Resident Evil: Operation Raccoon City

Resident Evil je definitivno jedan od najpoznatijih serijala u svijetu video igara za koji su čuli i oni koji se ne bave previše igrama i igraćom industrijom. Capcom je itekako prepoznao svoju zlatnu koku tako da smo u zadnjih 16 godina, otkako je original izašao, bombardirani raznim naslovima. Bilo je tu, naravno, direktnih nastavaka, shootera za arkade, a bilo je i animiranih, odnosno igranih filmova, a sada imamo priliku odigrati RE kao cover-shooter.

Metci i krv

Operation Raccoon City se odvija u isto vrijeme kao i RE 2. Dakle T, odnosno G virus(i) su pokosili Raccoon City i svugdje vlada kaos. Vi kontrolirate jednog od članova Wolfpack tima, koji zapravo predstavlja specijalne postrojbe korporacije Umbrella. Klase su standardne: klasični vojnik, stručnjak za eksploziv, medic, skaut itd. U početku će biti apsolutno svejedno koju klasu izaberete jer su u početku sve više manje iste. Nakon što igra počne odmicati i vi skupljate iskustvo, likovi se razvijaju i klase postaju sve više specifične. Ukoliko se odlučite za promjenu klase usred kampanje to neće predstavljati neki veći problem jer prije svake misije možete birati koga ćete kontrolirati i koga ćete voditi sa sobom kao svoje suborce.

S obzirom da igra forsira co-op stil igranja, a mi smo ju testirali samo u single player modu, izdvojit ćemo par riječi o umjetnoj inteligenciji, što suboraca, što neprijatelja. Prije svega vaši suborci…iskreno nismo baš oduševljeni. Često ćete ih proklinjati jer ili stoje pred vama i onemogućavaju precizno pucanje, ili jurišaju na melee killove pa nepotrebno pogibaju ili nama najdraže, jednostavno počnu pucati u prazno iz čista mira. Očigledno je AI loše programiran i iskreno, da suborci nemaju neograničenu municiju, imamo dojam da bi više bili mrtvi nego živi, a jedini korisni dio tima je bila doktorica koja nas je znala healati tu i tamo. Ni neprijatelji nisu puno bolji, naime ponekad stvarno pomislimo da su slijepi jer nas ne vide iako stojimo samo nekoliko metara od njih, a kada idu u zaklon često im viri glava ili dijelovi tijela te je jedina stvar koja ih spašava očigledni full-body armor, zbog kojeg treba pola šaržera potrošiti da bi pali (čak i ako je headshot u pitanju). Vjerovali ili ne, zombiji su nam se činili kao najprirodniji i najpametniji neprijatelji. Napadali su u grupama i nisu bili baš spori kao u RE survival hororima.

Kao što i riječ kaže, u cover-shooterima je bitno napraviti dobar sustav pucanja i zaklona. U ovoj igri to je odrađeno polovično. U zaklon se ulazi automatski što se pokazalo kao ne baš najbolje riješenje jer ćete često ući u zaklon iako to niste htjeli. Isto tako ne postoji mogućnost prelaska iz jednog zaklona u drugi što otežava situaciju u žešćim izmjenama olova jer morate prvo izaći iz zaklona, progutati par metaka i tek onda doći u novi zaklon. Očigledno je da je developerima glavni uzor bio Gears of War pa su onda mogli i sustav zaklona u potpunosti preuzeti iz te franšize. Osjećaj pucanja je, za razliku od cover sustava, pogođen. Metci pršte na sve strane, a municije će rijetko zafaliti. Čak i kad se uzme u obzir da su puške (ne)namjerno neprecizne rijetko ćete se naći u situaciji da vam fali koji metak, a u tom slučaju nema druge nego nož u ruke i…juriš!

Zombiji u 2012.

Nešto slično kao i kod umjetne inteligencije, imamo dojam da se najviše pozornosti dalo nemrtvim protivnicima. Njima se mogu kidati dijelovi tijela, glave im eksplodiraju u određenim situacijama, ukratko vrlo zabavno. Živi neprijatelji, odnosno razni specijalci svi izgledaju više-manje isto. Svi nivoi su napravljeni tako da ima dosta mjesta na kojima se može uzimati zaklon, ali to ne znači da svi moraju biti jako slični i repetitivni. Kako prolazite igrom, imat ćete sve veći osjećaj “već viđenog”. Zvuk koji prati vaše puškaranje je osrednji. Zombiji će urlikati i zavijati kad vas vide, ali oružja će ponekad gubiti zvuk, odnosno na trenutke su nekako “preskakala” pa se čuo svaki peti pucanj. Također, ništa drugo nego tehnička dorađenost, koja se rješava jednostavnim testiranjem igre dodatnih mjesec dana kako bi se sve ispoliralo.

RE za one željne krvi

Novi RE je svakako igra koja samo tematiku ima kao zajedničku sa svojim survival horor “osnovicom” serijala. Nažalost s njom ne dijeli atmosferičnost i moramo priznati da je ispod prosječna u odnosu na cijeli serijal. Ovdje ćete dobiti igru nabijenu akcijom gdje u biti ništa nije strašno zato što imate strojnicu sa 120 metaka i znate da će teško bilo što proći do vas. Slaba umjetna inteligencija također spušta ocjenu igri, a mi ju preporučujemo ljubiteljima žanra (ako su odigrali sve bolje naslove) i onima koji baš moraju igrati sve što ima Resident Evil u naslovu.