Infinum

Tvrde da nikad nisu bili startup, ali i da nikad neće postati ”trula korporacija”

    AUTOR:
    • Petra Bulić

  • OBJAVLJENO:
  • 16.06.2017. u 13:15

Zagreb, 070613.
Tomislav Car, tvrtka Infinum se bavi softwareom za mobilne telefone.
Foto: Sandra Simunovic / CROPIX
Sandra Šimunović / HANZA MEDIA

Tomislav Car

Kada bi se mogli vratiti na početak, manje bi igrali na sigurno, jer se pokazalo da su se najbolje stvari dogodile kada su najviše riskirali.Jedino tako može se ostati tehnološki konkurentnim

Ugodno živjeti u Hrvatskoj, a raditi globalni posao – životna je strategija tima koji stoji iza Infinuma, karlovačko-zagrebačke softverske tvrtke koja je lani uspjela, drugi puta u isto toliko godina, otprilike udvostručiti broj zaposlenih i prihoda. Šire se vlastitim kapitalom i ne čudi što su prošlog tjedna dobili Fininu nagradu Zlatnu bilancu kao tvrtka s najboljim financijskim pokazateljima u Hrvatskoj.

“Financijski podaci su svake godine znatno bolji od prethodne, a u 2016. je cijela grupa, koja uključuje više tvrtki, imala oko 28 milijuna kuna prihoda, od čega je oko 85 posto bilo iz izvoza”, otkriva nam Tomislav Car, 30-godišnji direktor, suosnivač i suvlasnik Infinuma.

Probijanje granice

“Probili smo brojku od 100 zaposlenika - proširili smo ured za dodatnih 700 kvadrata jer nam je postojeći kat od 700 kvadrata postao premali i otvorili smo ured u Varaždinu. Prošla je godina bila jako dobra godina za nas. Osim toga, dva naša izdvojena biznisa – Productive, za poslovni softver koji prodajemo po pretplatnom modelu, i Ventilator Shark, koji je vezan uz gaming - zaista su poletjeli ove godine, i po kvaliteti proizvoda i po rezultatima”, kaže Car, dodajući kako idućih godina planiraju zaposliti još ljudi i širiti poslovanje na američkom tržištu, gdje Infinum već ima podružnicu, i to s adresom u San Franciscu.

“Planiramo ulagati u nove tehnologije, u zajednicu, isprobati nove stvari, brinuti se za ljude koji rade s nama da su sretni i zadovoljni na poslu i da ne odu u Irsku, na primjer. Ako već odu nekamo, nek odu barem tamo gdje je toplo, na Havaje recimo”, kaže Car, dodajući kako su zaposlenici najveći adut kompanije.

“To su sve redom mladi, pametni, sposobni ljudi koji vole tehnologiju, vole izazove, strastveni su oko posla i zato rade odlične stvari. Naši ljudi se mogu zaposliti i u mnogim drugim IT kompanijama ovdje i u svijetu, zato se poseban trud ulaže da ovdje budu sretni. Ipak, ponekad ljudi odu koliko god da se trudimo. Nekad žele vidjeti svijeta ili traže nove izazove i to je OK. Ali nekad su nesretni zbog situacije u našoj zemlji pa odu van. To je nešto što bih volio da se promijeni u sljedećim godinama”, kaže direktor Infinuma. Inače, osim Tomislava Cara, suvlasnici Infinuma su Matej Špoler, koji je s Tomislavom osnovao Infinum 2005. godine, te Josip Bišćan i Nikola Kapraljević, a svi su tek zakoračili u tridesete godine.

Na pitanje što im je bio najveći izazov tijekom naglog skoka s 30 na 110 ljudi u samo nekoliko godina, Car otkriva kako je “najteže bilo posložiti interne procese u firmi, a da ne postanemo trula korporacija”.

Proces rasta

“Kad nas je bilo pet, svi smo bili i dizajneri i programeri i voditelji projekata. Ja sam u raznim fazama bio programer, bavio se HR-om, dizajnirao sam, vodio projekte i uz to sam bio direktor. Kako firma raste, morate definirati uloge, timove, zaduženja, odgovornosti... Morate postaviti pravila, odabrati dobre ljude i integrirati ih u kulturu tvrtke. Imamo odličan tim koji se procesno bavi ljudskim resursima bolje nego što sam ja to ikad radio”, kaže Car, dodajući da je najvažnije brinuti da u procesu rasta tvrtke ljudi i dalje budu sretni i zadovoljni s poslom.

U Infinumu nisu oklijevali sa zapošljavanjem stručnih osoba koji nisu softveraši.

“Ljudi koji danas vode ljudske resurse i financije rade to daleko bolje i profesionalnije nego što smo mi kao vlasnici ikad radili. Nije bilo teško prepustiti taj dio posla nekome drugome, bilo je zapravo olakšanje. Ja se time ne želim baviti, niti sam u tome dobar. Najbolja stvar za tvrtku je kad nađete nekoga tko radi svoj posao bolje od vas. Bitno nam je da je osoba draga, poštena, marljiva i iskrena i da na neki način kliknemo. Srećom, takve ljude imamo i u ljudskih resursima, business developmentu, financijama, marketingu i u svim ostalim poslovnim funkcijama”, pohvalio se Car.

