TISUĆE ‘INDIGNIRANIH’

VIDEO Policija nasrnula na mlade kao na al-Qa’idu i raščistila madridski trg od prosvjednika

Policija je pričekala pet sati ujutro da se strasti smire, a prosvjednici pozaspu...

Španjolska policija u jurišnoj opremi, kao da joj je na putu Al-Qa’ida, u nedjelju ujutro je oko 5 sati u hipu raščistila madridski trg Puertu del Sol od prosvjednika koji su se ondje utaborili dan ranije, odlučivši da će permanentno zasjedati i konferirati barem tri dana, do prve godišnjice lanjskog pokreta “indigniranih”, nazvanoga i M15 , jer su se okupili 15. svibnja, uoči španjolskih lokalnih izbora.

Inspirirani s jedne strane brošurom “Indigne-vous” (“Budite ozlojeđeni!”, “Indignirajte se!”, u nas prevedene pod žešćim naslovom “Pobunite se”) francuskog filozofa Stéphanea Hessela (95), a s druge “arapskim proljećem” u Tunisu, Egiptu itd., mladi Španjolci, suočeni sa sve većom nezaposlenošću i škripanjem socijalne države te oblapornošću banaka, odlučili su reći “Ne!” cjelokupnom establishmentu, i lijevim i desnim strankama, tvrdeći “nas je 99%”, dakle pošavši od polazišta da političari, bankari, kapitalisti, svi koji drže vlast, čine samo jedan posto stanovništva koji je uzurpirao vlast i prava od svih drugih. “Ne zastupate nas!”, poručili su političarima.

Na njihovu tragu su mladi Amerikanci i sami prihvatili parolu o “99 posto” i krenuli “okupirati Wall Street”, onako kako su Madrižani okupirali Puertu del Sol.

Godinu dana kasnije stanje teško da je bitno bolje u arapskim zemljama, a u Španjolskoj je definitivno gore. Odustajanje španjolskih “indigniranih” od glasanja nije bilo ključno za pobjedu konzervativne opcije na čelu s Marianom Rajoyem na izborima prošle jeseni, ali nova vlada nije pokrenula ekonomiju, nije započela oporavak.

Španjolska je i dalje u recesiji, stopa nezaposlenosti dosegla je 28 posto te je najviša u EU (oko pet posto je viša od stope nezaposlenosti u poharanoj Grčkoj), a među mlađima do 25 godina nezaposlen je svaki drugi. Za razliku od grčke desnice koja se, dok je bila na vlasti, zaduživala više negoli je mogla, krivotvoreći podatke o solventnosti zemlje, španjolski socijalisti bivšeg premijera Rodrígueza Zapatera “samo” nisu predvidjeli kraj konjunkture i početak krize, koji su dočekali nespremni, a onda su pogrešno računali da će kriza potrajati godinu-dvije pa proći. Kad su shvatili da su se prešli, bilo je prekasno: koraci koje su poduzeli bili su nepopularni a nedovoljni da bi pokrpili puknutu branu. Rajoy je najavio još žešće poteze usmjerene oporavku - ali ih još nema. Uvedene su samo mjere još strože štednje, koje su pridavile potražnju i potrošnju, što je smanjilo priljev u državnu riznicu, čime je poništen učinak štednje, ali je privreda spuzla na nižu razinu.

Ministarstvo unutrašnjih poslova priznaje da ih se u subotu okupilo 30.000 u Madridu, 22.000 u Barceloni na trgu Catalunya, 8000 u Valenciji, 5000 u Alicanteu... Organizatori smatraju da ih je bilo više. Puerta del Sol je oko 20 sati bila krcata, a i dio ulica koje su na nju vodile - a to znači da je ljudi ondje bilo najmanje 60.000, a možda i 80.000.

Španjolsko Ministarstvo unutrašnjih poslova odobrilo je okupljanje u Madridu do 22 sata. Oklopna policijska vozila nisu se makla ni tada ni kasnije, dok manifestanti nisu, skrhani umorom, pred zoru klonuli - a onda su specijalci nasrnuli krajnjom odlučnošću, odmah zatvarajući sve koji su pružili otpor - njih 18.

U nedjelju prije podneva Puerta del Sol bila je kao i svake nedjelje gotovo pusta. A onda se na istočnom kraju polako počela puniti, dok su se na rubovima centra počele okupljati kolone da ponovo krenu prema “kilometru 0”, jer je Puerta del Sol točka od koje se u Španjolskoj računaju cestovne udaljenosti. Očito, prosvjed se ne zaustavlja zasad - manifestanti vjeruju da će se od “kilometra 0” računati i promjene.

Snovi koje su uzalud sanjali i njihovi očevi

Nema direktne demokracije, koju su “ozlojeđeni” naivno najavljivali, uvjereni da se “permanentnim zasjedanjem” dolazi do nepogrešiva suglasja (koliko je to naivan postupak pokazali su još ruski sovjeti prije 95 godina, a posljedice su poznate). Svejedno pokušavaju ponovo, sada pod parolom “Globalnog proljeća”, te uz organizacijski slogan: “Generacija ni-ni, ni ljevičari ni desničari, ujedinimo se!”. Nadaju se da je posrijedi definitivna kriza kapitalističkog sistema, da se treba pripremiti za njegov slom i za izgradnju boljeg i pravednijeg društva. Otprilike isto čemu su se nadali njihovi pradjedovi oko 1918, djedovi oko 1948, a očevi oko 1968.

Unatoč povijesnim iskustvima, nije ih bilo malo u subotu u Španjolskoj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. travanj 2024 23:39