Sporiji ekonomski rast
Posljedica toga mogla bi biti znatno sporiji ekonomski rast i niži BDP po stanovniku. Uz to što će imati sve manje raspoloživih za posao, zemlje sa starijim stanovništvom mogle bi se suočiti s problemom pada štednje te većim izdvajanjem za mirovine i zdravstvo. Prema demografskim projekcijama UN-a, do 2025. godine 20 zemalja regije doživjet će pad stanovištva i do 25 posto.Među njima su Hrvatska, Češka, Slovenija i Poljska, koje će imat će oko pet posto stanovištva manje. Istodobno, sedam tranzicijskih zemalja povećat će broj stanovnika od 15 do 40 posto, uključujući Albaniju, Azerbajdžan, Tursku i Tadžikistan. Što je činiti zemljama pred kojima je izazov demografske tranzicije?
Prema istraživanju Svjetske banke, potrebno je prije svega povećati radno sposobno stanovništvo, i to kasnijim odlaskom u mirovinu ili smanjenjem poreznog opterećenja na zaposlene. “Treće, potrebna je reforma mirovinskog i zdravstvenog sustava tako da se zbog fiskalnih pritisaka ne smanjuju toliko potrebne investicije za infrastrukturu i socijalnu zaštitu, te privatna ulaganja za rast produktivnosti”, istaknuo je autor izvješća Pradeep Mitra.
Kao važan instrument za rješavanje problema starenja zemljama preostaje i politika uvoza radne snage. “Migracije nisu substitut za politike kojima bi se spriječile posljedice starenja, ali mogu biti dio rješenja. Među radno sposobnim stanovništvom, u Hrvatskoj je takvih radnika oko 60 posto.
Da bi se održao taj udjel radne populacije u ukupnom stanovništvu, Svjetska banka procjenjuje da će se stopa participacije morati povećati za još 4 posto. Gruba računica pokazuje da bi moralo raditi 80-ak tisuća ljudi više nego danas. Još lošije od Hrvatske stoje zemlje EU-15, Češka i Slovenija, koje će morati povećati stopu participacije do šest posto.
Približavanje članstvu u EU
Na vladama je da odaberu hoće li broj zaposlenih povećati uvozom radne snage, aktiviranjem nezaposlenih ili podizanjem dobne granice za odlazak u mirovinu. Posljednjih godina u Hrvatsku je više ljudi koji se useljavaju nego onih koji napuštaju zemlju.Tome u prilog govore i radničke doznake iz inozemstva, koje su, prema riječima Alena Škudra, već godinama stabilne i kreću se oko 1,3 milijarde eura. Istodobno, u nekim tranzicijskim zemljama te su doznake dramatično rasle i danas su im važnije nego izravna strana ulaganja.
S približavanjem EU, boljim radom institucija i višim životnim standardom može se povećati i želja za migracijama. Stoga se preporučuje poticanje ne samo legalnog useljavanja nego i povratka iseljenika iz dijaspore.
Marina Klepo
