Hrvatska ovisnost o uvozu

Dogurali smo do toga da nam čak i ekonomisti Europske komisije poručuju da pretjerujemo s uvozom hrane

Split, 260817
Iako je posljednji vikend u kolovozu, guzve u splitskoj gradskoj luci, kao i u centru grada ne jenjavaju. Trajektna luka i ulice grada gotovo su zakrcene.
Foto: Paun Paunovic / CROPIX
Paun Paunović / HANZA MEDIA

Iako su mnogi u Hrvatskoj pod dojmom zaista dobrih vijesti koje govore o rastu izvoza - posebno jer u tome sve veću ulogu ima robni izvoz - u Europskoj su se komisiji, u Općoj upravi za ekonomske i financijske poslove, ljetos odlučili pozabaviti drugom stranom medalje, paralelnim rastom hrvatskog uvoza i ovisnosti gospodarstva o njemu.

Evo što su zaključili: u Hrvatskoj, za razliku od drugih srednjo- i istočnoeuropskih zemlja, uvozni je nagon velikim dijelom pod utjecajem rasta turizma (izvoza usluga), dok izvoz roba i investicije imaju sekundarnu ulogu. Tu se krije i potencijalna opasnost. Visoka uvozna ovisnost sama po sebi nije nužno negativna, tumače, ali jest kada signalizira strukturne slabosti gospodarstva.

Briselski su se promatrači upustili u tu analizu jer ih zanima može li hrvatsko gospodarstvo u skladu s aktualnim trendovima dugoročno generirati dovoljno dobre rezultate kako bi osiguralo održivost vanjskog duga nastalog u prethodnom razdoblju, a koji predstavlja ozbiljan ekonomski rizik. Ponavljaju mantru o nužnosti daljeg jačanja konkurentnosti i izvoza roba (a kako je nedavno u analizi objavljenoj na stranici Arhivanalitike pisao Velimir Šonje, robni izvoz pokazuje potencijale za ozbiljan rast, te bi se omjer izvoza i BDP-a mogao dugoročno povećati iznad sadašnjih 50-ak posto), ali dodaju da se istodobno nešto mora učiniti i sa strukturom uvoza i turizmom koji se sada temelji na neprestanom bujanju broja gostiju, siromašnoj ponudi usluga/sadržaja i niskoj potrošnji po glavi te visokoj sezonalnosti.

Rast uvoza

U Hrvatskoj je uvoz roba široke potrošnje u ukupnom uvozu porastao od već visokih 23 posto u 2000. godini na 30 posto u 2015. godini (dok je u CEE10 na 20 posto), a samo uvoz hrane, pića i duhana čini 13 posto ukupnog uvoza (u CEE10 čini 7 posto). Kako je u doba krize domaća potrošnja bila snažno smanjena, a domaća prehrambena industrija je relativno snažna, stoji u analizi, takva visoka ovisnost o uvozu po svemu je sudeći posljedica velike težine turističke industrije. To također objašnjava i prilično veliku sezonalnost uvoza.

Ukratko, turizam Hrvatskoj donosi sve veće prihode i čini lavovski dio BDP-a, ali toliko je ovisan o uvozu da to ograničava njegov ukupni pozitivni efekt na ekonomiju. Dogurali smo dotle da nam čak i ekonomisti Europske komisije ovdje poručuju da pretjerujemo s uvozom hrane, da bi domaća prehrambena industrija trebala više hraniti turiste, te da bi je za povećanje kapaciteta moglo ohrabriti produljenje turističke sezone.

Analiza Bruxellesa

U analizi koju potpisuje Kristian Orsini (“Što potiče visoku ovisnost Hrvatske o uvozu”, Economic Brief 029/srpanj 2017.) autor objašnjava da je i deset srednjo- i istočnoeuropskih gospodarstava, onih s kojima je Hrvatsku najlogičnije uspoređivati, također izrazito ovisno o uvozu, ali kod njih taj trend dolazi kao posljedica jake međunarodne integriranosti proiz­vođačkog sektora. S Hrvatskom stvari ne stoje tako; njene kompanije su slabije integrirane i uključene u međuindustrijsku trgovinu od onih iz skupine CEE10, što se vidi i u udjelu robnog izvoza u BDP-u (u Hrvatskoj je u 2015. činio 24 posto, a u CEE10 u prosjeku 52 posto BDP-a).

Kako je do toga došlo, notorna je stvar. Hrvatska je prošla kroz deindustrijalizaciju i zbog kasnog ulaska u EU propustila val ekspanzije kompanija sa Zapada u jeftinije, tranzicijske zemlje, posebno iz automobilske industrije. To ulijevanje izravnih stranih investicija brzo je ojačalo izvozne rezultate CEE10 i njihovu uključenost u globalne lance vrijednosti, a paralelno je u uvozu tih zemalja znatno rasla vrijednost roba koje se ugrađuju u proizvode, poput strojeva i prometne opreme, koje sada čine dvije trećine uvoza CEE10. I u Hrvatskoj je uvoz takvih roba važnih za razvoj proizvodnog sektora u međuvremenu znatno rastao, pa se jaz u odnosu na konkurente smanjuje, ali još uvijek je evidentan.

U srednjem roku Hrvatska neće imati problema s održavanjem stabilnosti, smatraju analitičari, ali turizam bi trebao drukčiji model. Dodali bismo tome da je ljetos svima postalo jasno da smo blizu maksimuma utrpavanja sve većeg broja turista u dva mjeseca, pa će valjda i taj zakon fizike pridonijeti da nešto počnemo mijenjati i od cvrčaka se prometnemo u mrave.

Tagovi

Izdvajamo