Juroslava Buljubašića, splitskog poduzetnika rođenog 1960. godine, možda je najlakše predstaviti na način da se 33 godine bavi privatnim poduzetništvom. Kratko vrijeme radio je u Pošti da bi sa svojim kolegama 1984. godine otvorio obrt za popravak telefonskih centrala.
Rijetko koji poduzetnik ima toliko iskustvo, a poslovao je, kao privatnik, u dva potpuno oprečna društvena uređenja. Niti jednu tvrtku kojoj je vlasnik nikada nije nazvao svojim imenom. Koliko je sazrijevao u poduzetništvu, toliko je izbjegavao biti većinski vlasnik tvrtki. Prvi je u Splitu započeo poslove s kabelskom i satelitskom televizijom. Dakle, kroz svoj poduzetnički staž bavio se telekomunikacijama, satelitskim antenama, elektroničkim opremanjem brodova, ugostiteljstvom, brodarstvom, nautikom, turizmom, bankarstvom, obnovljivim izvorima energije,… Veliki je broj djelatnosti u kojima je radio. Posljednjih deset godina, kaže, da se povukao iz operativnog vođenja tvrtki na način da u tvrtkama ima manjinske udjele.
Trenutni izazov mu je prijevoz putnika i tereta dronovima što će, kako kaže, ugroziti prijevoz brodovima. Buljubašić je, inače, počasni konzul Čilea u Hrvatskoj.
Zašto mislite da bi dronovi mogli prevoziti putnike?
Tu je budućnost. Jednostavno dron uzme putnika recimo u Splitu i spusti ga na točno određeno mjesto na Braču. Bez pilota. Pritisnete točku gdje se nalazite i gdje se želite spustiti i on vas preveze.
Jeste li u mirovini kada ne vodite niti jednu tvrtku?
Moglo bi se reći da sam poduzetnik u miru, ali onaj tko ima poduzetništvo u sebi, ne može u cjelosti biti u mirovini. Uglavnom, pratim što se događa i ulažem pomalo u razne tvrtke u Hrvatskoj i inozemstvu.
U čemu vidite perspektivu?
Osim prijevoza putnika dronovima, vidim budućnost u obnovljivim izvorima energije, novim tehnologijama, pogotovo novim tehnologijama vezanim uz obnovljive izvore energije. Vidim je u turizmu te proizvodnji zdrave hrane. Imamo veliki energetski potencijal u vodi, suncu i vjetru. Imamo i more tako da stvarno mislim da samo blekast čovjek, što bi rekli mi u Dalmaciji, može biti gladan ovdje u Dalmaciji. Jasno, pod uvjetom da je zdrav. Veliku perspektivu vidim u Splitu i Dalmaciji.
Ipak dosta rezervi imate prema turizmu. Zašto?
Krivi je smjer oslanjati se samo na turizam i ugostiteljstvo, pogotovo kada od iznajmljivanja ili vođenja malog lokala živi najpotentniji dio stanovništva jednog grada, kao što je Split. Naravno, da ti ljudi nisu niti najmanje krivi zašto su postali iznajmljivači. Jednostavno, raspadom industrije i velikih industrijskih tvrtki, ljudi su se snalazili.
Je li pretvorba i privatizacija krivac za raspad velikih splitskih tvrtki?
Samo jednim dijelom je pretvorba i privatizacija krivac, ali to nije glavni krivac za takvo stanje. Dio tih tvrtki je izgubio tržište, dio je imao zastarjelu tehnologiju, a jedan dio je imao loš menadžment koji nije bio tržišno usmjeren, nego je funkcionirao u dogovornoj ekonomiji. Nisu se tvrtke novim tehnologijama prilagodile novim uvjetima, kada se izgubilo istočno europsko tržište. Nisu imale konkurentne proizvode. A nije bilo niti izvora financiranja. Devedesetih godina su kamatne stope bile 14 i 15 posto. Nije bilo fondova koji bio potaknuli razvoj. Bio je i rat i izoliranost. Moj brod je jedno vrijeme bio jedina veza sa svijetom iz Splita. Vozio je na relaciji Split- Ancona. Nije bilo turizma, a nismo bili niti vođeni baš kako treba. Sve to skupa je utjecalo na propast tvrtki. Zato ne treba zamjerati nekome tko je prepoznao granu koja se najbrže oporavlja od svega toga, a to je turizam i ugostiteljstvo. Međutim, za Split to nije dovoljno.
Gdje je onda prigoda za Split?
