Zavirimo desetak godina u budućnost: Dvije tisuće i jedanaesta je godina otprilike ovo doba i pojavile su se nove igre iz EA Sports-ovog serijala: FIFA 2011, NBA 2011 i NHL 2011. Uistinu se nadamo da se ovako što neće dogoditi jer potpuna neoriginalnost u marketinškom odjelu EA Sports-a izbila na vidjelo kada su odlučili nastaviti sa dosadašnjom numeracijom igara po godinama. Prošle godine je to bilo fora jer je godina okrugla, no ove godine naslov igre zvuči doista debilno. EA-ovci će se vjerojatno opravdavati činjenicom da bi renumeracija naziva zbunila potencijalne kupce, a oni su i ovako na prosjačkom štapu pa moraju paziti što rade. Ipak nadamo se da će sljedeće godine smisliti nešto bolje.
Sve po starom
Nakon uobičajene instalacije (sa hvala Bogu još uvijek jednog cd-a) dočekat će vas uobičajeno dobar uvodni film, no nažalost ne onoliko originalan kao što su to nekada ti filmovi znali biti pa nećete imati neodoljivu želju da ga pogledate više puta. Meniji su naravno pretrpili najviše kozmetičkih promjena pa će vam se možda činiti da je i igra strahovito poboljšana ili promijenjena no nažalost nije. Zaigrate li jedan Quick Game tek toliko da vidite kako igra izgleda prvo što ćete primijetiti je poboljšan omjer igrača te ostalih stvari koje ih okružuju počevši od palice pa do samog terena. Golman je također puno pametniji na svim težinama igranja i nije moguće postizati rezultate tipa 99:1 u vašu korist. Ovo smatramo izuzetno pozitivnim iako ponekad izgleda kao da kompjuter «vara» i da zna točno gdje ćemo pucati. Poboljšano je i vođenje paka no smanjene su vam mogućnosti da pređete nekoga tako da samo prozujite kraj njega. Pa dolazimo do zaključka da je stara dobra tehnika «strgaj-mu-koljena-palicom» svakako najbolja. Zakvačite li tako nekog jedan put previše izbit će dosta neugodna tučnjava u kojoj je dosta teško proći bez teških fizičkih povreda ali što se može. Grafika je puno oštrija i dosta su proradili na tehnologiji «Face ni the Game» pa sada lica igrača uistinu liče na prave igrače, a možete staviti i sliku svog davno izgubljenog rođaka Mela Gibsona da vidite kako mu se lice grči i zubi ispadaju kad dobije laktom u lice. Igru možete pratiti sa više nego dovoljnih deset kamera što vam omogućava pravi ugođaj pogotovo ako vam kućni budžet omogućava nabavku nešto većeg monitora i Sorround zvučnog sustava. Kada smo kod zvuka valja napomenuti i apsolutno do sada najbogatiji vokabular dvojice komentatora koji više nije općenit i ne razbacuju se izrazima poput «Evo još jednog spektakularnog udarca po golu za Ruse» već fino kažu «ovo je uistinu izvanredan udarac po golu za Ruse s obzirom da im je trener jučer poginuo, a glavni igrač ima slomljenu ruku». Zaključak je da dečki pišu i čitaju svoju domaću zadaću i da se pripremaju za svaku utakmicu.
Što se tiče menađmentskog dijela igre tiče moramo reći da igra praktički objedinjuje u sebi dvije igre: hokej kako takav i simulaciju menađmenta hokeja. Pitamo se jedino zašto za cijenu jedne igre dobivamo dvije što baš nije običaj u igračkoj industriji no nećemo to ponavljati dva puta jer se uistinu može činiti ama baš sve sa nekom momčadi, a možete kreirati i vlastitu počevši od izrade i crtanja dresova te apsolutne nule na bankovnom računu i sa desetoricom retardiranih igrača koji jedva stoje uspravno na ledu te za par mjeseci igranja i parom novih naočala sa nešto većom dioptrijom doći na sam vrh NHL ljestvice.
sve u svemu…
Da je ovo primjerice prva simulacija hokeja koju je izdao EA Sports znamo podosta ljudi koji se ne bi odvojili od ekrana par mjeseci no ovako moramo reći da je NHL 2001 samo još jedna od grafički perfektnih igara no s premalo novosti i da nakon igranja ostavlja ugođaj «sve sam to već vidio, je li ova igra nova?».