U Velikoj Britaniji proradila je solarna farma privatnog investitora tvrtke Anesco, s 30.000 solarnih panela, snage 10 megavati (MW) i s m ogućnošću generiranja energije za 2500 kućanstava. Posebna je to i vrlo značajna sunčana elektrana za Britance iz dva razloga. Prvo, jer je dobar pokazatelj kako se energetsko tržište Velike Britanije razvija i okreće prema čišćoj energiji. I drugo, najvažnije - jer je prva elektrana koja se ne oslanja na državne poticaje.
Iako solarna energija u toj zemlji čini mali udio u ukupnoj potrošnji, niti četiri posto u 2016., njen udio rapidno raste, zajedno s hidroenergijom i energijom vjetra. Prema najsvježijim brojkama za prvo tromjesečje, udio obnovljivih izvora energije (OIE) u proizvodnji u Velikoj Britaniji bio je nešto manji od 27 posto, a u tom istom periodu je solarna energija zbog povećanih kapaciteta rasla za čak 16 posto!
Prijelomna točka
Budući da se svako tržište, kako upozorava struka, razvija onom brzinom koju mu tržišni uvjeti dopuštaju i odlučujući čimbenici su cijena konvencionalne energije te cijena opreme, uključujući popratnu investiciju, pitanje je kako tu stoji Hrvatska. Gdje smo mi danas, kada je solarna energija na prijelomnoj točki komercijalne isplativosti, i kada možemo tako nešto – elektrane bez poticaja – očekivati u Lijepoj Našoj, koja ima bolji potencijal nego kišno Ujedinjeno Kraljevstvo, ali i daleko lošije razvijene tržišne uvjete?
- Određeni poticaji za korištenje energije sunca bez statusa povlaštenog proizvođača uvjetovali su manji broj instalacija koje rade u otočnom načinu, bez povezivanja na mrežu, ili kao proizvođači energije za vlastite potrebe, a takvi kapaciteti manji su od skupine u koju su svrstani povlašteni proizvođači. Sunčeve elektrane bez poticaja izvjesno će biti potaknute kretanjem cijena opreme i posebno razvitkom i kretanjem cijena opreme za skladištenja energije jer se jedino takvim načinom može supstituirati konvencionalna energija – smatra Krešimir Štih iz Zajednice OIE pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK).
Drugim riječima, kako procjenjuje struka, govorimo o nekoliko godina kada bi se mogli pojaviti solarni projekti bez poticaja na tržištu.
- Moja slobodna procjena, koja proizlazi iz stanja projekata, cijene tehnologije i pretpostavljene cijene na burzama, jest 2021. godina. Iako se ne bih iznenadio da se dogodi i ranije – mišljenje je Ede Jerkića, konzultanta za projekte OIE.
Slično se može čuti i od samih investitora u solarnu energiju:
- Veliki projekti već za dvije godine, manji ovise o cijeni tehnologije i rastu cijena električne energije te dodatnih usluga koje potrošači plaćaju – govori i Aljoša Pleić, direktor Acciona energije, španjolske podružnice u Hrvatskoj koja trenutačno razvija dva velika solarna projekta koja bi trebala biti spremna za gradnju 2019., ukupno vrijedna više od 200 milijuna eura.
To je, dakle, budućnost. Jer, mi nismo Velika Britanija i naše politike i strategije nisu iste. Doduše, Hrvatska je ni nema. No, potencijala ima, kako u proizvodnji električne energije iz energije sunca, tako i u proizvodnji toplinske energije, iako je trenutačna situacija loša. Kad je riječ o zakonodavnom okviru koji je trebao pratiti razvoj tržišta, nismo se makli s mrtve točke od početka 2014. godine, što je izazvalo nepovjerenje investitora. Na tržištu solarne energije zastupljen je veliki broj malih proizvođača električne energije koji su u sustavu povlaštenih proizvođača, a kapacitet instaliranih postrojenja je nepromijenjen od zaključenja povećanja kvote od 55 MW. Novih projekata, dakle, nema jer nema ni strategije ni političke volje.
- Država se ekstremno maćehinski odnosila prema ovoj tehnologiji iako i dan-danas imamo domaćeg proizvođača opreme. Međutim, kako solar polako postaje najisplativiji oblik proizvodnje energije, tako se tržište polako razvija i priprema; kako za male projekte na krovovima, tako i s pripremom velikih projekata na tlu – govori Jerkić, koji smatra da bi s obzirom na potencijal, u energetskom miksu budućnosti solar trebao sudjelovati u barem trećini proizvedene energije.
