Saborski odbor za informiranje, informatizaciju i medije u utorak je zbog protivljenja zastupnika HDZ-ove većine odbio izglasati prijedlog oporbe da se Vera Robić Škarica izabere za jedanaesto, posljednje mjesto u Vijeću Hrvatske radiotelevizije, mjesto koje je ostalo upražnjeno koncem prošle godine nakon što je dotadašnji član Đuro Popijač postao ministar.
Objašnjavajući u ime HDZ-a zašto odbijaju kandidaturu ove ugledne i iskusne filmske radnice, zastupnik vladajuće stranke Josip Đakić obrazložio je tu odluku mogućim “sukobom interesa“, navodeći kao argument za to (netočnu!) činjenicu da je Robić Škarica “autorica više od 70 filmova“.
Već iz ove netočne tvrdnje vidljivo je da Josip Đakić ne zna tko je Vera Robić Škarica, kao što to razumljivo ne zna ni glavnina hrvatske javnosti. Ali, tko je spomenuta gospođa zato dobro znaju ljudi iz hrvatskoga filmskog svijeta, koji Robić Škaricu desetljećima poznaju kao jednu od najpouzdanijih i najaktivnijih filmskih djelatnica.
Vera Robić, naime, desetljećima je vodila i još vodi Hrvatski filmski savez, udrugu koja se skrbi o filmskom obrazovanju i amaterizmu, a upravo zahvaljujući njoj filmski je amaterizam jako dugo bio najorganiziraniji i najsolidniji dio kinematografskog sustava, kudikamo uređeniji od profesionalnog filma kojim se predugo i pogubno “bavila“ Đakićeva stranka.
Vera Robić je od Filmskog saveza sagradila pravi mali filmski vrtić, uzornu koordinaciju koja se skrbi o nizu dječjih i amaterskih festivala, ima pedagoško nakladništvo, ljetne škole, ali i produkciju. Iako neobaviješteni Đakić govori suprotno, Vera Robić nikad nije bila “autor” nikakvog filma, no posljednjih godina HFS i ona kao producentica doista produciraju mali broj eksperimentalnih i dokumentarnih filmova na kojima je ona kao producentica potpisana na špici.
Ali, ona bi se mogla naći u sukobu interesa jedino onda ako bi eksperimentalna videa jednog Zdravka Mustaća ili dokumentarce karlovačkih učenika najednom počeo prikazivati ili koproducirati HTV, što u sadašnjem stanju, kad je HRT antikulturna i hermetični zabrtvljena tvrđava, jedva vjerojatno.
Stoga je priča o Veri Robić i njenom “sukobu interesa“ zapravo priča o nečem drugom. Josip Đakić i HDZ, naime, samo papagajski ponavljaju tvrdnju koju već poduže vrijeme iznose niz urednika i programskih šefova na HTV-u, a to je tvrdnja da nije prihvatljivo da u Vijeće HRT-a uđe itko koga predlažu filmske udruge (redatelja, producenata, filmskih radnika…) zato što bi takav bio “zainteresirana strana”.
“Sukob interesa” - ukratko - sastoji se u tome da bi Vera Škarica ili netko drugi od ljudi iz filmske struke u Vijeću bio “zainteresiran“ da HTV promijeni odnos prema filmskoj proizvodnji.
Takav “zainteresirani” mogao bi egoistički gnjaviti i - recimo - tražiti da HTV proizvodi TV filmove, TV serije koje nisu sapunica ili sit-com, tražiti da HTV prikazuje dokumentarce drugih producenata, ulazi u koprodukcije i - ukratko - prestane filmsku struku tretirati kao neprijatelja.
Dakle, Vera Robić Škarica mogla bi ukoračiti u “sukob interesa” time što bi tražila da se javna televizija počne - ponašati kao javna.
Tvrdnja da je jedna producentica iz majušne amaterske udruge u “sukobu interesa” stoga najbolje pokazuje kako HTV danas doživljava filmsku struku: ne kao partnera te izvor talenata i ideja, nego kao neprijatelja koji kani prodrijeti u dobro branjeni monopolistički dvorac. Da je to dominantan način razmišljanja na Prisavlju znamo već godinama. No, posve je nejasno zašto su groteskno neobaviješteni zastupnici HDZ-a “popili“ taj lažnjak i na čije sufliranje papagajski ponavljaju tvrdnje kojih smo se naslušali od mudrijaša s HRT-a.
