'Sezona će biti dobra, ali pribojavam se trenda među Britancima, Nizozemcima i Skandinavcima koji su nas se već pomalo zasitili'

Željko Jerat, suvlasnik i direktor tvrtke Jarušica Murter, među najupućenijim je osobama kad je riječ o pružanju usluge naj­ma plovila. Poslom vezanim uz iznajmljivanje i održavanje brodova počeo se baviti 1984. godine. Tada je bio tehnički direktor u Marini Hramina te je organizirao tehničku potporu inozemnim čarter-tvrtkama, a potom i domaćim.

Jarušica je jedan od pionira posla vezanog uz pružanje usluge najma plovila te njihova servisiranja u Hrvatskoj. Osnovana je 1996. godine i, kako kaže Jerat, nastala je sakupljajući krhotine ovog posla kojim su se on i njegove kolege bavili još za vrijeme bivše države. Doduše, radili su tada u drukčijem okruženju. Jarušica ima 20 stalno zaposlenih radnika s bogatim iskustvom jer se većina njih, isto kao i Jerat, bavila poslovima vezanim uz brodove. U sezoni ih ima još više.

Jarušica je u samom početku iznajmljivala drvene brodove. Sada se tvrtka bavi pružanjem usluge smještaja na plovilima – jedrilicama, motornim plovilima i katamaranima. Jerat u biznis uključuje sve, od servisa brodske elektrike, plastičarsko-brodograđevinskih i mehaničarskih radova, do završne opreme brodova. Ima više ekskluzivnih zastupstava brodske energetike i elektronike, od čega su najpoznatiji brandovi Power Products grupacije: Mastervolt, Marinco i BEP, te Raymarine navigacijska oprema. Jarušica, odnosno Željko Jerat, suorganizator je murterskih jedriličarskih regata Latinsko idro i Kornati kup. Izvan glavne sezone na Kornatima organizira ekoturizam ili tradicionalni kornatski odmor, koji uključuje sve oblike tradicijskog načina života na otocima. Osim toga, u posljednje vrijeme organizira i popularni team building te big game fishing, lov na veliku plavu ribu, s potpuno za tu svrhu opremljenim brodom.

Na koji način ste se započeli baviti ovim poslom?

- Startali smo iza rata i iznajmljivali smo pet-šest drvenih brodova, od kojih je sada ostao još jedan u našoj floti. Naime, vlasnik mu je moj brat koji je, uz mene i Stahana Juragu, osnivač Jarušice. U to vrijeme svi smo ostali bez posla, a nekadašnji poslovi kojima smo se bavili bili su devastirani. Nije bilo turista, tako da su poslovi vezani uz nautički turizam ugašeni. Nekako potkraj 90-ih godina nametnula se suradnja s inozemnim partnerima, koji su pokazali ponovno interes za nautički turizam. To je bio pionirski posao. Okupljali smo zaostale repove nekadašnjeg nautičkog turizma.

Kako je funkcionirala djelatnost pružanja usluga najma plovila prije osamostaljenja Hrvatske?

- Prema mojoj procjeni, tada je u čarteru bilo maksimalno 1000 plovila, od kojih je najviše petina bila ponuda domaćih tvrtki. Prednjačila je flota zadarskog SAS-a i Sunturista, Ilirije Biograd te ACI -ja. Interes domaćih tvrtki za nautikom u bivšoj državi bio je velik, jer su na taj način dolazili do neophodnih deviza. Radilo se o izvoznom poslu. Pogotovo je to bilo važno za veliki i moćni sustav kakav je u to vrijeme bio SAS. Ostalo su bile strane tvrtke. Kroz Domovinski rat većina tih plovila otišla je u druge destinacije: Tursku, Grčku i Španjolsku. Nakon rata dio se vratio. More im u tim državama nije bilo atraktivno poput našeg. Radilo se već o isluženim brodovima. Prije rata poslom sam bio vezan uz sustav inozemnih, ponajviše austrijskih tvrtki, tako da su poslije rata u meni našli partnera. Iskustvo sam stekao radeći u dva velika sustava od kojih je jedan imao flotu od 60, a drugi od 40 brodova.

Kad ste i na koji način napravili značajniji iskorak?

- Negdje 1998. godine Jarušica je ušla u sustav Pitter Yachtcharter Austria. On je i danas naš partner. Usudio bi se reći da je danas Yachtcharter Pitter najveći pojedinačni ponuđač brodova u charteru na Jadranu s više od 250 plovila za najam. Imamo baze u nekoliko gradova na našoj obali: Biogradu, Trogiru, Puli, Splitu, Šibeniku, Betini i Jezerima. Poslujemo i u Turskoj, Grčkoj, Španjolskoj i Italiji. Radi se o jakom sustavu čija je većina brodova u menadžmentu. Yachtcharter Pitter ove godine slavi 30 godina poslovanja, a krenuli su kao inozemna agencija. Danas kroz vezani sustav pružamo kompletnu uslugu od bookinga, tehničkog održavanja te ukrcaja i iskrcaja gostiju. U ponudi se nalaze plovila svih renomiranih europskih proizvođača, a najviše je Bavaria. Nudimo jedrilice, motorna plovila i katamarane.

