Četvorica nogometnih izbornika žive u smrtnom strahu, pred njima je “velika subota” njihovih trenerskih karijera! Iako igraju protiv nogometnih Liliputanaca, koji bi “jedva mogli pobijediti reprezentaciju Crvenog križa” (Peru, Estonija, Kazahstan...), bit će to dani velikog stresa. Ćiro Blažević (Bosna), Diego Maradona (Argentina), Carlos Quieroz (Portugal) i Slaven Bilić (Hrvatska) drhtat će pred momčadima koje u velikom nogometnom svijetu malo ili ništa znače. A oni imaju Lea Messija, Cristiana Ronalda, Edina Džeku i Ivicu Olića, svjetski priznate igrače, no, ni oni nisu garancija da će u foto-finišu kvalifikacija popraviti stvari, koje su izbornici - uprskali! Jer, ti izbornici igraju i protiv vlastitih grijeha i vlastitog prokletstva! I vlastite prošlosti.
U najvećoj “drami” su Maradona, Bilić i Quieroz, koji ne odlučuju sami o svojoj sudbini, dok bi najlakši put do kvalifikacija trebao imati trener svih trenera Ćiro Blažević, koji je već u predigri, kao i prije svake važnije utakmice, “umro od straha”. Uoči puta u Tallinn, rekao je:
- Nemam dobar predosjećaj, pa ta Estonija je od nogometnih velesila, Brazila i Hrvatske gubila samo 0-1! Nitko ih nije unakazio...
Ali, imate pravo na krivi korak, sve možete popraviti u zadnjem kolu protiv Španjolske?
- Ako dođe do toga, najeb’o sam...
Nikad Engleska nije imala takvog navijača
I dok Diego Maradona pronalazi krivce u Urugvaju i Kolumbiji, koje “nepoštenim stimuliranjem suparnika” žele izbrisati Argentinu s nogometne mape svijeta, Slaven Bilić se priprema za najtežu subotu u karijeri. A ne igra? Zaključan u hotelskoj sobi u vlastitu tjeskobu, vjerojatno će klečati pred televizorom i moliti. I nikad Engleska nije imala takvog navijača, nikad nitko nije tako mahao s križem St. Georgea, kao što će to u subotu činiti “anglofil” Bilić. I ne može ga uoči tih 90 minuta utješiti činjenica da će “za njega igrati” sastav koji ćemo najvjerojatnije gledati u finalu Svjetskog prvenstva. Kad za tebe igraju Gerrard, Lampard i Rooney, kada ih vodi Fabio Capello, čovjek bi trebao bezbrižno gledati utakmicu. Ali, vrag i Surkis nikada ne spavaju!
| Za Bilića ovaj put igraju Gerrad, Lampard, Rooney. Je li to utješno? |
Bečki petak 2008.
Sjetit će se Slaven Bilić i bečkog “crnog petka”, 20. lipnja 2008. godine, kada je u 119. minuti imao polufinale EP-a na dlanu, ali je i taj kapital uspio prokockati. A taj Klasnićev gol u 119. minuti bio je kao da si postao glavni dioničar Microsofta. Sjetit će se svih Olićevih, Mandžukićevih i Modrićevih stativa protiv Ukrajine i reći: “Bože, gdje sam se ja to tebi zamjerio!”
A kako će tek “cviliti” Ćiro Blažević, čija je biografija slika Doriana Graya. I njemu će se kroz glavu vrtjeti film od prije 15 godina, kada je u prvom kvalifikacijskom nastupu Hrvatska pobijedila u Tallinnu sa 2-0. Ali, tada je imao Šukera, kojem je trebalo jedino gurnuti loptu, a ostalo je bila njegova briga. Sjetit će se i 19. lipnja 1996. godine i Nottinghama, kada je u silnoj bahatosti, želio svijetu dokazati da je ”on Bog a ne Boban ili Šuker”. Protiv Portugala je izveo rezervnu postavu (i Bilić je bio u tom šarenom sastavu), izgubio je 0-3, “zajeb’o” Dance, pogazio načelo fair playa, koji je danas jedina stvar koja nas može izvući iz crne rupe. Danas Ćiri Blaževiću igra jedino pobjeda nad Estonijom, a za dodatne kvalifikacije ga nije briga:
- Neka dođe tko hoće, nitko nema šansu! Ni Hrvatska, iako bih Hrvatsku najmanje htio!