Prigode i potencijal su ogromni. Ne treba ometati razvoj turizma jer je on podigao Split. Međutim, sa razvojem turizma se ne upravlja kvalitetno. Svi se sjećamo kako se prije 30 tak godina ponavljalo da je Split tranzitni, a ne turistički grad. Sada se Split ističe kao turistička zvijezda, a Split to nije. Tek je prošle sezone Split dosegao turističke pokazatelje, odnosno brojke, iz 1989. godine. To je činjenica. Istina, napredovalo se jer su objekti nekada bili lošiji. A Split je te 1989. godine ima jake i velike tvrtke koje su radile svuda po svijetu pa se turizam nije toliko primjećivao. Split je tada imao viziju razvoja.
U kojem smislu?
Imao je jedan od najjačih sveučilišnih centara na Mediteranu. Krajem osamdesetih godina kupljeno je zemljište i napravljeno je nekoliko fakulteta na području današnjeg sveučilišnog kampusa. To je bila vizija razvoja koja je zanemarena. Imali smo tada bazu za razvoj novih tehnologija. Znači imamo hardware, ali nam treba software. Školstvo je od osnovne škole do fakulteta loše. Treba ga reformirati i prilagoditi novim okolnostima.
Zašto školstvo nije dobro?
Osnovni problem je što su učitelji i nastavnici loše plaćeni. I odličan i loš profesor imaju istu plaću, nema stimulacije. Tako je i u slučaju liječnika, policajaca... i cijelog javnog servisa. Udžbenici su zastarjeli i neprilagođeni i trebaju sadržajnu i tehnološku prilagodbu.
Pa svi govore da su nove tehnologije, informatika,… budućnost i perspektiva Splita. Slažete li se sa tim?
Da, tako si govore, ali je činjenica da mladi kreativni ljudi razmišljaju na način da im roditelji za vrijeme sezone presele na otok ili u Zagoru i da iznajmljuju stan koji su prilagodili iznajmljivanju. Od toga žive. To je katastrofa kako za te ljude, tako i za buduće naraštaje, a pogotovo za Split. Nije dobro da završe fakultet i da se bave iznajmljivanjem. Mogućnosti ima, kao što smo rekli.
Kažete da Dalmacija ima veliki potencijal u obnovljivim izvorima energije. Pa vidimo dosta vjetroparkova. I vi ste izišli iz tog posla. U čemu je taj potencijal?
U ogromnom bogatstvu sunca, vjetra i vode. To je vrlo malo iskorišteno. Možemo biti Kalifornija, ali se mladi ljudi trebaju školovati i usmjeriti prema novim tehnologijama. Ima nešto poduzetničkih inicijativa što se tiče solara i energije vjetra u Splitu, ali njima treba financijska injekcija da bi se podigli. Priče za malu djecu su da sustav ne može primiti energiju. Kvalitetan ministar energetike ili gospodarstva bi znao kako se balansira energetski sustav. Potrebno je samo malo ustrojit administraciju i riješiti se birokracije u HEP-u. Mi imamo gotovo 300 dana u Dalmaciji sunce, tako da ne stoje tvrdnje da je to nestabilna izvor energije. Danas je tehnologija toliko napredovala da se to može iskoristiti i akumulirati. Mlade ljude koji se odluče za takve poslove treba stimulirati i poticati.
Znači treba ih odvlačiti od turizma?
Nemam ja ništa protiv konobara, kuhara, sobarica, ali mi smo početkom devedesetih htjeli drugačiju Hrvatsku. Željeli smo da te poslove radi uvozna radna snaga, a da naši građani rade puno složenije poslove. A za to nam naobrazba. Mi smo jednu generaciju izgubili u ratu i tako je moralo biti, ali ukoliko izgubimo još jednu generaciju u neradu i neredu, koja će živjeti od rente onda smo mi nepovratno izgubljeni. Mladim ljudima ne smije biti idol netko tko iznajmljuje pet-šest soba, tko je ušao u turističke zajednice, komore, predaje turizam na fakultetu, fotografira se s manekenkom i poručuje – to se tako radi. To je krivo. Na splitskom području ima uzornih tvrtki koje su razvile svjetski prepoznatljive proizvode. Da su te tvrtke imale podršku države i banaka, tko zna gdje bi nam bio kraj. Adria Winch je jedna od takvih, da ne nabrajam druge. Takvim i sličnim ljudima treba dati prostora i podršku.
Je li veliki porast malih privatnih iznajmljivača najveći problem splitskog turizma?
Najveći problem splitskog turizma su nekvalitetni turistički djelatnici u javnom sektoru, a ne iznajmljivači. Kroz turističke zajednice, gradske i županijske uprave što se tiče turizma uđu ljudi koji malo znaju i loše rade. Važno im je da dobiju avionske karte, dnevnice i da putuju na sajmove. Privatni iznajmljivači su nastali iz nužde jer su se ljudi samo odlučili za to iz egzistencijalnih razloga. Uložili su nešto što su imali i na tome im treba čestitati. Kada broj apartmana i soba bude prevelik ti ljudi će se preorijentirati na nešto drugo i sami će se bez ičije pomoći restrukturirati. Njih sa ovima koje sam nabrojio, nitko ne smije uspoređivati. Borili su se da bi preživjeli. Meni je jedino žao što mladi kreativni ljudi nisu angažirani na složenijim projektima. O tome govorim. Nas ne smije zadovoljiti to to da živimo od rente.