Uskoro natječaji
Štoviše, otkriva da postoji veliki interes investitora za taj segment OIE, posebno za velike projekte. Svi su, kaže, shvatili da je njih relativno lakše razviti u smislu ishođenja svih dozvola i da je cijena konkurentna vjetru, tj. uskoro vjerojatno i najniža na tržištu. Aktivnosti se, sumira Jerkić, zahuktavaju. A dodatni poticaj korištenju energije sunca u Hrvatskoj mogao bi dati očekivani Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. unutar kojega se u skorom vremenu očekuje raspisivanje natječaja za sufinanciranje projekata energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije za proizvodna poduzeća i u sektoru komercijalnih usluga (turizam i trgovina).
- Postoji veliki interes upravo u tom području i identificirani su potencijalni projekti u području korištenja energije sunca, kako električne, tako i toplinske, a kojima bi se supstituirao dio potrošnje konvencionalne električne energije ili plina - otkriva nam Štih iz HGK.
No, svi koji posluju na tom tržištu, naglašavaju da očekuju stabilan regulatorni okvir, ubrzanu i pojednostavljenu administraciju te ravnopravnu tržišnu utakmicu. Netko može tome dodati poticaje i premije, ali Jerkić napominje da tenderi vani pokazuju da to vrlo brzo postaje sve manje bitno. Tako i u Hrvatskoj. Cijena opreme je, naime, drastično pala, a pada i dalje. Danas se veliki projekti u inozemstvu grade i za manje od 600.000 eura po MW. U Hrvatskoj još nemamo neki ‘benchmark’, ali dvije godine se ne očekuju cijene projekata iznad te brojke, pa čak i za projekte od 20-ak MW. Moduli su sve efikasniji i imaju više instalirane snage na istoj površini nego prije pet ili 10 godina, a samim time je potrebno manje površine, manje konstrukcija i kabela, što kao rezultat ima manju cijenu po instaliranom MW snage.
- Za velike projekte, od 50 MW na više, postoji ekonomija velikih brojeva, te će isti vrlo brzo doći na razinu isplativosti i to po tržišnim cijenama, koje iz godinu u godinu ponovno rastu. Za male projekte je proporcionalno. Dakle, treba određene poticaje ili subvencije, odnosno omogućiti proizvodnju na mjestu potrošnje pa samim time što je cijena električne energije veća, to je projekt prije isplativ – govori Pleić.
Jedini u Hrvatskoj
Činjenica je da su u svijetu sve veći zahtjevi za eko energijom i uštedom, kao i povoljnijim cijenama opreme koja postaje sve pristupačnija običnom potrošaču. No, djelomičan razlog za smanjenje cijena je i postupno ukidanje subvencija te se proizvođači pokušavaju konkurentnije pozicionirati na tom tržištu od kojeg se očekuje veliki rast. Stoga je povećanje efikasnosti i smanjenje cijena solarnih sustava danas njihov glavni fokus. Kažu nam to i u Solvisu, velikom izvozniku i jedinom proizvođaču solarnih panela u Hrvatskoj, kojemu bi, također, jasna pravila i propisi omogućila više poslova kod kuće. Solvis gotovo 95 posto svog proizvodnog portfelja izvozi na tržišta EU. Od početnih 15 MW, s godinama je kapacitet podignut na 30 pa na 60 i na trenutačnih 150 MW godišnje. Direktor i vlasnik Stjepan Talan naglašava da su samo u 2016. godini uložili milijun i pol eura u kupnju novih strojeva i izgradnju novog skladišta. Najviše izvoze na tržišta Turske, Nizozemske, Francuske, Njemačke i Italije, ali izvoze i u Ujedinjene Arapske Emirate, Dubai, Maroko, Tunis te na druga svjetska tržišta. Domaće tržište je gotovo beznačajno.
- Domaće tržište je najmanje zastupljeno iz razloga postavljenih okvira, tzv. kvote za solarnu energiju koja je davno ispunjena te zbog i dalje nejasne energetske politike gdje nema naznaka novih projekata i poticaja koji bi Hrvatsku približili razini razvijenosti i korištenju solarnih izvora energije drugih zemalja – kaže Talan, koji smatra da je od primarne važnosti za ponovno pokretanje investicija u OIE izrada propisa i pravilnika te prilagođavanje mreže od strane HEP-a kako bi dostigli približnu razinu kao ostale EU zemlje jer trenutačno izuzetno zaostajemo u pogledu korištenja solarnih izvora energije.
Očekuje se, napominje, i dalje rast fotonaponskog tržišta, stabilizacija sirovina i krajnjeg proizvoda u narednih godinu dana, što potkrepljuje činjenica da zemlje u Europskoj uniji unatrag gotovo jednog desetljeća imaju stalni porast u potražnji za fotonaponskim modulima te se godišnji prosjek vrti između sedam i osam gigavati fotonapona. Budućnost je, dakle, sunčana. Solari će se, slaže se struka, razvijati jače, više i bolje nego vjetar i drugi OIE i za 10-ak godina mogli bismo imati jednako vjetra i solara, koji će zajedno preuzeti većinu tržišta. To je kotač, vjeruje dobar dio njih, koji se više ne može zaustaviti.