Zanimljivo je da Tomislav Car, kao suvlasnik i direktor kompanije koju je pokrenuo od nule, uopće ne vidi problem s time da jednog dana prepusti vodstvo nekom drugom.

“Za 30 godina ja ću imati 60 godina i želim vidjeti nekog mladog, pametnog i sposobnog za kormilom Infinuma. Nekog tko ima energije i elana baviti se tim poslom kao što ja imam danas. Ja sa 60 želim samo svirati gitaru, pisati - tekstove ili programski kod, voziti motor, pušiti lulu i sjediti na plaži sa ženom. Nije da ja sad danas vodim Infinum sam i svi u firmi čekaju moje odluke i blagoslove oko svega. Postoji cijeli tim ljudi koji vodi tu firmu, počevši od mojih partnera. Za hrpu stvari u firmu ja i ne znam da se dogode. To me baš veseli”, kaže Car.

Dobar vlasnik

Rano su shvatili da je bitno pratiti metrike i financijske pokazatelje kako bi znali jesu li u plusu ili u minusu. U početku je bio dovoljan Excel, kaže Car, ali s vremenom su toliko narasli da više nisu mogli pratiti koliko sati troše na pojedini projekt, a koliko na njemu zarade. Zato su napravili vlastiti softver, nazvan Productive, koji su prilagodili agencijskom načinu poslovanja i danas ga prodaju i drugim agencijama “jer se pokazalo da tako nešto svima u ovom poslu nedostaje”.

“Da bi bio dobar vlasnik, moraš naučiti sve o financijama, to je jednostavno nužda. To što smo svi prvenstveno programeri, a onda i menadžeri, uglavnom nam je uvijek bila prednost u životu. Mislim da nam općenito u društvu nedostaje financijske pismenosti i da to nije vezano samo za STEM fakultete. Čini mi se da bi bilo korisno da više ljudi bolje barata osnovnim financijskim pojmovima kao što su kamate, profit, likvidnost, povrat na investiciju i slično, kako uštedjeti za mirovinu, gdje ulagati, kako se financijski osigurati... Neke praktične stvari bitne za život koje nas, nažalost, nitko ne uči”, upozorava Car.

Na pitanje što bi poručio mlađem sebi iz današnje pozicije, Car kaže da bi to bilo: riskiraj više.

“Ne kažem da nije bilo situacija kada smo riskirali, ali isto tako smo dosta stvari odigrali na sigurno. Da se mogu vratiti na početak, manje bih igrao na sigurno, jer se pokazalo da su se najbolje stvari dogodile kad smo najviše riskirali”, smatra Car.

Govoreći o budućnosti kompanije, Car kaže kako je ključ praćenje tehnoloških trendova. Trude se, kaže, isprobavati nove stvari, prototipiraju nove tehnologije na internim projektima i željeli bi se više baviti istraživanjem i razvojem u narednim godinama.

Mobilnost

“Mi danas živimo u dobu u kojem prosječan korisnik više vremena provodi na mobilnom uređaju nego za računalom. Sve radimo putem mobitela - naručujemo prijevoz i hranu, čitamo vijesti, plaćamo račune, fotografiramo, slušamo glazbu, tražimo recepte, komuniciramo s drugim ljudima”, kaže Car, dodajući kako su se zahtjevi i očekivanja kupaca na tom području jako promijenila unatrag par godina.

“Ako danas nešto ne mogu napraviti preko mobitela, vrlo vjerojatno to i neću napraviti. Otići, primjerice, u banku, otvoriti račun ili tražiti kredit, naručiti taksi ili dostavu hrane. U San Franciscu, na primjer, ta je udobnost koju donose brze i efikasne on-demand usluge dosegnula potpuno novu, ponekad i apsurdnu razinu zato što ljudi tamo imaju više novca nego što imaju vremena. Postoji mobilna aplikacija za sve. Netko će vam donijeti namirnice, netko će za vas otići u McDonald’s, netko će vam pokupiti odjeću i vratiti ju čistu u roku od 24 sata, netko će umjesto vas tražiti parking po gradu, netko će vam sastaviti namještaj, netko će vam šetati psa… Mi još nismo na toj razini očekivanja”, ističe Car.

Istovremeno, mobilne aplikacije, koje čine dobar dio Infinumova biznisa, “nisu više novost, svi koji bih ih trebali imati već ih danas imaju”.

“Tu definitivno primjećujemo stabilizaciju na tržištu. Danas mnogi pokušavaju dodati čip u razne stvari - tavu, toster, nakit, hladnjak, ogrlicu za psa, vagu, perilicu rublja, bocu za vodu i povezati to s mobilnim aplikacijom. Dio takvih ‘Internet of Things’ uređaja su vrlo korisni, a dio ne rješava neki realan problem kupcima, tako da će samo tržište pokazati što će od svega zaživjeti”, kaže Car koji smatra da je “the next big thi­ng” vrlo vjerojatno proširena odnosno umjetna stvarnost - AR/VR, strojno učenje i umjetna inteligencija, kao i autonomna vozila.

