Valentina Belavić četvrta je generacija u obitelji koja je poslom vezana uz Karlovačku pivovaru. Pradjed je volovskim zapregama razvozio pivo, a djed je bio stolar i povremeno radio u radionici za popravak drvenih sanduka za pivo. Njezin je otac nastavio tradiciju, te je čitav radni vijek, 40 godina, proveo radeći u Karlovačkoj pivovari. Počeo je u proizvodnom pogonu, a posljednjih je 14 godina bio generalni direktor pivovare. Upravo joj je, kaže, otac kao pivar po struci i zaljubljenik u pivarstvo prenio ljubav i strast prema proizvodnji piva. Na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu diplomirala je s temom o proizvodnji piva. U pivovari u Karlovcu počela je raditi 1993. kao pripravnica u proizvodnji piva. Poslije toga radila je na raznim poslovima u odjelima proizvodnje piva i osiguranja kvalitete. Tijekom godina napredovala je do pozicije rukovoditeljice proizvodnje piva i osiguranja kvalitete, a trenutačno obnaša funkciju direktorice Sektora lanca opskrbe Heinekena Hrvatska. Uspješno je 2013. završila Heineken Brewing Academy te stekla certifikat za majstora pivara: Heineken Master Brewer. Kao vanjski suradnik predavač je na studiju pivarstva Veleučilišta u Karlovcu.
Kao osoba koja istupa u javnosti uime Heinekena Hrvatska, jer direktor Boris Miloushev to ne prakticira, govorila nam je o projektima Heinekena Hrvatska, stanju na tržištu, trendovima u proizvodnji, utjecaju turističke sezone te o sirovini potrebnoj za proizvodnju piva. Valentina Belavić otkrila je kako su u kompaniji u kojoj radi spremni podupirati proizvodnju hmelja u Hrvatskoj.
Je li istina da se u pivu proizvedenom u Karlovcu koristi hrvatski ječam?
– Da, za proizvodnju Karlovačkog piva koristimo isključivo ječmeni slad, bez zamjenskih sirovina kao što je primjerice krupica. Ječmeni slad za Karlovačko dobiva se isključivo od ječma koji su na domaćim poljima uzgojili hrvatski poljoprivrednici. Pismo namjere za taj projekt potpisali smo još 2014., ubrzo je krenula realizacija, a sad se intenzivirala i komunikacija cijele priče. Kvaliteta našeg piva ovisi o kvaliteti sirovina koje koristimo.
Može li se njegova kvaliteta mjeriti s uvoznim jer je ječam ipak kultura za nešto hladnije krajeve?
– Kao velika kompanija Heineken ima visoke standarde za otkup sirovina, a ječmeni slad dobiven od ječma s hrvatskih polja u potpunosti ih zadovoljava. Kvaliteta je izvrsna, blizina polja i tvornice omogućava nam nadzor nad proizvodnjom. U svakom trenutku znamo s kakvom sirovinom raspolažemo, a, dakako, doprinosimo i održivosti poljoprivrede te razvoju gospodarstva. Iskreno vjerujem da nam je to svima u interesu.
Na koji način osiguravate dovoljne količine ječma? Kakve uvjete imaju kooperanti?
– Priča o hrvatskom ječmu u Karlovačkom pivu ne bi bila izvediva da nemamo brojne partnere. Riječ je u sirovini koja je u punoj mjeri hrvatska, odnosno o cijelom lancu koji uključuje i znanstveno-istraživački rad u sjemenarstvu te oplemenjivanju i uzgoju ječma. Naš primarni partner je PPK Nova Gradiška koji otkupljuje ječam od domaćih poljoprivrednika, a mi ovim projektom jamčimo siguran otkup. Poljoprivredni institut Osijek osigurava stručnu komponentu, a na kraju lanca je Slavonija Slad, od koje otkupljujemo finalnu sirovinu potrebnu za proizvodnju piva. Statistike pokazuju da je ječma na domaćim poljima iz godine u godinu sve više, pa mislim da je to najbolji znak da su i kooperanti zadovoljni. Pokrenuli smo i Klub proizvođača ječma Karlovačko, kroz koji osiguravamo stručnu podršku poljoprivrednicima.
Što je s drugim sirovinama koje se koriste u proizvodnji piva? Za razliku od susjednih zemalja, hmelja više nema u Hrvatskoj. Je li moguće ponovno pokrenuti proizvodnju? Može li se potpuno zaokružiti priča s hrvatskim sirovinama?