Ćiro Blažević će se izvući
Kako će završiti križni put četvorice “mučenika”? Maradona uvijek može prevariti svijet “Božjom rukom”, Ćiru će pogurati neka “Božja čestica”, ipak je on trener svih trenera, a kao takav, mora imati i sreće. Iza njega stoje i Bog i Alah! Englezi će pomoći Biliću, no, može li Bilić pomoći sam sebi? Može li protiv svih tih nebeskih i ljudskih urota ne pasti pod teškim križem? Taj Kazahstan se odjednom pretvara u duha iz boce, ogromno čudovište, i sve je veći i veći, a Bilićeve oči se šire od straha i nelagode. A Carlos Quieroz i Cristiano Ronaldo? Ni oni ne ovise samo o sebi, već i o jednom hrvatskom treneru. Josip Kuže je otkinuo dva boda Dancima, a 14. listopada igra u Solni protiv Švedske. Ključni meč i za Švedsku i za Portugal, najmanje je važan za Kužea, koji igra tek za nešto deblji ugovor i jedini od svih spomenutih aktera ove priča ne igra ni pod kakvim opterećenjem. Ali, može ozbiljno zamutiti vodu...
| Stadion na referendum? Nije fer, Milane Milan Bandić je još jednom oprao ruke. Promijenio je sliku mnogih zagrebačkih naselja, promijenio je lice Zagreba i ne može se reći da taj dinamični čovjek nije približio Zagreb europskim metropolama. Ali, na dva ispita ne može dobiti prolaznu ocjenu. Izvan vidokruga njegovih poteza ostali su maksimirski stadion i Sveučilišna bolnica. Dva projekta vrijedna oko 500,000.000 eura! I dok će “bolnica na kraju grada” ostati zauvijek skladišni prostor, jer su ostale zagrebačke bolnice modernizirane, “ruglo na kraju grada” i dalje strši kao najveća zagrebačka enigma. Bandić je taj neugodni slučaj bacio poreznim obveznicima i oni će na referendumu presuditi stadionu. Hoće li biti u Maksimiru i hoće li ga uopće biti. Nije fair, Milane! Znam da ti Dinamovi čelnici ne smiju proturječiti niti jednu jedinu riječ, jer, iz tvog novčanika se hrani i Dinamo, i to ne loše. Ali, nije fair baciti taj vrući krumpir građaninu, izmučenom u recesiji od Jadrankinih poreza, i sad bi taj poreski obveznik, koji će sutra možda završiti na burzi ili na šanku pučke kuhinije, sad bi on trebao odlučiti o sudbini gradskog stadiona. Ma boli ga “bimbo” i za Maksimir, i za Mandžukića i za nogomet. Amerikanci kažu: “No guts, no glory”. Ako nemaš jaja, nema ni slave! Gradonačelniče, ovaj put ste nas razočarali, jer, mi ćemo i dalje larmati “Ne damo Maksimir”, trubiti da bi se stadion mogao sagraditi i za manje od 260,000.000 eura, o njegovoj sudbini će, ipak, odlučiti tiha većina, koja jedva veže kraj s krajem i zbraja lipe kad kupuje kruh, oni koji nikad nisu rekli kaj i jedini izlasci su im zavičajni klubovi i koji trebaju kompas da bi došli do Jelačić placa. Fala na svemu... |
Neka se prof. Kobešćak ispriča Često govorimo o trenerskim pogreškama i previdima. Kako su Dinamovim trenerima iscurili kroz šake Bajdo Vukas, Branko Zebec i Robert Prosinečki, kako su splitski promašili s Josipom Skoblarom, Zvonimirom Bobanom i Lukom Modrićem... U Dinamovoj omladinskoj školi desetljećima je odluke donosio Zdenko Kobešćak. Tvrdi se da je on stvorio Stjepana Deverića i Marka Mlinarića, kroz njegove ruke su prošli svi relevantniji Dinamovi igrači. U autobiografskim ispovijestima Zdravka Mamića moglo se pročitati da ga je iz Dinama “otjerao profesor Kobešćak”. Navodno je Mamić bio - spor! Ne slažem se s uvaženim nogometnim stručnjakom, jer - u Temišvaru sam vidio Mamića kako šprinta ispred BBB-a, i moram vam reći da uopće nije spor. U tom času djelovao mi je brže od Mandžukića, bio je brži od kamenja i flaša, koje su BBB-i bacali za njim... Profesore Kobešćak, očekujemo ispriku i stručno objašnjenje! Može li čovjek s godinama dobiti na brzini? |
Četiri repke s Balkana u Africi Kvalifikacije za SP nude čudne rasplete. U jednoj varijanti postoji šansa da se na ždrijebu, 4. prosinca u Cape Townu nađu čak četiri balkanske reprezentacije. Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Slovenija. Srbiji treba pobjeda nad Rumunjskom i sigurno je prva, dok Slovenija ima najteži put do dodatnih kvalifikacija - ne smije izgubiti u Bratislavi od Slovačke. Bosni treba pobjeda protiv Estonije, a Hrvatskoj, uz uvjet da Engleska ne izgubi u Ukrajini, pobjeda nad Kazahstanom. Hoće li Fifa dopustiti da im ždrijeb “ubije” SP? U Južnu Afriku sigurno dolaze Južna i Sjeverna Koreja, Japan, Gana, Paragvaj, vjerojatno i Čile. I da im se “dotepe” još četiri reprezentacije s Balkana, od kojih tri imaju vrlo problematične navijače? Ne, to Sepp Blatter i “maheri” sa ciriškog Sonnenberga neće dopustiti. Jer, prvenstvo bi bilo neatraktivno, bez obzira što će tamo biti Brazil, Engleska, Nizozemska, Španjolska i Italija. I zato će u zdjeli za ždrijebanje dodatnih kvalifikacija biti “vruće” i ledene kuglice... |
Tomislav Židak