Koliko u ovom trenutku Jarušica iznajmljuje plovila?

- Imamo 42 plovila koje nudimo u dvije baze: Betina i Jezera. Od toga je osam brodova u našem vlasništvu, a ostali su u menadžmentu. Uglavnom se radi o jedrilicama. U ponudi imamo i četiri motorna broda te tri katamarana.

Je li vam flota od 42 plovila do sada najbrojnija?

- Da, to je do sada najveća flota kojom upravlja Jarušica. Jarušica je nastala tako da je objedinila krhotine servisa koji je bio vezan uz Marinu Hramina.

Kolika je prosječna starost hrvatske čarter flote?

- Ne znam pouzdano, ali kreće se prosječno negdje između pet i šest godina, najviše sedam. Nekada je flota bila mlađa. Međutim, u novije vrijeme pala je isplativost brodova koji se daju u najam, s obzirom na to da su troškovi narasli i da je veliki broj brodova u čarteru. Svatko od tog kolača uzima dio tako da je profitabilnost pala. Postala je čak upitna.

Nekada smo kao izvoznici bili oslobođeni poreza, a sada nas se oporezuje po stopi od 13 posto. Nekada je bilo potrebno imati pet brodova u najmu, da bi vam poslovanje bilo isplativo. Danas je to oko 12 brodova. Procjenjuje se da je danas brod financiran s 30 posto učešća isplativ nakon 10 godina iznajmljivanja, a nekada je brod financiran s 20 posto vlastitog učešća bio isplativ nakon šest godina.

Jedno vrijeme je bilo slučajeva da su brodove u najam davale tvrtke kojima to nije bio core business. Kupovale su plovila za najam, i to je bila najbolja moguća investicija. Imali smo odličnu situaciju, tako da se tada brod isplatio nakon šest godina.

Bilo je slučajeva da su se brodovi iznajmljivali pa potom ostavljali u marinama. Kakva je sada situacija?

- Toga je bilo puno od 2008. do 2011. Brodovi su se kupovali za vlastito korištenje, a davali su se i u najam, međutim, nedovoljno za isplativost. Kod napuštanja plovila postavlja se pitanje kakva su bila sredstva osiguranja kod leasing kuća? Napuštanje plovila naročito se osjetilo kad je nastupila kriza. Kod brodova kupljenih za najam, država ne pozna vlastito korištenje. Bez obzira na to što je vaša tvrtka vlasnik broda, ako ga koristite za sebe, država naplati svoj dio.

Bili ste predsjednik udruženja čarteraša. Iskorijenili ste crni čarter. Je li se situacija poboljšala?

- Bio sam predsjednik Udruženja pružatelja usluga najma na plovilima pri HGK. Nisam ja ili mi, iskorijenili crni čarter. To je napravio sustav. Mi smo samo ukazivali i stručno pomagali da se taj problem riješi. Radilo se o brodovima inozemnih građana koji su se kod nas po sistemu kumova, poznanstva i rodbine iznajmljivali. Kad su brodovi za najam morali prijeći pod hrvatsku zastavu, taj crni čarter je iskorijenjen jer su inozemne tvrtke morale osnivati hrvatske tvrtke koje je bilo lakše kontrolirati, a za slučaj zloupotrebe bile su velike kazne. Čak je bilo slučajeva oduzimanja broda.

Koliki je bio njegov udjel i ima li ga danas?

- Njegov je udjel bio oko 20 do 25 posto. I bio je nestao. Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju mi koji se bavimo ovim poslom smatramo da se on pomalo, doduše u nekom drugom obliku, vraća. Možda je taj udjel oko tri ili pet posto. Mi tvrdimo da se on vraća, ali ne u obliku i obujmu kakav je bio prije. Možda bi se više moglo reći da je to jedna pojava koja ide s liberalnim europskim zakonima.

Čarteraši ukazuju na problem brodova u sportskim lučicama. O čemu se radi?

- Imamo brodove koji su vezani u marinama, a imamo brodove koji su vezani u sportskim i gradskim lučicama. Mi koji imamo brodove u marinama plaćamo vez šest do sedam tisuća eura godišnje, dok je godišnji vez u sportskim i gradskim lučicama bitno jeftiniji. Tako da mi osjećamo nelojalnu konkurenciju i u tom segmentu. Profesionalci kao mi. Podigli su letvicu visoko tako da je cijena vezana na kvalitetu. Naši gosti preko 98 posto dolaze iz inozemstva i mogu sebi priuštiti jedrenje kao odmor. To podrazumijeva da se radi o zahtjevnim gostima.

Što je s domaćim gostima?

- Negdje 2000. godine polako se počelo buditi domaće tržište, i to je trajalo do početka krize 2008. Domaći gosti danas su rijetki. Jedrenje je, nažalost, skup odmor i većina naših građana ne može ga sebi priuštiti. Bogatiji imaju svoje brodove. Veliki dio naših građana ne može sebi priuštiti ni odmor. I to je realnost.

