ZAGREB - Uživali smo cijelo poslijepodne i večer, hladnoći unatoč. Doživljaj je na Hanžeku uvijek sličan, ali ovaj nam je trebao biti još posebniji. Razlog su bili njih dvojica, najbrži ljudi sezone u svijetu na 100 metara. Tyson Gay i Nesta Carter bili su jamci da će Zagreb vidjeti ludo brzu utrku. Prognoze su bile svakojake, išlo se iz krajnosti u krajnost. Od „neće oni u Zagrebu ni ispod deset sekundi, nemaju motiva za to“ do „idu ispod 9.78, u predobroj su formi da ne bi skinuli najbolji rezultat sezone“.
Kao što to obično biva u životu, istina je bila negdje u sredini. Niz nespretnosti, nesretnih okolnosti i stvari koje se najboljim sprinterima svijeta ne događaju svaki dan uvjetovale su da vidimo jednu, za njihove standarde, u najmanju ruku prosječnu utrku. Gayevih pobjedničkih 9.91 na kraju je bilo i rekord mitinga, najbrža utrka u povijesti Zagreba ipak je održana, ali nekako smo potajno očekivali više. Nesta Carter, čovjek koji je proteklog tjedna postao četvrti najbrži ăovjek u povijesti (9.78), sinoć se nije spustio ni ispod deset sekundi (10.07).
- Moglo je biti i mnogo brže, ali i ovo je dobar rezultat. Pobjeda je pobjeda, ali dogodilo se previše loših stvari u utrci da bih mogao računati na bolje vrijeme - kazao je Gay nakon utrke i pobliže objasnio na što je mislio pod „lošim stvarima“:
- Na startu sam se poskliznuo što mi se s vremena na vrijeme zna dogoditi. Povukao sam rukama prema naprijed, vratio ravnotežu i fokus. Kasnije sam, na otprilike 80. metru, rukom slučajno udario Nestu (Cartera, op. a.) i usporio i njega i sebe. Zbog toga bih mu se ispričao jer bi nam vremena obojici sigurno bila bolja.
Koliko bolja?
- Vjerujem da bih u svakom slučaju trčao ispod 9.90, a koliko bih se približio granici 9.80, teško je reći.
Bez obzira na nešto sporije vrijeme od očekivanog, Gay je u osvrtu na boravak u Zagrebu izrekao očekivane pohvale na račun svega doživljenog.
- Miting je odlično organiziran. To što nije u sustavu Dijamantne lige daje mu na draži jer su stvari mnogo opuštenije. Zbog toga nisam ni osjeçao neki veliki pritisak. Bilo mi je jako drago kad su gledatelji uoči starta skandirali moje ime. Žao mi je samo što im se nisam odužio bržom utrkom - oprostio se Gay od Zagreba novom isprikom.
Naravno, nije zaboravio napomenuti da će se, pozovu li ga organizatori u nekoj od narednih godina, sigurno „htjeti odazvati pozivu organizatora“.
Organizatori će zvati, u to ne sumnjamo. Ovogodišnji je primjer pokazao kako jedna velika zvijezda drastično diže zanimanje za miting. Kraljica sportova trenutačno nema mnogo većih imena od Gaya i organizatori će, ako žele održati miting na ovoj razini, i sljedeće godine morati posegnuti za nekim iz njegove kategorije. Ekipa na Hanžeku naučila nas je da ne radi korak natrag, a prepuni stadion Športskog parka Mladosti obvezuje ih na novi napredak. Ostanu li proračunska sredstva barem slična, tendencija napretka sigurna je oklada.
Blanka ‘solirala’ i smrzavala se
ZAGREB - Sistem je već uhodan. Komunikacija Blanke Vlašić i zagrebačke publike petu godinu u nizu funkcionira besprijekorno i rezultira uvjerljivim pobjedama na Hanžeku.
Blanka je jedinu “početničku” visinu, onu na 187 cm, riješila rutinski. Duge je stanke uglavnom provodila zaogrnuta u ručnik, cupkajući uz atletsku stazu i promatrajući konkurentice kako vode bitku s letvicom. Već i prije skakanja na 193 cm znale su se konture krajnjeg redoslijeda: jedina je uz Blanku tu visinu počela napadati Ruskinja Školina. No, i ona je na grijanje u svlačionicu otišla vrlo brzo, nakon trećeg neuspješnog pokušaja na 196 cm.
Blanki nije preostalo ništa drugo nego da “solira” i usredotoči se na poznatu i dokazano uspješnu suradnju s gledateljima: oni njoj pljesak, ona njima preskok. Sliku već dobro znamo: sama na tartanu, s rukama visoko u zraku, ozbiljan pogled prema strunjači. Funkcioniralo je na 198, a potom, na opće oduševljenje, i na 202 cm. Prohladna večer na Hanžeku u trenu je bila “podgrijana”. Iako najbolji rezultat sezone (205 cm) na kraju nije izjednačila, na njezinom se licu vidjelo da je zadovoljna. I promrzla.
- Smrznula sam se već na zagrijavanju, hladnoća mi je dosta smetala. Zato me ugodno iznenadilo moje skakanje.
• U Splitu će biti toplije?
- Ma sve će biti drukčije, ne znam uopće što mogu očekivati. U svakom slučaju, računam da će to biti emotivni vrhunac moje karijere.
Žao joj je što respektabilni rezultati, kojima sezonu privodi kraju, nisu stigli ranije.
- Tek sam sada zapravo pronašla idealnu formu, ali malo je kasno.
Mi bismo ipak rekli da nikad nije kasno. Hanžek je, uostalom, tome oduvijek bio najbolja potvrda. (V. Zrinjski)
Sandra Perković: Nakon prvog hica znala sam da mogu mirna otići kući
ZAGREB - Prvi se put našla u ovakvoj situaciji. Pred domaćom publikom trebalo je opravdati naslov europske prvakinje, pokazati mentalnu snagu na “svome gruntu” i dokazati da je napravljena od pravog materijala. Pritisak? Zaboravite, Sandra je u pitanju, dvadesetogodišnjakinja koja očito ne poznaje tu kategoriju... Iako će sama reći da “nikada nije uoči nekog natjecanja imala tremu kao ovaj put”, hicem od 65,56 metara u prvoj seriji razbila je i te nakupine uzbuđenosti.
- Kada sam vidjela da je hitac dobar i da ide u sektor, rekla sam si da mogu ići kući, da sam svoje napravila. Nije mi bila bitna ni duljina, moglo je biti i 60 metara. Kada sam vidjela da je disk otišao tako daleko, znala sam da sam napravila veliki posao - kazala je Sandra nakon prve pobjede u Zagrebu i rušenja rekorda mitinga.
Iako joj je društvo na Hanžeku činilo ugledno društvo, kompletno postolje s EP-a iz Barcelone, brzo je postalo jasno da Sandru nitko ne može pratiti. Iako nije otišla dalje od tih 65,56 m, serija je s još dva vrlo pristojna hica (64,25 i 64,14) bila za svaku pohvalu.
- Šteta što je kasnije tako naglo zahladilo. Smetalo mi je, ali nema veze. Treba nešto ostaviti i za Split.
U Zagrebu svi natjecatelji imaju veliku podršku, ali Sandrini navijači na istočnoj tribini bili su posebno glasni.
- Došla mi je obitelj, prijatelji iz osnovne i srednje škole. Baka? Ne, nije došla. Ona je sigurno navijala pred televizorom uz “Oče naš” - uz smijeh je zaključila Sandra. (T. Poljak)
