Igre po filmovima…uvijek nam se čini da tako tematski orijentirane igre koje imaju bilo kakvu kvalitetu možemo nabrojati na prste jedne ruke. To i nije toliko čudno kada se uzme u obzir da je zapravo cilj takvih igara zaraditi pokoji dodatni dolar, euro, kunu ili nešto treće na osnovu filmskog predloška kojeg igra prati. Kad smo krenuli recenzirati Expendablese, bili smo poprilično skeptični, a što mislimo nakon što smo igru odigrali pročitajte u nastavku…
Sly Stallone i ekipa
Expendables je igra koja pripada “shoot ‘em up” žanru koji je u biti zadnji put bio popularan u doba arkadnih automata, a iskreno, i onda su igre bile bolje od ove. Kako bismo vam igru pobliže dočarali zamislite si X-men: Legends ili Marvel: Ultimate Alliance samo sa ostarjelim akcijskim zvijezdama i puškama umjesto superheroja. Igru može igrati do četvero ljudi kooperativno, s tim da je moguće igrati i offline, gdje A.I. upravlja vašim suborcima. Odmah ćemo napomenuti da će vam ovakav oblik igranja donijeti brojne frustracije jer su vaši suborci “glupi k’o topovi”, pucaju bez smisla i razuma, ne pokrivaju vas dok imate sekvencu interakcije sa okolinom i zapravo jedina dobra stvar što rade je to da vas ožive nakon što vam potroše zdravlje.
Da tako je…unatoč tome što je igra bolno lagana, također je praktički nemoguće doći do “game over” zaslona na ekranu. Naime, vas je četvero u ekipi i kad god jedan padne drugi ga mogu oživiti (ako su blizu, oživljavaju se čak i dvojica istovremeno), a mi smo kroz naše igranje shvatili da je jednostavno (slučajno ili namjerno) nemoguće da ostanete bez sve četvorice istovremeno. Nažalost ni neprijatelji vam neće pomoći igru učiniti izazovnom jer oni kao da na vas pucaju gumene metke ili su naši junaci možda terminatori koji su pak otporni na metke. Čak postoji i mogućnost korištenja zaklona (iako vam kriteriji po kojima se iza jednog objekta možete sakriti, a iza drugog ne, neće biti baš posve jasni), ali on je potpuno nepotreban jer ga koristite zapravo nakratko samo kad vas napada tenk (kojeg vi naravno uništite nakon par hitaca). U svakom dijelu igre ćete također imati priliku sjesti za nišan miniguna i kositi sve pred sobom dok vas suborac vozi u helikopteru, džipu ili avionu. Taj dio igre zapravo i nije toliko loš kao ostatak, pa iako je nimalo izazovan barem je zabavan.
Developeri su se čak potrudili unijeti dozu raznovrsnosti s tim da su četiri lika s kojima igrate svoje karakteristike i oružja preuzeli iz filma, tako da svaki lik ima dva specifična oružja koja se mogu i nadograđivati. Nažalost, tu se uopće nije mislilo na balansiranje igre, tako da ćete najviše koristiti Halea Caesara sa svojim bacačem granata i Gunnera Jensena sa svojim snajperom dok će ostali ući u kombinacije samo da bi razbili monotoniju. Nakon podosta ubijanja otvara vam se i mogućnost “special kill-ova” gdje se kamera zumira na vas dok vi ubijate neprijatelja na neki ludi način, no opet svaki lik ima samo jednu, sebi svojstvenu animaciju tako da će i to brzo dosaditi. Kako biste ipak pokazali neke emocije dok igrate (pa makar to bila ljutnja i frustracija), pobrinut će se loša kamera koja vam često stavlja neprijatelje iza leđa kad ste taj dio već prošli te loše kontrole i način nišanjenja gdje će vaši likovi pucati u nekom svom smjeru bez obzira gdje vi nišan usmjerili. Osnovne stvari poput takvih se nikako ne mogu pogrešno napraviti ako želite da igra bude iole uspješna, odnosno da ne bude (kao što je ovdje slučaj) predmet sprdnje.
Gluma?!
Moramo priznati da igra baš i ne izgleda “toliko” loše. Bez većih trzakanja se prikazuje stvarno golem broj događanja na ekranu pa iako grafika nije ništa posebno, također nemamo niti razloga ju previše kuditi. Voice acting je sasvim druga priča. Dolph Lundgren i Terry Crews su posudili svoje glasove pa iako nisu neki posebni glumci, posao su odradili relativno uredu. Stallone je izgleda bio prezauzet pa njegov glas iako pomalo liči na njegov, kao da je sklepan u komad sa isječcima njegovih govora iz prethodnih filmova. Ono što bi, za pretpostaviti je, trebalo zvučati kao Jet Li, je zapravo možda i najlošije odrađen voice acting u povijesti ne samo videoigara nego voica actinga uopće. Stereotipni kinesko-engleski zvuči katastrofalno i iskreno, bilo bi bolje da je cijelo vrijeme šutio.
Tipična zamka za fanove
Očigledno je da se ono što smo rekli u uvodu o filmskim igrama ostvarilo. Ovo je kratki, dosadni poluproizvod kojem je jedini cilj izvući još malo novca iz džepova kako bi se pomoglo financirati treći dio. Izbjegnite ovo u širokom luku, a ako vam je do bezumne zabave, zaigrajte odlični Bulletstorm ili za one koje preferiraju treće lice nedavno recenzirani Inversion (koji iako u najbolju ruku prosječan je miljama po kvaliteti udaljen od ove “igre”).