Ja zapravo uopće ne volim šoping. Presvlačenje u skučenoj kabini, gužva oko polica s majicama, varljiva ogledala na svakom koraku... Očito je - kada se negdje dijelila ta, prvenstveno ženska, osobina, ja sam po svemu sudeći doma spavala ili, još vjerojatnije, pila pivo u ugodnom društvu. No, kako nešto ipak moram nositi, poharala bih, kad god bih za to imala priliku, H&M i potom bila mirna mjesecima, a razočarano mimo plana kupovala komade odjeće i obuće koji su se naprosto raspali.
Odraz u izlogu
Sada je vrijeme za šoping, iako su sve hlače i majice još cijele, a tekući račun nije vidio plaću od svibnja. Propuh između zatvarača i trbuha postao je već smiješan, a i na “kritičnim” točkama, drugim riječima bedrima i stražnjici, hlače su se nemarno objesile. Odgađala sam tu kupnju koliko sam mogla, nadajući se da ću nekako preživjeti s visećom odjećom do kolovoza i odlaska na godišnji, ali onda me odraz u nekom izlogu uvjerio da je krajnje vrijeme za nove krpice.
- Izgledaš kao dijete u tatinu kaputu - slikovito me, naravno preuveličavajući stvarnu situaciju, ukorila modno osviještena frendica, uzela za ruku i naredila da ispeglam kreditnu karticu za nove hlače i možda koju ljetnu majicu. Ajde, dobro, nevoljko pristajem, hitan slučaj je hitan slučaj.
Ljetne poslastice - voće
Kabina za presvlačenje i dalje je naporno skučena, ogledala i dalje lažu, neka u korist moje linije, a neka, nelogično, u svoju korist... Ali onaj trenutak kada iz garderobe dovikujem prodavačici: “Imate li možda ovo, samo broj manje?” vrijedan je sveg tog mentalnog napora. Eto, ipak postoji trenutak kada šoping nije nužno zlo! To je ovaj trenutak, kada ljetnu garderobu prilagođavam novoj, tanjoj liniji i šest kilograma lakšem tijelu.
Nova garderoba, praktično prilagođena ljetnom vremenu i nesnosnim vrućinama, ujedno je jedan od poticaja za borbu s velikom ljetnom napasti. Volim ljeto, volim sladoled... Međutim, dok kolege svaki dan u popodnevnim satima prolaze oko mene s najraskošnijim bojama naslaganim na štapiće i kornete, ja spuštam pogled i odolijevam izazovu. Moje ljetne poslastice su lubenica, breskve, marelice... Nisu čokoladne, nema ih s okusom lješnjaka, ali jednako, ako ne i bolje, osvježavaju ove dane kada broj na termometaru redovito počinje trojkom.
Na vježbanje sam se skroz navukla. Više mi nisu dovoljna tri treninga tjedno s trenericom Marijom Andrijašević u VITI, pa pokušavam i u druge trenutke slobodnog vremena “ugurati” neku zabavnu aktivnost.
Trening začas proleti
Napokon smo se riješili one dosadne kiše, pa sada kada god stignem, nakon posla jurim na rolanje. To je toliko zabavniji i zdraviji način za druženje sa sestrom ili frendicom od sjedenja u kafiću. To mi se sviđa kod jutarnjih treninga u teretani - svaka večer mi ostaje slobodna za druženja i stare navike. Samo, zanimljivo je da i to druženje sada prilagođavam svojoj, danas neusporedivo većoj, energiji i (uspješno!) nagovaram prijatelje na taj stil druženja - šetnje, rolanje i vožnju bicikla. A i treninzi s trenericom u teretani sve su mi zabavniji i svaki mi začas proleti.