– Za proizvodnju piva koristimo samo četiri sastojka – vodu, kvasac, ječmeni slad i hmelj. Ječmeni slad daje pivu boju i prirodne šećere kojima se kvasac hrani i fermentira u alkohol i CO2. Hmelj služi više kao začin, odnosno donosi pivu laganu gorčinu te osigurava karakterističan okus i arome. Nažalost, domaće proizvodnje u Hrvatskoj nema, ali se u određenim dijelovima zemlje on ranije proizvodio. Da bi se priča zaokružila, potrebna je podrška institucija i inicijativa poljoprivrednika koji bi ponovno pokrenuli proizvodnju.
Biste li podržali male OPG-ovce ako bi pokušali organizirati proizvodnju hmelja?
– Nama su lokalne sirovine strateški prioritet i ne vidim zašto ne bismo podržali njegovu proizvodnju. Naravno, mora biti vrhunske kvalitete, cjenovno konkurentan te, što je i najvažnije, odgovarati našim tehnološkim potrebama.
Heineken je nedavno kupio Pivovarnu Laško koja ima svoje pivovare u relativnoj blizini Karlovca. Hoće li to značiti smanjivanje proizvodnje kod nas?
– S kolegama iz Slovenije smo komplementarni i zajednički nastupi na tržištu nam omogućavaju da budemo bliži potrošačima koji traže naše proizvode. To automatski ne znači smanjivanje proizvodnje ni u jednoj od pivovara, naprotiv. Tržišni trendovi nam zasad idu u korist. Ako se oni nastave, vjerujem da može očekivati veću razinu proizvodnje i punjenja piva, što je u svakom slučaju dobro za Karlovac.
U Karlovcu gradite novi skladišni prostor. Kako idu radovi i koliko je vrijedna investicija?
– Radovi izvrsno napreduju. Riječ je o skladištu velike površine, čak 5100 četvornih metara, te višem od 11 metara. Gradi se prema principima zelene gradnje, s najmodernijim ekološki prihvatljivim materijalima i očekujemo da će imati energetski certifikat A+. Kontinuirano se trudimo smanjiti štetan utjecaj na okoliš jer je jedna od ključnih strateških odrednica naše kompanije upravo zeleno poslovanje. Ovo zeleno skladište naša je središnja investicija u Karlovcu za ovu godinu i vrijedno je 20 milijuna kuna.
Koliko radnika zapošljavate? Koliko ih je u proizvodnji?
–Heineken Hrvatska trenutačno zapošljava ukupno 324 radnika. U Karlovcu imamo modernizirane pogone u kojima u samoj proizvodnji rade 73 radnika, dok je ukupno u Sektoru lanca opskrbe zaposleno njih 116. Ostatak zaposlenika čine prodaja, marketing, financije…
Koliki vam je udjel na hrvatskom tržištu i kamo se izvozi?
– Heineken Hrvatska drži čvrsto drugo mjesto na domaćem tržištu piva. Proizvode proizvedene u Karlovcu izvozimo prvenstveno u zemlje regije, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, te u Austriju, Sloveniju, Njemačku, Mađarsku, Švedsku i Švicarsku. Ponosni smo što nešto izvoza imamo i u prekooceanske zemlje, Australiju, Kanadu i Sjedinjene Američke Države.
Osjeti li se utjecaj odlične turističke sezone na prodaji piva?
– Pivo je izrazito sezonalan proizvod i više se konzumira ljeti, kad i temperature značajno porastu. Dakako da je u Hrvatskoj taj učinak pojačan sezonom te brojnim stranim turistima koji dolaze u našu zemlju. Mogu potvrditi da smo imali dobar početak turističke sezone, strani turisti prepoznaju naša piva te, ako dugo i toplo ljeto potraje, vjerujem da ćemo ostvariti izvrsne prodajne rezultate.
Imate zanimljivu reklamu za Heineken, u kojoj muškarac odbija popiti još jedno pivo. Obično marketing služi da se poveća prodaja i konzumacija proizvoda, što ste kanili poručiti time?
– Promocija umjerene konzumacije ključna je za održivost pivarske industrije. Mi to prepoznajemo i trudimo se našim odraslim potrošačima ukazati da se pivo treba konzumirati umjereno. Zanimljivo, istraživanja pokazuju kako su upravo to najnoviji trendovi među novim generacijama. Naime, mlađe odrasle osobe sve više biraju umjerenu konzumaciju prilikom izlazaka jer žele zadržati kontrolu nad svojim ponašanjem. Upravo time smo se i mi vodili tom kampanjom. Umjerenost je cool, pivo se smije odbiti, a pravi frajeri znaju mjeru.
Kako ocjenjujete tržište piva u Hrvatskoj?
– Čak i osrednji poznavatelji ili promatrači mogu se složiti da je hrvatsko tržište vrlo dinamično i inovativno. Mislim da su ljubitelji piva i jabukovače itekako osjetili da postoji sve veća ponuda kvalitetnih proizvoda. Mi smo jedan od predvodnika tog procesa jer smo proteklih godina itekako radili na inovacijama te, zahvaljujući tome, imamo iznimno raznovrstan portfelj. Bogat portfelj, prilagodba potrebama potrošača, ali čak i djelomično diktiranje trendova nužni su za uspješan nastup na tržištu kao što je naše.
