ZAGREB - Prijateljskom utakmicom u Bratislavi u srijedu, 11. kolovoza, označenom kao generalkom pred početak izlučnog natjecanja za Euro 2012. u rujnu, Slaven Bilić i njegov stožer kreću u svoj treći kvalifikacijski ciklus na čelu hrvatske A-reprezentacije.
Prvi, koji su obilježile velebne pobjede nad Engleskom i Njemačkom, okončan je nesretnim ispadanjem u četvrtfinalu Eura 2008. u Austriji, a iz drugog se pamte velika rezultatska poniženja od Engleza i neuspio proboj skupine, te žaljenje što naša reprezentacija s nekoliko ključnih igrača u odličnoj formi ovog ljeta nije bila protagonist Mundijala.
Što su u protekla dva ciklusa mogli naučiti Bilić i suradnici?
VAŽNOST DOBROG STARTA
Od izravnih se suparnika ne smije izgubiti, ali se barem jednoga mora pobijediti. U Ciklusu za Euro 2008. počelo je remijem s Rusijom, pa se zaredalo pobjedama, među kojima je najveće samopouzdanje Bilić boysima dala ona nad Engleskom 2-0.
U prošlom ciklusu na Engleze se startalo otvorenim gardom i doživljen je bolan poraz na domaćem terenu, a propušteno se nije uspjelo nadoknaditi pobjedom na sljedećem gostovanju u Ukrajini, kao ni u uzvratu s istim suparnikom i ti su bodovi na koncu našima falili.
Ovoga puta starta se u Rigi, četiri dana kasnije u Zagreb stiže prvi favorit skupine Grčka, a u listopadu se gostuje kod trećerangirane reprezentacije u skupini, Izraela. Sedam bodova iz tih triju utakmica imperativ je za zauzimanje položaja na ljestvici u kojem će ostali ganjati nas i međusobno gubiti bodove, a ne mi njih, kao prošli put.
PRILAGOĐAVANJE SUPARNIKU
Što god mi o sebi mislili, činjenica je da je Hrvatska 15. na Fifinoj ljestvici, a Grčka 12. i prema tome favorit naše skupine. No, da taj renking nije sveto pismo dokazuje i tek 37. mjesto Izraela, koji se doima boljim i poletnijim od primjerice Slovenije ili Slovačke.
Hrvatska je loše prolazila u dvobojima u kojima si je umislila da je favorit, poput onog s Engleskom (1-4), a dobro je prolazila kad je te iste Engleze dočekivala s respektom (2-0), kao i Nijemce potom na Euru (2-1), prilagođavajući taktiku i postavu suparniku, napadajući njegove slabe točke, a skrivajući vlastite. Ako nisi Španjolska, budi barem Inter.
ŠIRENJE I PROTOČNOST KADRA
Nisu samo vlastite strateške i taktičke slabosti krive za kiks u prošlom ciklusu, veliku ulogu u neuspješnoj kvalifikacijskoj kampanji imale su i ozljede i kartoni ključnih igrača, poput Modrića, Kranjčara, Ćorluke i Eduarda. U međuvremenu su stasali mnogi mladi reprezentativci i danas Bilić može bezbolnije nadoknaditi osovinu momčadi nego što je to mogao tijekom 2008. ili 2009. Sugeriraju to i posljednjih pet utakmica bez primljenog gola.
Najbolji igrači u najboljim godinama, situirani u kubovima, te nadolazeći mladići gladni afirmacije na najvećoj sceni jamstvo su da će Bilić i suradnici uvijek imati otkuda posegnuti za dodatnim odabirom u slučaju više sile poput uvijek mogućih ozljeda i kartona. Dobra je vijest da Bilić naglašava ‘kadar od njih 30’ i još očekuje nekog novog, najavljujući veću protočnost, no izbornik bi morao pripaziti na granicu intimizacije s igračima, jer neki su više puta zlorabili prijateljski tretman koju su uživali i davali loš primjer ostalima.
KONTROLIRANA OTVORENOST
Svatko ima pravo na svoj stil, ali Bilić i njegov vatreni stožer vrlo dobro znaju kako je to za njihovih igračkih dana radio mag komunikacije Ćiro Blažević. ‘Silenzio’ 1996. donio je nesretno ispadanje u četvrtfinalu, a uzajamno poštivanje 1998. brončanu svjetsku medalju.
Bježanje od javnosti i reprezentaciji i klubovima dosad se pokazivalo lošim po krajnji ishod; ne moraju baš svi treninzi biti zatvoreni, ne treba stvarati neprijatelje gdje ih nema. Reda mora biti, ali ne i podilaženja novinarima iz zemalja suparnika nauštrb hrvatskih. Ozračje oko momčadi kreiraju domaći mediji, a strani samo ciljano reklamiraju pojedince.
