Za razliku od dosadašnjih Dirt naslova (prethodno Colin McRae Rally) novi Dirt se odmakao od klasične simulacije relija i okrenuo čistoj arkadi. I to ne bilo kakvoj arkadi, već nečemu što nas neodoljivo podsjeća na Motorstorm, odnosno legendarni Carmagedon u određenim modovima. Je li novi smjer korak unaprijed u serijalu ili pak korak unazad možete pročitati u nastavku.
Razbij ga prije nego on razbije tebe
Kao i u većini arkada određene stvari, u odnosu na simulaciju, su uveličane, odnosno umanjene. Tako ovdje nećete previše brinuti o brzini dok ulazite u zavoj, driftat ćete pri suludim brzinama, a sva vozila će se ponašati više-manje jednako bez obzira na razinu oštećenja na sebi. S druge strane, ovdje ćete uvijek morati paziti na suparnike koji će vas bez milosti pokušati onesposobiti, turbo ćete morati znati koristiti i puniti u pravim trenucima, a i sulude brzine će se okrenuti protiv vas kad budete izgurani sa ceste (ili gore). Treba istaknuti da ćete rijetko micati “nogu” s gasa, a kočenje će predstavljati samo način s kojim ćete pomoću ručne ući u drift koji će vas ultimativno izbaciti ispred protivnika. Svi mi znamo te fundamentalne razlike između arkade i simulacije, no sigurno se pitate što to ovu igru izdvaja iz mora sličnih kojima je tržište preplavljeno.
Najjednostavniji način da se odgovori na takvo pitanje je usporediti igru sa kartingom. Naime, iako igra sadrži nekoliko različitih modova, više-manje svaki sa specifičnim ciljevima, u većini će izbacivanje protivnika iz utrke biti prioritet. Nešto poput Blura, samo bez raznih “oružanih” pomagala. Kao što smo već napomenuli, modova ima nekoliko, a variraju od klasičnih utrka i time-attack utrka pa do arena u kojima je glavni cilj ostati zadnji auto na stazi ili evenata gdje će vaša vještina doći do izražaja kroz razne skill courseve gdje će tajming biti ključan, bio on vezan za kočenje prije drifta ili dobivanje brzine nakon njega. Joyride je specifičan mod gdje se vozikate gdje želite, a određene ciljeve pronalazite “usput”. Oni su jednokratni, brzi i zabavni te predstavljaju odličan način produživanja single player iskustva sa igrom.
Auti su u nekim eventima licencirani, u nekima nisu, ali se svi ponašaju u skladu sa svojim očiglednim karakteristikama. Oni veliki će biti sporiji, ali i izdržljiviji i obrnuto. Lijepo je primijetiti da će sve ono što vrijedi za vas vrijediti i za vaše A.I. protivnike. Nećete se nikad naći u situaciji da vas daleko sporiji auto stiže samo zato jer njim upravlja “igra” pa će tako neki spori auto, ako zaostane teško stići one ispred njega čak i ako njima “upravlja” u nekim igrama “nepravedan” A.I.
Izgled destrukcije
Novi Dirt izgleda vrlo dobro, u skladu sa ostatkom serijala u konačnici. Iako izgled staza nije uopće loš (ponajviše zbog jednostavnog dizajna), ono što nas se najviše dojmilo su sami automobili. Svi izgledaju odlično, a oni nelicencirani koji se koriste u destruction eventima pružaju izniman osjećaj zadovoljstva kada se vidi koliko se išlo u detalje što se tiče razbijanja, kako njih samih, tako i suparnika. Za razliku od izgleda, zvuk igre nije na istoj razini. Iako je udaranje metala od metal užitak za čuti, dosadni i repetitivni komentator će vam brzo početi ići na živce i velika je šansa da ćete ga za dužeg igranja u potpunosti ugasiti.
Showdown je u svakom pogledu bombastičniji od svojih “simulacijskih” prethodnika, no to ga ne čini iznimnom igrom. Nažalost izlet Dirt franšize u arkadne vode nije ponudio ništa više od onoga što već imamo za iskusiti, a nije čak niti “najbolje od istog”. Oni koji preferiraju trkaće simulacije su mogli već prepoznati da igra nije za njih, a oni žedni automobilističkog uništavanja možda i nađu nešto za sebe u ovom spoju brzine, drifta i uništenja.