojim je vladajuća većina htjela zaustaviti proces umiranja tog tijela.

više iz rubrike SVIJET

Eluana Englaro je prije 17 godina, kao 20-godišnjakinja, u prometnoj nesreći pretrpjela teške ozljede mozga, zapavši odmah u ireverzibilnu komu, pa u vegetativno stanje.

Taj slučaj je podijelio Italiju i dodatno zakrvio vlast i oporbu. Jedni smatraju da je posrijedi bila eutanazija, zakonski nedopuštena. Gaetano Quagliarello, zamjenik vođe Berlusconijeve većine u Senatu, izjavio je danas da „Eluana Englaro nije umrla nego je ubijena“. Drugi su pak zahtijevali da se obustavi nepotrebno mrcvarenje tijela bez svijesti, osjeta i osjećaja.


  Minuta šutnje u talijanskom parlamentu

Za spas Eluane Englaro se svakodnevno zauzimala Katolička crkva i u Italiji i iz Vatikana. U Italiji su posljednjih dana trajali molitveni skupovi za spas Eluane Englaro, u atmosferi sličnoj „slučaju Terry Schiavo“ u Sjedinjenim Državama (kojoj su autopsijom poslije ustanovili sasušen i nefunkcionalan mozak). Eluanin otac kaže: „Duboko poštujem Crkvu i očekujem od nje isto.“  I dalje: „Crkva s ovim nema ništa. Ne može mi nametati svoja gledišta.“

Iako je Berlusconijeva većina izgubila utrku s vremenom, talijanski Senat bi, dakle, već danas mogao glasati o prijedlogu zakona koji bi obavezao državu da umjetno hrani i poji svakog građanina koji nije u stanju sam se hraniti bez obzira na to u kakvu je stanju, odnosno je li smatrao da ga treba i nesvjesnoga održavati na aparatima, ili je htio da u slučaju vegetativnog stanja, smrti mozga, i njegovo tijelo bude prepušteno smrti. Glasanje u Zastupničkom domu moglo bi biti u četvrtak.

Eluana Englaro je za života izjavila da ne želi doživjeti vegetiranje na aparatima posvjedočio je pred sudom njezin blizak prijatelj. Ipak je više od 17 godina bila na sondama za umjetno hranjenje i pojenje.


  ministar rada i blagostanja Maurizio Sacconi nakon saznanja o Eluaninoj smrti

Beppe Englaro, Eluanin otac,  još 1994. je sudski zahtijevao prekid hranjenja i pojenja, te je 13 godina čekao na pravomoćnu presudu, donesenu lani, koja mu je dala za pravo.

Tek pošto je Prizivni sud u Milanu dvaput donio drugostupanjsku presudu i pošto ju je definitivno i besprizivno potvrdio Vrhovni kasacijski sud, vladajuća desničarska koalicija pokušala je na razne načine spriječiti izvršenje presude. Ministar rada i blagostanja Maurizio Sacconi zaprijetio je bolnicama, koje bi pristale da se u njima provede liječnički protokol skidanja s umjetne prehrane, da će ostati bez državnih fondova i pacijenata.

Na kraju je zadaću prihvatila La Quiete. Na to je ministar Sacconi poslao inspektore u La Quiete, pa na temelju njihove izvijesti ustvrdio da je stanje u toj ustanovi nepravilno. Čelništvo ustanove tvrdi da je sve u skladu s dekretom o opremi predsjednika Vlade iz 2000, te s pravomoćnom odlukom Prizivnog suda u Milanu.

Vlada je pozvala Autonomnu oblast Furlaniju i Primorsku da u La Quite uvede prisilnu upravu i obustavi postupak prestanka hranjenja, ali je na izvanrednoj sjednici u nedjelju uvečer zahtjev odbijen. Oblast je autonomna, pa zdravstvo ne ovisi izravno o nacionalnoj vlasti.

Vlada je pozvala i nadležnog tužioca u Udineu, Antonija Biancardija, da zaplijeni prostorije (šuškalo se da se u zahtjevu koristio termin „pokušaj ubojstva“), ali tužilac nije poslušao.

Napokon je Berlusconijeva vlada pokušala postupak zaustaviti dekretom, koji predsjednik Republike Giorgio Napolitano odbio potpisati, jer da nema hitnosti.

Beppe Englaro osporava da se smije govoriti o hitnosti. Tvrdi da je Berlusconiju pisao još 2004., ali da mu tadašnji i sadašnji premijer uopće nije odgovorio. Time se želi pokazati da su i zakonodavna i izvršna vlast imale dovoljno vremena intervenirati u konkretan slučaj, odnosno načelno riješiti problem „biološkog testamenta“, tj. dokumenta kojim bi građanin dok je svjestan odredio što s njime ako je u ireverzibilnoj komi ili sličnom stanju. Vremena je bilo i nakon sudske presude.

Nije bilo šanse da se probudi Eluana Englaro bila je u stanju moždane smrti koju treba razlikovati od kome. Koma je najdublji poremećaj svijesti u kojem bolesnik ne reagira na podražaje. Uzrokuju je traume, upale, tumori, a ima slučajeva da se ljudi probude nakon višegodišnje kome. Primjerice, u ljeto 2003. godine Amerikanac Terry Wallis probudio se nakon što je 19 godina bio u komi. Moždana smrt nastupa kada tlak u glavi nadvisi tjelesni. U tom slučaju krv uopće ne dolazi u mozak i on počinje odumirati. Važno je naglasiti da se nikad nitko nije probudio iz stanja moždane smrti. Kod takvih ljudi radi srce i na životu se održavaju pomoću aparata. Slučaj Englaro u velikoj mjeri podsjeća na slučaj Amerikanke Terry Schiavo, koja je 15 godina bila u trajnom vegetirajućem stanju, a naposljetku je u ožujku 2005. godine američki Vrhovni sud presudio da joj se ukloni cjevčica za hranjenje. Tanja Rudež

Inoslav Bešker