ZAGREB - Cijeli umjetnički svijet priča samo o jednom: skulptura “Hodač I” iz 1961. godine Alberta Giacomettija prodana je na aukciji u Sotheby’su za 104, 6 milijuna dolara, odnosno 65 milijuna funti, još uvijek anonimnom kupcu, kojeg je ova aukcijska kuća opisala kao “skromnog čovjeka”. Giacomettijev “Hodač” postao je tako ne samo najskuplje plaćena skulptura u povijesti, već i najskuplje plaćena umjetnina, jer je oborio rekord koji je držao Picassov “Dječak s lulom”. “Bio je šapat na 35 milijuna funti, smijeh na 50 funti” prepričavaju oni koji su bili na aukciji. Spekulira se o Romanu Abramoviču kao kupcu.
Eskluzivno saznajemo kako ćemo jednu verziju proslavljenog “Hodača” uskoro moći gledati i u Hrvatskoj. Naime, u Dubrovniku će u Umjetničkoj galeriji u lipnju biti otvorena izložba s čak 180 umjetnina slavnog kipara, potvrdio nam je ravnatelj ove galerije Antun Maračić. On dodaje kako je riječ o izložbi teškoj oko 18 milijuna švicarskih franaka, odnosno 90 milijuna kuna. Po svemu sudeći, riječ je o najvećem izložbenom projektu sezone u Hrvatskoj i velikoj senzaciji.
Litografski ciklus
Izložba se organizira u suradnji s Fondacijom Alberto Giacometti iz Züricha i bit će otvorena čak tri mjeseca, tijekom cijelog ljeta. Uz skulpture, bit će pokazan i Giacomettijev litografski ciklus pod nazivom “Pariz bez kraja”, a bit će izložene i fotografije Ernsta Scheidegera. Ovaj Magnumov fotograf bio je veliki Giacomettijev prijatelj pa ga fotografirao u brojnim radnim, ali i intimnim trenucima. Kustosica izložbe je Franziska Lentuzch koja u Dubrovnik dolazi iz Kunsthausa iz Züricha, pod čijom je ingerencijom Fondacija Giacometti. Riječ je od donaciji umjetnikove supruge i njegove najveće ljubavi Annette, a tamo se čuvaju sve važne umjetnine nastale u svim razdobljima njegova stvaralaštva, te dokumentacija o njegovu životu: od ranog utjecaja kubizma i afričke umjetnosti, preko nadrealizma, kada radi skulpture nabijene simbolikom i erotizmom, pa sve do prekretnice i najvažnijeg razdoblja u njegovu stvaralaštvu: izduženih ljudskih figura.
Čovjek u prvom planu
Teza da ono što je Jean Paul Sartre u filozofiji, to je Giacometti u umjetnosti, nije bez temelja budući da su dvojica autora, nakon što su se upoznali u ratnom Parizu 1941. godine, postali nerazdvojni prijatelji, a s njima je uvijek bila i Simone de Beauvoir. Sartre je pisao i predgovor Giacomettijevoj velikoj izložbi u New Yorku 1948. godine. Njegovi duboko potresni opisi čovjeka kroz medij skulpture odraz su ranjivosti i usamljenosti ljudskog roda. Kao takve su prepoznate i ubrzo su došle na umjetnički pijedestal diljem svijeta.
No, iako je inspirirao neke od najnezaboravnijih prizora umjetnosti 20. stoljeća, prikaze ogoljele ljudske egzistencije, sam je umjetnik uvijek čovjeka stavljao u prvi plan. Tako je jednom prilikom rekao: “Umjetničko djelo, kako god bilo važno, beznačajno u usporedi sa ljudskim bićem.” Upravo u ljudskom liku kao polazištu njegovih skulptura u doba prevlasti apstraktne umjetnosti kritičari vide važnost ovog umjetnika, a među najpoznatijima je Edward Lucie Smith. Giacometti nije bio ignoriran od svoje okoline. Njegovo je viđenje čovjeka odmah prepoznato kao velika umjetnost, no on nije bio previše oduševljen slavom: “Odbijao sam utjecaj uspjeha i prepoznavanja koliko sam god mogao. Najbolji put da se postigne uspjeh je bježati od njega”, rekao je.
Stvarao s lakoćom
Alberto Giacometti je rođen 1901. u mjestu Borgonovo, u talijanskom dijelu Švicarske. Majka mu je umrla brzo nakon rođenja, a on je odrastao uz oca postimpresionističkog slikara Giovannija. Od malih je nogu stvarao s lakoćom, a u svojim je sjećanjima rekao kako je najviše volio ilustrirati bajke, primjerice onu o Snjeguljici. U Parizu se školovao kod Antoine Bourdellea, suradnika Auguste Rodina. U ranoj je mladosti otkrio Tintotretta i Giotta. “Njihove su me slike pogodile u trbuh, osjećao sam kako s njih dolaze bol i patnja”, rekao je.