Na pitanje ima li dovoljno radne snage na domaćem tržištu, s obzirom na to koliko su brzo povećavali broj zaposlenih posljednjih godina, Tomislav Car kaže kako oni nikad nisu imali problema sa zapošljavanjem: “S godinama smo izgradili dobar brend, ljudi znaju za Infinum, čuli su od drugih kako je raditi kod nas i javlja nam se mnogo dobrih kandidata na oglase za posao.”

Naravno, Infinum se trudi naći najbolje studente što je ranije moguće.

Akademija

“Organiziramo svake godine besplatnu Infinum Academy - ljetnu školu programiranja i dizajna gdje ulažemo vlastite resurse kako bi studenti naučili praktične stvari. Organiziramo dane otvorenih vrata kada studenti dolaze k nama i druže se s našim zaposlenicima, vide kako izgleda ured i što točno radimo”, kaže Car i naglašava da se oni “intenzivno trude” da budu što bolji poslodavac, da ljudi to prepoznaju i da žele doći raditi k njima.

Car ističe kako, u privlačenju zaposlenih, plaće jesu “bitan, ključan faktor, i moraju biti konkurentne, ali nisu jedini faktor”. Važna je i atmosfera u firmi, mogućnost napredovanja, izazovni projekti, fleksibilno radno vrijeme i još mnogo drugih sitnica koje čine radni dan ugodnim, kaže direktor Infinuma.

Neke od tih ‘sitnica’ su fleksibilno radno vrijeme, ljudi mogu raditi od doma ako žele, mogu dovesti pse na posao, Infinum organizira razne evente i druženja, plaćaju teretanu, učenje engleskog “i svašta”.

“Ne radimo to zato da glumatamo stereotipni startup đir ili da nas ljudi uspoređuju s Googleom, nego jednostavno jer mislimo da to ima smisla”, tvrdi Car. Dodaje kako oni nikad nisu ni bili startup u pravom smislu riječi.

“Nikad nismo dobili novac od nekog investitora, fonda ili nekog trećeg. Infinum je nastao isključivo bootstrap modelom, što znači da bismo sav novac koji smo zaradili ponovno investirali u tvrtku i tako u krug do danas. Pokušavali smo da ne postanemo ‘korporacija’ gdje se odluke donose sporo, gdje ima puno linija menadžmenta, gdje dugo traje implementacija novih ideja i tehnologija i rekao bih da smo tu po kulturi sličniji profilu startup kompanije”, kaže Car.

Na pitanje o znanjima i vještinama softveraša, Car odgovara kako studentima često nedostaje praktičnog znanja.

Učenje rada

 “Nije bitno je li riječ o veleučilišnom, sveučilišnom ili nekom trećem programu, nego da se radi o kvalitetnom, suvremenom i praktičnom programu. U našem se obrazovnom sustavu previše vremena gubi na teoretsko znanje i učenje napamet, čak i od prvog razreda osnovne škole. Cijelom obrazovnom sustavu treba jedna velika reforma koja se ne može dogoditi preko noći”, kaže Car.

Praktičan rad je, dodaje Car, najveća razlika između ljudi koji se školuju u inozemstvu i onih koji se školuju kod nas.

“Dizajner će vani naučiti osnove ‘korisničkog iskustva’ tako što će kroz nekoliko semestara morati napraviti dizajn za nekoliko aplikacija, napisati nekoliko seminara na tu temu, dizajnirati nekoliko websiteova… Na kraju svega će sigurno nešto naučiti i imati solidan portfolio za prijavu na posao”, kaže Car.

O tome kako je raditi s američkim klijentima, Car kaže kako je njima nevjerojatno da netko kod nas ima preko 20 dana godišnjeg odmora ili da radi osam sati dnevno, pa tako očekuju da se radi više nego što to očekuju domaći klijenti. Osim toga, domaći klijenti nemaju problema reći kad im nešto ne odgovara – za razliku od Amerikanaca.

“Amerikanci, barem oni na zapadnoj obali, su općenito strašno ljubazni i pristojni, što nekad zna biti veliki problem jer vam nikad neće otvoreno reći ako im se nešto ne sviđa da ne bi ispali nepristojni. Jako je teško ponekad protumačiti što zapravo misle i sviđa li im se naš prijedlog stvarno ili su samo ljubazni. Događaju vam se situacije da se čini da je sastanak prošao odlično, svi zadovoljno kimaju i govore kako je sve super i onda se više nikad ne jave. Lakše im je ignorirati vas nego da vam moraju otvoreno reći da su odlučili raditi s nekim drugim ili otkazali projekt. Mi smo kao narod puno direktniji u komunikaciji, pričamo bez rukavica što Amerikanci nekad mogu protumačiti da smo grubi ili nepristojni”, kaže Car.

Doduše, biti iz Hrvatske donosi jednu malu prednost - imidž zemlje za uživanje.

“Hrvatska odlično kotira u inozemstvu, svi znaju za Dubrovnik ili Split i žele doći ovamo ljeti na jedrenje ili na Ultru.”

Izdvajamo