Dok na Markovu trgu smišljaju načine kako INA-u vratiti u vlasništvo države, u Sisku se spremaju za opstanak INA-ine Rafinerije boriti na ulici. Tisuće Siščana predvođene radnicima Rafinerije, braniteljskim udrugama te čelnicima lokalne vlasti u nedjelju bi mogle izaći na prugu kako bi svojim tijelima zaustavili željezničku kompoziciju natovarenu naftom. Dakako, u slučaju da se obistine najave koje su stigle iz INA-e da će upravo 15. siječnja vlakovi s naftom iz sisačke rafinerije krenuti prema Rijeci kako bi tamo bila prerađena, što bi bio još jedan korak prema gašenju proizvodnje naftnih derivata u Sisku.
Transport u listopadu
Organizator moguće blokade pruge, Stožer za obranu Rafinerije nafte Sisak i očuvanje radnih mjesta na čelu s Predragom Sekulićem, o svojim je planovima dobro upoznao SDP-ovu gradonačelnicu Kristinu Ikić-Baniček i HDZ-ova župana Ivu Žunića s kojima je održao sastanak u utorak, 3. siječnja, i od njih dobio punu podršku za svoje aktivnosti kojima je glavni cilj opstanak rafinerije, što je očito u suprotnosti s poslovnim planovima mađarskog MOL-a koji u INA-i još uvijek vodi glavnu riječ.
Zadnje tri godine u Sisku se prerađuje samo nafta s hrvatskih polja i to samo oko 700.000 tona godišnje, što je pet puta manje od kapaciteta rafinerije. U srpnju je Stožer uspio zaustaviti prijevoz nafte željeznicom u Rijeku, no 7. listopada je 12 vagona cisterni, nakrcanih naftom sa slavonskih polja, pod okriljem noći otputovalo za Rijeku, što je izazvalo žestoku reakciju sindikata koji su uvjereni da MOL već pet godina radi sve kako bi zatvorio sisačku rafineriju koja ima 680 zaposlenih i na stotine kooperanata.
Sisačka rafinerija
- Sigurno ćemo saznati kada kreće vlak iz Siska za Rijeku i zapriječit ćemo mu prolaz. Nema šanse da prođe. Ne želim prijetiti. Mi smo dosad pokazali da znamo biti pristojni i nositi kravate. Ali neka paze da se najveći domoljubi ne bi pretvorili u najveće bitange, upozorava Sekulić i tvrdi da su već razrađene sve taktike za provođenje blokade pruge o kojima ne može javno otkrivati sve detalje.
No, izvjesno je da bi se prosvjed održao izvan kruga rafinerije u njezinoj neposrednoj blizini kod željezničkog kolodvora Caprag. Željeznički kolosijeci nalaze se u samoj rafineriji, gdje će radnici uredno odraditi svoj posao, odnosno po nalogu nadređenih napuniti cisterne naftom. Ne žele riskirati da itko dobije otkaz jer je odbio radni zadatak. No, kada vlak izađe iz ograđenog prostora rafinerije, tada je sve moguće. U najgorem slučaju će prosvjednike zapisati policija i protiv njih podići prijave. Ali toga se ne boje.
Suzdržanost aktera
- Nećemo se ubijati, ali ćemo pokazati koliko ozbiljno mislimo. Ničemu se ne nadamo. Sve smo upozorili što se događa, iznijeli sve podatke, ne zanimaju nas nikakve priče, ističe Sekulić, čije je radno mjesto u rafineriji takvo da će sigurno saznati ako se bude pripremao prijevoz nafte vlakovima cisternama. Radije bi, kaže, da vlak i ne krene iz kruga rafinerije jer nikome nije želja stajati na pruzi i smrzavati se.
- Ako se rat može izbjeći, mi bismo ga radije izbjegli, zaključuje uvjeren kako bi prosvjed sigurno podržale brojne braniteljske udruge jer je većina radnika rafinerije u Domovinskom ratu bila branitelji, ali i pripadnici brojnih udruga i političkih stranaka, aktivisti, političari, saborski zastupnici, kao i mnogi građani koji se ne žele pomiriti s mogućnošću gašenja posljednjeg velikog industrijskog pogona u gradu koji je u protekla dva i pol desetljeća gospodarski devastiran kao malo koje drugo mjesto u Hrvatskoj.
Kristina Ikić Baniček, gradonačelnica grada Siska
S obzirom na delikatnost situacije koja trenutno vlada oko INA-e i činjenicu da bi fizička blokada pruge doista bila očajnički potez, razumljiva je suzdržanost svih aktera oko javnog isticanja svoje uloge u mogućem prosvjedu.
- Grad ostaje uz Stožer i nastojanja da se proizvodnja nastavi, kratko za Globus kaže gradonačelnica Kristina Ikić-Baniček, koja je u svim dosadašnjim prosvjedima protiv gašenja rafinerije bila u prvim redovima, još od rujna 2014. kada su iz INA-e stigle prve najave o mogućnosti zaustavljanja proizvodnje.
Dogovor sa županom
- I prije je bilo prosvjeda, i svaki put sam bio i dao im podršku i tako će biti i ubuduće. Bit ću sa svojim ljudima, govori sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, koji se još nada da je prosvjed moguće izbjeći:
- Svatko ima pravo prosvjedovati, ali sve poduzimamo da do toga ne dođe. Imali smo sastanak sa Stožerom za obranu rafinerije i napravili smo određene stvari, poduzeli sve da ne bude blokade pruge. Dogovorili smo se da ću izvijestiti premijera kao i ministre gospodarstva, zaštite okoliša i energetike te prometa. To sam i napravio 4. siječnja. Još uvijek iz Vlade nemam povratnu informaciju. Iz stožera su me upoznali da se ta hrvatska nafta u skladu s koncesijskim ugovorom koji je INA sklopila s državom ne bi smjela prerađivati nigdje drugdje nego u Sisku. Ministru zaštite okoliša i energetike Slavenu Dobroviću postavio sam pitanje je li doista tako. Također, navodno ni željeznica nema odobrenje za takav prijevoz, što je bilo pitanje za ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Olega Butkovića, otkriva Žinić, koji će, tvrdi, uvijek zastupati stav da se u sisačkoj rafineriji mora održati proizvodnja. Smatra da u ovom trenutku odluka o odvoženju nafte vlakovima iz Siska u Rijeku ne ovisi samo o INA-i odnosno MOL-u, nego i o Vladi koja sigurno ima mehanizme da donese određene odluke da se takva situacija spriječi.
Ivo Žinić, sisačko-moslavački župan
- Naša se nafta treba prerađivati u Sisku. Na sastanku je rečeno da je rafinerija u prošloj godini ostvarila dobit od 35 milijuna američkih dolara, naglašava Žinić. U prilog svojem stavu da rafinerija mora nastaviti s radom sindikati tvrde kao je u srpnju ostvarivala zaradu od 31 dolara po toni obrađene nafte, odnosno da je zaradila dvostruko više nego što je službeno prikazano.
Također ističu da bi profit mogao biti daleko veći kada bi rafinerija radila većim kapacitetom. Iako MOL nije uložio u modernizaciju proizvodnje ni blizu onoliko koliko je najavljivao prilikom preuzimanja INA-e, Rafinerija Sisak, kažu, zadovoljava sve europske norme u proizvodnji benzinskih i dizelskih goriva. Ističu i da u HŽ-u potvrđuju kako je neizvedivo iz Siska u Rijeku prevoziti svu domaću naftu, godišnje oko 700.000 do 800.000 tona jer bi za to bile svakodnevno potrebne tri željezničke kompozicije.