Možda bi i radili da ima se isplati ili da mogu. Zar nije tako?
Nije, treba težiti boljem. Kada sam započeo raditi kao poduzetnik sa svojim kolegama sam obilazio sajmove po svijetu i mogu reći da je Split tada bio jako razvijen što se tiče novih tehnologija. Prvi je dobio satelitsku televiziju u bivšoj državi, među prvima faks i prvu kabelsku TV. To je bilo pravo čudo u to vrijeme. U Splitu smo krajem osamdesetih s prvatnom tvrtkom SEM usvojilili svjetsku tehnologiju i opremili brodove Amorellu i Isabellu, brodove koji su bili preteče kruzera. Sve novo u svijetu mi smo tada imali u Splitu.
U to vrijeme se dosta govorilo o Jadranskoj orijentaciji. Zašto se danas ne govori o tome? Ima li naše more potencijal izvan turizma?
More je veliki potencijal i velika prednost, ali i tu su se trendovi promijenili. Brodogradnja i pomorstvo su doživjele velike promijene. U Hrvatskoj je bilo velikih brodarskih tvrtki koje su bile u svijetu značajne. Danas imamo nekoliko njih, ali bez njih svijet može. Uzrok takvom stanju može dijelom biti ratno stanje, ali glavni uzrok je što nismo išli u korak sa trendovima, a možda nismo ni mogli. Osim rata koji je opravdan razlog te tvrtke su imale visoku cijenu kapitala. Kada smo izgubili banke mi smo izgubili i dobar dio tvrtki. Nisu mogle konkurirati, jer su se morale zaduživati po vrlo visokoj cijeni kapitala.
Ima li, ipak, budućnosti u tom dijelu?
U pomorstvu i brodogradnji mislim da je kod nas više teško nešto napraviti. Nema više radne snage koja može realizirati velike brodograđevne projekte. Nema inženjera, zavarivača, projektanata, cjevara, bravara…, a nema niti banke koja bi pratila gradnju broda. Ja bi volio da brodogradnja uspije, ali se ona treba transformirati u drugom smjeru.
Što je za Split važno što se tiče infrastrukture?
Nužan je još jedan spoj na autocestu, mostom sa Stinica i tunelom kroz Kozjak. Zadar ih ima nekoliko, a Split ima jedan i to vrlo loše izveden. Kada sa autoceste trebate skrenuti u Split ne znate ulazite li u Dugopolje ili trebate produžiti. Vrlo je važno proširiti zračne luke jer avio prijevoz postaje sve važniji. Za Split je jako važno povezati se preko Bosne i Hercegovine sa Slavonijom, Mađarskom, Slovačkom,… Ja očekujem da će se za nekakvih desetak godina u prijevoz uključiti dronovi, tako da će biti jednostavniji prijevoz tereta i roba. Treba sve pratiti i osluškivati, a sve što se napravi u smislu infrastrukture, dobro je došlo.
Ima li linijsko brodarstvo perspektivu? Svi govore kako Split treba povezati sa Italijom ili drugim destinacijama.
Avio prijevoz postaje dominantan i istiskuje ostale oblike prijevoza. Nama je dobro da imamo državnu tvrtku poput Jadrolinije, koja prevozi po nekoliko putnika zimi na udaljenije otoke trajektima, dužim od 80 metara. To niti jedan privatnik ne bi mogao, bez obzira na subvenciju koju Jadrolinija dobiva, jer je neisplativo. Naš linijski prijevoz je četiri mjeseca isplativ za brodare, a izvan toga nije.
Je li to razlog zašto ste se vi povukli iz te djelatnosti?
Počeo sam polako izlaziti iz tog posla prije desetak godina. Vidio sam da to nije dugoročno održiv posao. Pratio sam što se događa na tržištu.
Ima li prostora za male banke na tržištu? Banka BSD, čiji ste osnivač nije baš dobro prošla na tržištu.
U Hrvatskoj je ugašeno 28 malih banaka. Uglavnom zbog zahtjeva HNB za većom stopom adekvatnosti kapitala. To male banke nisu mogle izdržati. Ostale su uglavnom velike banke na tržištu i vidimo što se događa. Kamate na kredite su pet do šest posto, a na štednju 0,5 posto. Ja sam zato da banke zarade isto kao i druge djelatnosti, ali je razlika u marži ogromna. Da je razlika 1,5 posto zaradili bi i njezini dioničari i klijentima bi bilo lakše, te bi se svi skupa brže razvijali. Dugoročno ni velikim bankama ne vidim dobru perspektivu.
