Inženjer elektrotehnike i stručnjak za dekorativnu rasvjetu svojim se amaterskim fotografijama bori i protiv uništavanja jezera na Savici

Pročelja spomeničkih zgrada unakažena tzv. grafitima, derutna naličja secesijske kulturne baštine, vanjske jedinice klima-uređaja na baroknim balkonima, šuma televizijskih antena koje strše sa zagrebačkih krovova, neukusni reklamni displeji i prazna boca Beljske graševine umetnuta u plinsku lanternu na Gornjem gradu....

Zagreb je to kakav ne voli Josip Ušaj, 76-godišnji diplomirani inženjer elektrotehnike. Jedan je od rijetkih zagrebačkih fotokritičara amatera koji je svoj hobi pretvorio u oštru kritiku dehumanizacije gradskih prostora i obezvređivanje javnog dobra namijenjenog svim građanima.

S pogledom prema gore

“Zagreb kakvog ne volim” naziv je izložbe fotografija koju je ovaj rođeni Splićanin, zaljubljenik u hrvatsku metropolu, prije tri godine priredio svojim sugrađanima u Muzeju grada Zagreba te tako snažno progovorio o njegovoj drugoj, ružnoj strani.

No, Ušaj se nije na tome zaustavio. Svojim se amaterskim fotografijama sada bori protiv devastacije prirodnih jezera na Savici, vodozaštitnog područja i staništa mnogih divljih životinja. Osim toga, snima i turopoljske drvene građevine, jedinstvenu arhitektonsku baštinu toga kraja koja je, nažalost, prepuštena zubu vremena.

A što je potaknulo ovog stručnjaka za dekorativnu rasvjetu da jednoga dana podigne glavu, upre pogled u vis i posvuda oko sebe uoči tragove neshvatljive nebrige za kulturnu baštinu?

- Prije osam godina radio sam na studiji osvjetljavanja kulturnih znamenitosti i kad sam šetao gradom promatrao sam te donjogradske i gornjogradske spomeničke zgrade. Moj je posao bio promatrati. Kad šetaju gradom, ljudi najčešće ne vide dalje od pločnika ispred sebe, a ja sam vidio sve to i rekao samome sebi: Josipe, moraš upozoriti na ove probleme! - prisjetio se Ušaj dok smo šetali obalama jezera na Savici, skrivenih vodnih bisera na jugoistoku grada koje danas ugrožavaju HEP-ova Toplana i ponajviše ljudski nemar.

Kako osvijetliti baštinu

Smisao za ljepotu i kritičnost prema neukusu i devastacijama Ušaj je stekao radeći na velikim projektima osvjetljavanja kulturnih znamenitosti u Hrvatskoj i regiji. Philips je otkupio upravo njegov projekt rasvjete starih dubrovačkih zidina. Ušaj je osvijetlio i Peristil i zvonik katedrale Svetog Dujma u Splitu, Eufrazijevu baziliku u Poreču, a radio je i u Kotoru, Mostaru...

‘Pješačim i snimam’

Ispričao nam je mnogo zanimljivih priča o svjetlu, ali je ovaj put odlučio progovoriti i o mračnoj strani povijesne baštine u najužem središtu grada.

- Rekreativno sam aktivan i često sam trčao, ali nakon operacije leđa bio sam spriječan u tome. Tako sam vikendima počeo šetati Gornjim gradom i snimati fotografije. To je trajalo dvije godine, a nakon što sam ravnatelju Muzeja grada Zagreba predložio da napravimo izložbu, oni su to objeručke i oduševljeno prihvatili. Izložba je bila dobro posjećena, ali na njoj se nije pojavio nitko iz Grada, Turističke zajednice ili Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Dakle, nitko tko bi mogao nešto poduzeti da se počnu rješavati problemi na koje sam upozorio - razočarano kaže Ušaj.

Odgovorne to ne zanima

Nezainteresiranost onih koji bi trebali uočavati probleme i otklanjati ih najbolje se očitovala na primjeru zgrade Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture.

- S njihove se zgrade ljuštila fasada. Kako je moguće da ‘kulturni zaštitari’, koji svaki dan u tu zgradu dolaze na posao, ne reagiraju na njezino propadanje - pita se Ušaj.

Sve dok netko od nadležnih institucija ne počne raditi svoj posao, grad će biti prepušten vandalima koji beskrupulozno uništavaju ono što su naraštaji prije nas stoljećima gradili i brižno održavali, a mi od njih baštinili i prepustili propadanju.

- Ovaj je grad pravi biser i nema stranca koji to neće potvrditi. No, tek kada vidim da netko reagira na moju kritiku, onda znam da ova moja uporna borba ima smisla - zaključuje Ušaj.