Za mene je legitimno ono što je zaključila institucija - tako je Stipe Mesić blagoslovio stav Državnog odvjetništva da u stambenom zbrinjavanju premijerke Jadranke Kosor nema ničeg spornog. Da je dosad tako bespogovorno vjerovao institucijama, vjerojatno ne bi inzistirao, primjerice, na istrazi afere kamioni. Šef se države u vezi s Kosoričinim stanom odlučio praviti blesavim. Ne jedini. DORH se možda može vaditi na to da je gledao isključivo pravnu stranu problema. Predsjednik Republike morao bi akceptirati i moralnu dimenziju slučaja.
Državno je odvjetništvo brzinom munje stalo na branik premijerkinih stambenih kvadrata. Svojim priopćenjem oslobađa je svake sumnje u vezi sa stjecanjem vlasništva nad stanom u koji se uselila prije petnaestak godina. Jadranka Kosor, tvrdi DORH, došla je do stana u skladu s tada važećim pravilnikom, pod jednakim uvjetima po kojima su stanovi Ministarstva obrane dodjeljivani i drugim osobama. Nema kaznenog djela, sve je pokriveno papirima. Državno odvjetništvo prešućuje činjenicu da pravilnik što ga navode kao osnovu za stjecanje stana zapravo predstavlja ozakonjenje bezakonja. Davao je pravo ministru Gojku Šušku na apsolutno gospodarenje vojnim stanovima. Kvadrate iz MORH-ova vlasništva mogao je pokloniti svakome za koga procijeni da je zaslužan za “Oružane snage RH i Republiku Hrvatsku”. Današnja premijerka, a tadašnja tek unovačena članica HDZ-a, stan je dobila uz stranačku iskaznicu. Valjda kao nagradu za pristupanje Tuđmanovoj sljedbi. Jednako tako DORH-ov se nalaz ne osvrće ni na činjenicu da je stan prethodno podvrgnut operaciji etničkog čišćenja: Kosor ga je naslijedila od branitelja koji je vlastitom snagom uvjeravanja bio izbacio dotadašnje, krivim krvnim zrncima obilježene stanare, mladiće, koji su prethodno ostali i bez roditelja.
Javnost se danas zgraža nad HDZ-ovim tretiranjem državnih resursa kao vlastitog bankomata. Isti je model HDZ prakticirao i u raspolaganju stambenim fondovima. Jadranka Kosor profiterka je takvog sustava. Nije jedina, ali za osobu na prvorazrednoj državnoj funkciji ta je činjenica prilično kompromitirajuća. Način na koji je premijerka došla do stana nema samo pravnu, nego i političku i moralnu dimenziju. Sve ako su DORH-ove tvrdnje i točne, to nikako ne znači da Jadranka Kosor može reći da je problem s njenim stanom izmišljen i da tu “nema ništa”. Posve neprimjereno za šeficu Vlade, koja glumi hrvatsku Ivanu Orleansku u ratu protiv korupcijske hidre.
Ali Mesićeva je izjava još licemjernija. Slična onima koji danas, povodom povratka Steve Karapandže, eufemističkom akrobatikom pokušavaju kamuflirati činjenicu da je taj vrhunski stručnjak, umjetnik svoga zanata, izbačen iz Hrvatske, ostao bez posla i postao nepoželjan, samo zbog svoga etničkog porijekla. Bez obzira na DORH-ove tvrdnje, predsjednik Republike ne smije ignorirati podatak da šefica Vlade živi u stanu stečenom u vrlo problematičnim, s etničkim čišćenjem povezanim uvjetima. Ako Kosor u tome ne vidi nikakav problem, Mesić mora znati, barem je to nekada znao, ne samo da je oteto - prokleto, nego i to da slučaj premijerkina stana loše govori o cijeloj državi.
