Europski vlakovi i vlakovi za EU
Povjerenik Europske Unije za proširenje, Finac Olli Rehn, vjerojatno se igrao vlakovima dok je bio mali ili ima neke posebne osjećaje za njih. Nema nastupa, ni pred novinarima niti pred političarima, u kojemu on ne spominje vlakove. Spominje ih kako bi što bolje opisao svoj sadašnji posao, proširenje Europske Unije. Mnogi će pitati kakve veze imaju vlakovi s proširenjem EU. Olli Rehn ima odgovore. Put prema EU za sve koji to žele za povjerenika Rehna je kao vožnja vlakom. Vlakovi su različiti jer su i države kandidatkinje danas različite. Nekima vlakovi još nisu krenuli, drugima idu sporo. "Nema brzih vlakova, ni TGV-a (brzi vlakovi u Francuskoj), niti Eurostara (brzi vlak koji povezuje London sa Bruxellesom i Parizom) za brzi ulazak u EU, reći će povjerenik Rehn. Turskoj će objaviti da je njihov vlak poput Orient Expressa koji ide sporo, ali je važno da ide u dobrom smjeru i da je sigurnost putnika primarna.
 Imate li neko pitanje u vezi odnosa EU i Hrvatske, upitajte Palokaja u komentaru; neka od pitanja bit će glavna tema sljedeće kolumne |
Ostalim državama Balkana Rehn poručuje da vlak ide i neće ih dugo čekati.
Kad god razmišljam o vlakovima i Olliju Rehnu, sjetim se velikih razlika između europskih vlakova i onih koji, eto, vode prema Europi. Razmišljam kako su i vlakovi možda jedan od razloga što je upravo Bruxelles izabran da bude glavni grad Europe. Iz toga grada za
otprilike dva sata može se stići u London, Pariz, Amsterdam, Haag, Koeln, Bon ili Luxemborug.
Vlakovi ponovno postaju važna tema u EU. Oni su ponovno zanimljivi jer zagađuju deset puta manje od automobila. Udobni su i u razvoj željeznice u EU bit će uloženo više od 100 milijadi eura u sljedećih nekoliko gdina.
Prije tri godine sam, upravo zahvaljujući točnim vlakovima, uspio u jedomdanu pokriti tri različita događaja u tri različita grada iz tri različite države. Krenuo sam iz Bruxellesa u Haag vlakom u 6.45. Stigao u Haag u 9 i uspio sat i pol pratiti raspravu na suđenju Slobodanu Miloševiću. U 11.5 već sam bio na vlaku iz Haaga za Bruxelles.
Kabinet Ollija Rehna
Imao sam dovoljno vremena da napišem izvještaj i s laptopa ga preko mobilnog telefona pošaljem redakciji u Zagreb. Stigao sam u Bruxelles u 13.30 te na kolodvoru sjeo na Gradski bus prema NATO-u. Tamo sam u 15.30 pratio konferenciju za novinare glavnog tajnika NATO-a koji je upravo govorio nešto o Hrvatskoj. Nisam se morao žuriti i izvještaj sam poslao iz NATO-ova press centra. Nakon toga natrag na kolodvor i na vlak za Luxemboug gdje se te večeri održavao ministarski sastanak EU. Stigao sam tamo malo nakon 19 sati i negdje oko pola devet navečer poslao treći izvještaj. Tako je sutradan Jutarnji list imao tri moja izvještaja o tri različite teme potpisane i poslane s tri različita mjesta iz tri različite države. I to nije bilo osobito naporno, čak sam imao mnogo vremena da pročitam novine jer sam vlakovima taj dan prešao oko 800 kilometara. A u Europi u vlakovima većina putnika ujutro čita novine, a poslijepodne knjige.
Ti su vlakovi brži i sigurniji od Orijent Expressa, i točniji od onoga koji vozi iz Zagreba u Split. Zašto sam se upravo sada sjetio tog vlaka Zagreb - Split. Možda zato što sam jednom, putujući tim vlakom na toj relaciji, u polasku već čekao puna dva sata. Ljuti putnici nisu dobili nikakve informacije o tome zašto vlak toliko kasni. Na kraju su kondukteri priznali da vlak iz Zagreba u Split nije mogao krenuti jer su trebali pričekati dolazak vlaka iz Beograda koji je kasnio dva sata, kako ne bi putnici koji su u Beogradu kupili kartu do Splita morali prespavati u Zagrebu.
Nadajmo se da hrvatski vlak koji ide prema EU neće morati pričekati nikakav vlak iz Beograda. Na to nas više niti žele niti mogu nagovoriti. Iako su naši vlakovi netočni i spori, oni ipak idu u pravome smjeru. Ali na kraju, taj vlak, uz brzinu, mora, kako reče "naš" povjerenik Olli Rehn, imati na umu ne samo sigurnost, nego i želju putnika.
Broj preporuka: 0