Nakon što su vidjeli njegove početne, tajanstvene radove nadrealisti su ga pozvali da izlaže zajedno s njima. No, nakon velikog angažmana u ovom pokretu prekid s nadrealistima je uslijedio brzo: 1924. godine. U ranoj je mladosti općenito bio dosta nesiguran u svoj rad, pa je uništio skoro sve što je napravio, dan nakon što bi djelo bilo gotovo. Tridesetih godina počinje rezbariti tanke figure, na temelju kojih nastaje i prvi prepoznatljivi lik izdužene ljudske figure. Prva je nastala 1940. Poklopilo mu se i u privatnom životu, pa osim što se sprijateljuje sa Sarteom i Simone de Beauvoir, upoznaje ljubav svojeg života, Annette, s kojom ostaje u otvorenom braku do kraja života.
Pozirao nag ocu
Priča o otvorenom braku povlači i priču o Giacomettijevim sklonostima prema prostitutkama. Naime, Laurie Wilson, inače profesorica na psihijatriji na New York University Medical Centre, u biografiji slavnoga kipara otkrila je i njegovu tamnu stranu: “Bio je izmučen opsesijama bordelima, seksualnim fantazijama, čak sadističkim nasiljem”, tvrdi Wilson, a uzroke traži u njegovu djetinjstvu: “Pozirao je nag svojem ocu za slike i to je osjećao kao poniženje, a otac to nije razumio.”
Trauma za cijeli život
Trauma mu je ostala za cijeli život, pa je razvio i seksualni voajerizam. Žene je smatrao ili djevicama ili prostitutkama, a posjećivao je prostitutke jer je smatrao kako je najmanje komplicirano bez emocije.”
Njegov turbulentni život ostavio je traga na umjetnosti, a Giacometti je s pravom upisan u najveće umjetnike koji su obilježili dvadeseto stoljeće.
Doveo Chagalla, a sada i Giacomettija
Posrednik pri dovođenju izložbe Alberta Giacomettija u Dubrovnik je Miloš
Glavurtić. Glavurtićevo ime stoji i iza prošlogodišnje izložbe Marca Chagalla u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu, kada je najavio i moguće gostovanje radova Francisca Goye, također u Splitu.
Glavurtić se spominjao i kao veza za Picassovu izložbu u Dubrovniku, kao i izložbu Američke grafike u istom gradu, gdje je bio izložen i Andy Warhol.
Može se reći da je ovaj poslovni čovjek za sada najzaslužniji za decentralizaciju na polju likovne umjetnosti budući da dovodi sve velike izložbe izvan metropole. Ovaj inženjer elektrotehnike živi u Bernu, gdje se bavi satovima, a rodom je iz Splita. Pasionirani je kolekcionar i ljubitelj
umjetnosti.
‘Tanki ljudi’ ikona su 20. stoljeća
Iako je riječ o ikonografskom radu, prijelomnici u povijesti umjetnosti 20. stoljeća, malo ih je očekivalo da će Giacomettijeva skulptura oboriti sve rekorde.
Skulptura Hodač I datira iz 1961. godine. Riječ je o zrelom razdoblju u stvaralaštvu toga umjetnika.
Godinu dana kasnije tu je skulpturu izložio na Venecijanskom bijenalu i za nju dobio Grand Prix kao najbolji umjetnik na toj prestižnoj manifestaciji.
Impresivna je skulptura visoka 183 centimetra. Napravljena je od bronce. Njezina je površina hrapava, ljudski je lik posve izdužen.
Pokazan je očito usamljeni čovjek koji korača velikim korakom i čije ruke opušteno vise sa strane.
Brončana se skulptura opisuje kao “skroman prikaz običnog čovjeka, ali u isto vrijeme moćan simbol ljudskoga roda, čovjekove snage”.
Nastala je kad je Giacometti bio zamoljen da napravi javne skulpture na trgu Chase Manhattan u New Yorku. Mučio se i nekoliko puta želio odustati, no na kraju je proizveo remek-djelo. Vrhunac je zrelog stvaralaštva autora, koji je prvi lik izduženog čovjeka stvorio 1940. 1Giacometti je umro 1965., četiri godine nakon nastanka Hodača I.
Skulptura ima šest odljeva i za sve je poznato gdje se nalaze. pk
Godine 1948. izložba njegovih najnovijih skulptura bila je u New Yorku i ubrzo su njegovi ‘tanki ljudi’ postali ikona dvadesetog stoljeća.
1962. godineje dobio nagradu za skulpture na Venecijanskom bijenalu.
Tri godine poslije dobio je nagradu od francuske vlade, Grand Prix National des Arts. Bio je poznat po cijelom svijetu.
