Što se tiče te Čičkove izjave da je on našao bedrenu kost, pa što bi sad htio? Zar bismo trebali goniti Krambergera što je iskopao nečije kosti u Krapini?”, ovu besmislenu i ni po čemu duhovitu usporedbu izrekao je jučer čelni čovjek Saveza antifašističkih boraca Ivan Fumić. Tamo gdje nikakvoj duhovitosti nije ni mjesto, Fumić je na nečuven način iskazao prezir prema svim žrtvama o kojima je prekjučer na konferenciji za novinare u ime Hrvatskog helsinškog odbora govorio njegov potpredsjednik Ivan Zvonimir Čičak.Uz to, Fumić je hrvatskom društvu poručio da ga komunistički zločini trebaju zanimati isto kao i prethistorija krapinskog pračovjeka.
HHO kao organizacija, a unutar nje osobno i Čičak, istaknuli su se u otkrivanju i evidentiranju te traženju pravde za žrtve zločina koje je hrvatska strana počinila za vrijeme i nakon oslobodilačkih vojnih operacija Domovinskog rata. To je ponekad značilo i doslovno skupljanje kostiju ubijenih ljudi. Oni su tada budili i održavali na životu svijest da je svaki zločin zločin. Meni osobno to je bilo jedan od ključnih razloga da lani prihvatim članstvo u HHO-u. Tako sam prošli ponedjeljak bio i na sjednici Izvršnog odbora HHO-a na kojoj je Čičku dan mandat da sazove konferenciju za novinare. Jednoglasni je zaključak bio da će HHO u istraživanju zločina počinjenih za vrijeme i nakon 2. svjetskog rata postupati prema istim principima i po istim metodama kao i sa žrtvama zločina počinjenih tijekom ili nakon Domovinskog rata. A to znači: sva saznanja i dokaze smjesta dati na uvid javnosti i nadležnim organima. Zna to i predsjednik Mesić čiji je ured jedna od adresa koje se obavještava o svim aktivnostima HHO-a. Nije to nikakva Čičkova osobna nadriforenzika, nego ispunjavanje jedne od temeljnih uloga HHO-a.
U slučaju Domovinskog rata neki su bili uvjereni da je za zločin sposobna samo jedna strana, dok je druga unaprijed ekskulpirana. Takvi su iza tadašnjih aktivnosti HHO-a tražili osobne, političke, predizborne i urotničke motive. Predsjednik Mesić, izravno prozvani Manolić i Boljkovac te njihov istomišljenik Fumić danas čine na dlaku isto. Razvlačenje kostiju za Mesića je odjednom postalo bogohulno, a Boljkovac se javno pita zašto da se bavimo dalekom prošlošću? Oni sami bacaju tešku sumnju na svoju nepristranost i smisao za pravdu. Osim ako jedinom pravdom ne smatraju ono što je Fumić dobar dio svog života i službeno provodio.
Branimir Pofuk