Kako onda tumačite da je ogromna štednja građana na računima banaka i da raste?
Zato što su građani needucirani. Ne razumiju da im je jednak rizik držati štednju u velikoj banci ili uložiti u dionice. Više bi im se isplatilo čak da ulože u dionice hrvatskih tvrtki, nego držati štednju u tim bankama uz simboličnu kamatu. U svijetu je propalo više velikih banaka, nego velikih kompanija. Bez obzira na krizu Agrokora ja bi osobno prije novac uložio u Ledo, Jamnicu, Belje, …nego stavio novac na štednju kod banaka. Osim toga, trendovi u financijskoj industriji se mijenjaju. Biti će sve manje banaka. Već se rade aplikacije pomoću kojih će građanin građaninu preko aplikacije posuđivati novac. Sve više će se posuđivati, bolje reći ulagati novac u neke projekte, bez obzira na jamstva ili činjenicu da tu osobu ne poznajete. Upravo uz pomoć aplikacija. To je budućnost i očito će to biti trend. Već sada ima aplikacija pomoću kojih netko može iznijeti svoju ideju i prikupiti novac za njezinu realizaciju.
Što vi sada konkretno radite?
Kao poduzetnik u miru osluškujem i razmatram projekte. Pomalo ulažem manje iznose u neke projekte. Osim toga, mojoj djeci koja su aktivna i prijateljima pokušam davati savjete. A znate onu narodnu- Pametnome savjetnik ne treba, a budala ga ne sluša... ha,ha... Rasteretio sam se operativnog posla, a ukoliko mi nešto bude zanimljivo uvijek ću uložiti. Dosta putujem.
Od tvrtki koje ste osnovali, ima nekih koje su u problemima. Kako posluju?
Bilo je tu različitih tvrtki koje sam osnovao. Iz nekih sam izišao ili vlasništvo umanjio do 10-tak posto. Neke od tih tvrtki su rasle i razvijaju se jače od kada sam ih napustio, a neke su samo optimizirale poslovanje. Niti jednu od tih tvrtki ne vodim, niti im otvaram nove poslove. Većina njih je opstala. Neke su više, a neke manje ambiciozne, ovisno o menadžmentu koji ih vodi. Recimo, hoteli rade odlično, a dobar dio ostali tvrtki, zahvaljujući rastu tržišta, ponovno raste. U međuvremenu sam ulagao i u druge tvrtke, od Malte i Čilea.
Što je sa jahtom Seagull II?
Seagull II je na Malti, zimi vezan i radi kao hotel, a plovi od prvi svibnja do prvi listopada po Mediteranu. Malta je isto kao Split i Dalmacija orijentirana prema turizmu, ali su razvijene i neke druge grane gospodarstva. Inače, malo je poznato da se sa Malte vodi 90 posto Internet kompanija. Tamo su sjedišta internet kladionica do različitih oblika internet tvrtki.
Je li bolje ulagati u nekretnine ili štedjeti na banci?
Iako su nekretnine ponekad teret, bolje je ulagati u nekretnine nego držati novac na banci. Bez obzira na najave uvođenja poreza. Ipak, nekretnine nisu posao koji razvija. To je posao prilagođen aristokraciji da bi generacijama mogla živjeti od rente.
Ovaj razgovor je prepun procjena što će se događati u budućnosti. Nije tajna da ste u dobrim odnosima s mnogim političarima. Imate li vi ambicija kandidirati se na neku političku funkciju?
Nemam političkih ambicija. U početku devedesetih godina, kao i mnogi bio sam malo angažiran, ali to je bilo takvo vrijeme. Bio sam angažiran i oko Liste Velog mista u početku. Danas nemam nikakvih političkih ambicija.
Što mislite o angažmanu Željka Keruma u politici? Kako komentirate fenomen Keruma?
Neka cvjeta tisuće cvjetova. Ljudi su zasićeni lošim djelovanjem velikih političkih stranaka. HDZ I SDP u Splitu nisu ispunili očekivanja birača, a Split je uvijek bio sklon trećim opcijama. Nekada iz zezancije, a nekada ozbiljno. Bilo je vremena HSLS-a, Liste don Ivana Grubišića, Liste Velog Mista, Keruma,… Sve su to bile treće opcije. Neke ozbiljne, neke neozbiljne. Uvijek su prolazile i stizale do vrha ili bile pri vrhu.
Je li Lista Velog Mista bila ozbiljna opcija?
Nije. Bilo je tu zezanicije.
A Kerum?
Kerum je osoba koja je bistra i duhovita. On zna što radi i zašto.