Kada je F.E.A.R. prvi puta ugledao svjetlo dana 2005. godine postao je svojevrsna senzacija zbog načina na koji je uklopio horor elemente u FPS žanr i naravno prezentirao to u za tada high-end grafici. Nakon toga je 2009. uslijedio nastavak koji je podlegao pod pritiskom hypea i ostavštine nametnute originalom. Sada nam dolazi nastavak koji se pokušava vratiti korijenima uz neke stvari koje dosad nisu uopće bile prisutne dosada u serijalu.
Related contentU dvoje je bolje
Po prvi puta u serijalu ćete imati priliku igrati sa dva lika i to ni više, ni manje nego glavnim protagonistom Point Manom iz originala i njegovim zlim bratom, glavnim negativcem prvog dijela Paxtonom Fettelom. Priča se direktno nastavlja na prvi i drugi dio igre te ćete se tako pokušati vratiti u Fairport, mjesto koje ste zadnje posjetili u prethodniku. Ne želimo previše upropastiti priču no moramo reći da se nekako izgubio onaj snažan efekt horora koji je obilježio serijal i teško da ćete poskočiti kada vam se prikaže neka iznenadna vizija. To ne utječe pretjerano ni na igrivost niti na izvedbu same priče, ali utječe na onu poznatu atmosferu serijala.
Kao što smo već spomenuli, možete igrati sa oba glavna lika, a jedan od drugog su različiti da različitiji ne mogu biti. Ako se igra single player kampanja, svi nivoi se moraju prvo prijeći sa Point Manom kako biste dobili priliku proći ih iznova sa Paxtonom, a postoji i mogućnost kooperativnog igranja putem Interneta ili LAN-a. Point Man je onaj koji će oživjeti klasični FPS element i od njega ćete znati što očekivati. Naravno i dalje ćete moći intenzivno koristiti zaklon iza raznoraznih stupova i ostalih sličnih pomagala te slow motion, koji više i nije neka novost jer ga u nekom obliku ima skoro svaka akcijska igra u zadnjih nekoliko godina. Paxton je pak nešto sasvim različito. Pošto je on u biti duh, neće moći koristiti oružje, barem ne direktno. Naime on ima razne “moći” koje duhovi posjeduju poput levitiranja neprijatelja, gađanja istih čistom energijom ili opsjedanja. Od svega je svakako najzanimljivije opsjedanje; nema većeg užitka nego na daljinu ući u um neprijatelja i s njim s leđa pokositi njegove donedavne suborce.
Svi ti neprijatelji su nezgodni, pogotovo u većim količinama i moramo primijetiti da se namjerno ili slučajno napravila razlika između živih i onih neživih. Plaćenici sa kojima ćete se boriti većinom igre koriste zaklon i jedni drugima pokrivaju leđa, dok zombiji u vama vide jedan fini biftek i svi hrle prema vama kako bi vas utamanili. Vi ih za to vrijeme skidate preciznim head shotovima bez da oni promjene pravac kretanja što je u konačnici realno i pohvale developerima ukoliko su ih namjerno učinili “glupima”.
Slika i zvuk straha
Zvučni efekti u igri su odlični i oni su nažalost jedni od rijetkih elemenata koji zadržavaju originalnu atmosferu prvog F.E.A.R.-a pa od nas dobivaju pohvale, isto kao i voice acting, pogotovo za Paxtona, kojeg je užitak slušati. Grafički dio igre je nekako toplo hladan. Neće vas niti u jednom trenutku ostaviti bez daha ali neće ni razočarati, pogotovo kad se uzme u obzir da je igra savršeno optimizirana i nije trzala niti u jednom trenutku. Ono što diže ocjenu grafici su specijalni efekti što u slow motionu, što vizija koje ćete doživljavati, te detaljnost interijera koji na odličan način zapravo prikrivaju grafičku prosječnost.
Oni koji su već igrali nastavke iz ovog serijala sigurno su zgrabili svoj primjerak igre ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga da vide kako će se priča rasplesti i zbog toga se svakako isplati igru završiti. S druge strane oni koje zanima samo čista akcija neće pogriješiti ako igri daju šansu jer je dovoljno napeta i raznovrsna (dva lika sa različitim načinom igranja) da vam neće biti žao utrošenog vremena.