Sve je veći broj craft pivovara na tržištu. Ugrožavaju li vas, odnosno velike pivovare?
– Kao osoba koja je dugo vremena “kuhala” pivo za veliku pivovaru, mogu reći da ne mislim da su interesi velikih i malih pivara suprotstavljeni. Naprotiv, mislim da su posve komplementarni. Craft pivovare približile su pivo onim osobama do kojih veliki pivari možda nisu mogli doći. Manji su i fleksibilniji pa pokušavaju na tržište izbaciti nešto drugačija piva na koja domaći potrošači nisu naučili, što velikima ponekad nije lako. No, i veliki su se prilagodili jer sad na tržištu velike pivovare nude cijeli niz proizvoda koji mogu zainteresirati sve odrasle ljubitelje piva.
Koja je budućnost velikih pivovara? Rastu li i dalje globalni brendovi ili je budućnost na strani malih zanatskih pivovara?
– Mislim da smo na globalnoj razini svjedočili pravoj maloj pivskoj revoluciji. Sad imamo velik broj ljudi koje zanimaju načini kuhanja piva, koji razgovaraju o varijacijama ječmenog slada ili različitim sortama hmelja. Za pivo kao proizvod je pozitivno kad se veći broj ljudi zanima za njega. Mali nikad neće moći sami odgovoriti na interes tržišta, dok će veliki morati osluškivati trendove te im se eventualno brže prilagoditi. Interesi su nam komplementarni, a budućnost zajednička.
Koliki je udjel radlera u vašoj proizvodnji? Je li trend njegove potrošnje još u porastu ili usporava?
– Kad su se 2011. godine radleri pojavili na policama naših trgovina, bili su apsolutni hit. To ljeto gotovo svi su osvježenje tražili u najpoznatijoj mješavini piva i soka. Idućih godina potrošnja radlera se nešto usporila, ali se u međuvremenu stabilizirala. Radler je osvježavajuće piće i ima svoje ljubitelje, a na nešto veću ili manju prodaju ponajviše utječu vremenske prilike.
Koje vrste radlera proizvodite i, osim neretvanske mandarine, koristite li za još neke domaću sirovinu? Ima li dovoljno sirovine i kako potaknuti kooperante da je osiguraju?
– Za naš Karlovačko Natur Radler osiguravamo neretvanske mandarine. Od njih se pravi prirodni sok koji se miješa s pivom kako bi se dobio karakterističan i prepoznatljiv okus. S mandarinama smo uspjeli jer ih u dolini Neretve ima dovoljno za cijelo naše tržište. Prije nekoliko godina izbacili smo i Karlovačko Natur Radler napravljen isključivo od limuna s otoka Visa. Limun je specifičan jer se on plantažno može uzgajati samo na nekoliko specifičnih lokacija u Dalmaciji, a nama su potrebne velike količine prirodnog limunova soka. Važna nam je kontrola uzgoja jer naši radleri imaju specifičan recept isključivo s prirodnim sastojcima, bez konzervansa, umjetnih boja i sladila. Hrvatska sirovina može ispunjavati sve standarde kvalitete koje Heineken zahtijeva. Često čak i cijena nije presudan faktor jer su u nekim kulturama i konkurentni s europskim primarnim proizvođačima, ali onda priča pada na drugim čimbenicima, kao što je primjerice nemogućnost osiguravanja dovoljnih količina potrebnih velikim industrijama.
U Karlovcu proizvodite i Amstel. Proizvodite li dovoljno za naše potrebe ili ga morate uvoziti?
– Da, Amstel Premium Pilsener proizvodi se u Karlovcu od 2015. U kraćem početnom razdoblju uvozili smo ga jer smo htjeli vidjeti kako će tržište reagirati i kakvi će biti prodajni rezultati. Proizvodnja globalnog brenda kakav je Amstel zahtijevala je i prilagodbu tehnologije proizvodnje, punjenja i pakiranja te nabavu novih uređaja. Probna kuhanja morala su biti savršena te zadovoljiti sva testiranja. Tek nakon toga smo dobili licencu za proizvodnju i punjenje Amstela, čime smo i unutar grupe pokazali kako imamo i znanje i ljude koji mogu obaviti složene transfere tehnologija.
Punite li neke druge brendove u Karlovcu? Što sve plasirate na hrvatsko tržište?