Čarteraši su se žalili na cijene marina. Kakva je sada situacija?

- Cijene formira tržište i one u našim marinama rastu. Marine na srednjem Jadranu su pune i traži se vez više. Tako da marine podižu cijenu veza barem svake druge godine od pet do deset posto. Ima nekih marina koje imaju problema s punjenjem, ali na šibenskom, zadarskom i splitskom području se traži vez više. Istina, na tržištu se pojavljuju novi vezovi, ali poslovanje marina još nije ugroženo. Cijene veza u marinama su od 2000. godine narasle sigurno tri do četiri puta.

Koliko u Hrvatskoj ima brodova u čarteru?

- Službeni podaci od prošle godine su takvi da ih je nešto iznad 4400. Prema mojoj slobodnoj procjeni i iz razgovora s kolegama taj broj je blizu 5000.

Je li prestalo kombiniranje korištenja broda za vlastiti odmor s davanjem u najam?

- Kad sam preuzeo vođenje Udruženja, iznajmljivalo se oko 1800 brodova. Svaki brod odnosno jedrilica u čarteru koja napravi ispod 15 tjedana proizvodi gubitke. Motorni brod koji napravi ispod osam tjedana ne posluje održivo i teret je njegovu vlasniku. A ako je taj brod zadržan i nije prodan, to u najvećem broju slučajeva znači da ga netko koristi za vlastite potrebe.

Je li onda vaš posao isplativ?

- Za nas iskusne čarteraše i specijaliste ovo je još uvijek rentabilan posao. Međutim, ne bih ga preporučio nekome tko se nije bavio ovim poslom. Bilo je tvrtki koje su ulagale i propale su upravo zato što nisu znale raditi ovaj posao.

Je li se promijenila struktura gostiju?

- Da, i to dosta. U kolovozu je bila gužva jer su dolazili Talijani. Njih je unazad sedam-osam godina puno manje. Manje je i Skandinavaca, Nijemaca, Francuza, Britanaca… Istina, dolaze Poljaci, Mađari, Česi… Zato možemo raspravljati o kvaliteti gostiju u čarteru i o povećanju broja nesreća na moru. Danas prosječan gost ima puno manje znanja nego prije. Jedrenje je isto kao i skijanje zahtjevan sport.

Prije krize u vašoj djelatnosti bila je učestala pojava rušenja cijena. Ima li je danas?

- Danas dio kapaciteta ne možete prodati a da ne dajete popust i veći od 15 posto. Pojava interneta učinila je naše poslovanje potpuno transparentnim, tako da se pravila znaju. Porastom ponude nastaju problemi punjenja kapaciteta i logično je da poduzetnici kad vide da im brod nije iznajmljen ruše cijenu. U našem sustavu brodovi se ocjenjuju posredstvom aplikacije i portala Euminia, tako da se bolje ocijenjeni brodovi lakše i po boljim cijenama iznajmljuju.

Na koji način ograničiti porast broja čarteraša?

- Porast može rezultirati da se kapaciteti ne pune tako da bi to bilo isplativo. Tako da postoji bojazan da ovaj posao postane neodrživ. Već se na tržištu osjeća borba. Daju se nekakvi poklon bonovi, besplatni parkinzi i doručak subotom… To znači da je pomalo došlo do problema. To je moguće riješiti davanjem koncesija. Slično kao i kod taksista. Koncesijama se može ograničiti i planirati porast. Postoji potencijal u ovom poslu, ali je on ograničen. Taj potencijal nije neiscrpan.

Sve je više pritužbi nautičara na partyje koji se događaju na brodovima. Koliko to može štetiti nautičkom turizmu?

- Istina, stvaraju buku, ali ti partyji vežu šest do sedam tjedana oko 80 do 100 brodova u čarteru. Problem je jednostavno riješiti. Treba odrediti mjesta i imati infrastrukturu gdje će se ti partyji održavati.

Kakva će biti ova sezona?

- Osobno smatram da će biti dobra. Dijelom zbog problema u Turskoj i Grčkoj. Ipak, pomalo se pribojavam trenda što Britanci, Nizozemci i Skandinavci otkrivaju neke druge nautičke destinacije. Nas su se pomalo zasitili, a malo ih i podizanje cijena udaljava od nas. Bio bih zadovoljan ponavljanjem prošle sezone koja je imala rast od oko pet posto u odnosu na godinu prije.

Gdje još vidite perspektivu čartera?

- Najviše u školama jedrenja. I to u masovnim školama jedrenja među djecom u osnovnim školama. Nešto slično se već događa na Cresu. Tu je prigoda za popularizaciju jedrenja. Zahvaljujući sportskim manifestacijama i regatama, možemo nešto postići u poboljšanju nautičke ponude. Recimo, Biograd puno radi na tome i gotovo svaki tjedan ima nekakva nautička manifestacija.