– U Karlovcu proizvodimo i punimo proizvode iz obitelji Karlovačkog – svijetlo, nepasterizirano, nefiltrirano, bezalkoholno, crno, rezano te radlere, kao i Amstel Premium Pilsener te djelomično Heineken i jabukovaču Stari lisac. Također, na hrvatsko tržište plasiramo međunarodne brendove kao što su Edelweiss, Desperados, Affligem, češki lager Krušovice te cider Strongbow. Tu su još i Laško i Union koji stižu iz Slovenije. Riječ je o velikom broju različitih proizvoda i brendova, za svakoga ponešto.
Heineken, kao globalni brend, ima svoju recepturu kojom se osigurava isti okus Heinekena bilo gdje u svijetu. Središnjica kompanije prepoznala je napore koje naša pivovara ulaže u kvalitetu Heinekena. Heineken pivo ima točno definirane karakteristike okusa i mirisa, i samo takvo, bez ikakvih stranih okusa i mirisa, može dobiti najviše ocjene koje je prošle godine dobio naš Heineken.
Velike kompanije često predstavljaju svoje zelene projekte. No nije li to samo radi optimizacije poslovanja ili kontrole troškova? Priča o zaštiti okoliša ljepše zvuči, ali ona nije nikad motiv za takve projekte. Slažete li se?
– Ne vidim zašto bi prvo isključivalo drugo. Naša ulaganja u energetsku učinkovitost zasigurno će na dugi rok smanjiti naše proizvodne troškove, ali će i pridonijeti zaštiti okoliša. Vjerojatno niste znali, ali za proizvodnju litre piva nama su potrebne četiri litre vode. Nekada nam je trebalo puno više, od 2008. godine potrošnju vode smo uspjeli smanjiti za 42 posto. Vjerujem da se slažete da je to itekako dobro za okoliš. Isto tako, u samo godinu dana, između 2015. i 2016., smanjili smo količinu specifičnog nerecikliranog industrijskog otpada za čak 39 posto, a ukupnu emisiju CO2 za 20 posto. Održivost je sastavni dio našeg poslovanja i ovdje nije uvijek riječ o manjim troškovima kao osnovnom motivu. Primjerice, prošle smo godine kupili 1162 hladnjaka za naše partnere i svi su bili ekološki prihvatljivi, bez obzira na to što bismo financijski možda bolje prošli da smo se vodili drugim motivima. Još jedan korak naprijed na tom području kompanija je napravila potkraj 2016. ulaskom u HEP-ov program ZelEn, čime je osigurano da je sva električna energija koju pivovara koristi dobivena iz obnovljivih izvora energije. Na etikama naših proizvoda nalazi se i žig Prijatelji prirode kako bi i potrošači dobili informaciju da se prilikom proizvodnje njihova najdražeg piva osobito pazilo na okoliš. Dodatno, ove godine smo uklonili vratne etikete s naše PET ambalaže čime ćemo smanjiti godišnju potrošnju papira za 7,8 tona.
Koje projekte ste vodili i razvijali u sklopu Heinekena Hrvatska?
– Kad je Heineken 2003. godine postao vlasnik tadašnje Karlovačke pivovare, počela sam raditi u odjelu osiguranja kvalitete. Prvi projekti koje sam vodila bili su uvođenje Heinekenovih standarda u cijeli proces proizvodnje piva i kontrole kvalitete, te implementacija ISO standarda u kompaniji ISO 9001 Sustav upravljanja kvalitetom, ISO 22000 Sustav upravljanja sigurnošću hrane, OHSAS 18001 Zaštita zdravlja i sigurnosti na radu te ISO 14001 Sustav upravljanja okolišem. Radila sam na proširenju proizvodnih kapaciteta, vodila sam projekt za proizvodnju piva Amstel Premium Pilsener u pivovari u Karlovcu, osmislila sam recepturu i radila na proizvodnji Karlovačkog crnog i Karlovačkog Royal. Za projekt proizvodnje bezalkoholnog piva Karlovačko Maxx, koji sam također vodila, središnjica kompanije dodijelila nam je 2014. godine nagradu za najbolju implementaciju proizvoda na tržište. Od novijih projekata mogu izdvojiti projekt izgradnje zelenog skladišta. Dodatno, kao direktorica Sektora lanca opskrbe intenzivno sa svojim timovima radim na implementaciji i povećanju sigurnosnih standarda u pivovari, a nedavno smo dobili nagradu na razini cijelog Heinekena za najbolju praksu promicanja sigurnosti u prometu u sklopu Pravila koja spašavaju živote. Nedavno smo dobili prestižnu nagradu središnjice kompanije, koja je prepoznala napore koje ulažemo u kvalitetu Heinekena – Heineken Most Improved Operation Award 2016. Nagradu smo dobili jer smo u prošloj godini ostvarili najveće poboljšanje u kvaliteti brenda Heineken. Budući da sam godinama vodila procese unapređenja kvalitete u pivovari, meni i mom timu ova nagrada iznimno puno znači.