Osamdesetih godina vijest da se snima pa prikazuje nova domaća dramska serija uzbuđivala je široke krugove gledateljstva. Radilo se o Boljem životu, Putovanju u Vučjak, Primožu Trubaru ili Đekni (koja još nije umrla a ka'će, ne znamo), svaka je imala auru gotovo dickensovskog velikog iščekivanja.
No, s vremenom, kako se dramski program srozao na neprepoznatljivo niske grane, na kojima se obične sapunice nazivaju i, što je još gore, tretiraju kao ozbiljne dramske serije, proizvodi koji su nam ponuđeni najčešće ne zadovoljavaju osnovni standard – zanimljivost.
Stoga sam s vremenom gotovo u potpunosti odustao od domaće dramske produkcije, znajući da se iza njih krije praonica televizijskog novca i uhljebljivanje netalenata. Nisam stoga posebno bio ni euforičan kada sam vidio da Dalibor Matanić snima seriju “Novine”. Još jedna u nizu! – pomislio sam rekavši sebi kako to treba izbjeći po svaku cijenu. No, nakon odgledane prve dvije epizode ostao sam u potpunosti zatečen. Serija izgleda vrhunski upakirano – i to ne na loš način. Snimana u Rijeci, podigla je vizualni spomenik gradu za koji sam uvijek mislio da je savršeno nefotogeničan. Ovdje sve izgleda kao da se odvija u nekom i mračnom i sjajnom primorskom gradu koji ima svoje javne, ali i tajne poroke – dakle, Mediteran par excellence.
Priča je, a podsjećam da sve temeljim na odgledane prve dvije epizode, iznimno razvijena i začudno napeta, zbog čega posebno treba pohvaliti scenarista Ivicu Đikića. Matanićeva režija divno je producentski zauzdana i zrela, tako da ono što je možda i narušilo kvalitetu nekih njegovih filmova ovdje nije našlo mjesto. Glumačka je postava jedini problem. Sjajni casting, sa svakodnevnim, nimalo glamuroznim licima, sjajno pokazuje fasadu novinske redakcije. No u svojim nastupima ekipa je izuzetno raznorodna – kao da se nije s njima dovoljno vježbalo i glumački ujednačilo. Ovako kvalitetom strše Trpimir Jurkić – kao apsolutno otkriće serije, te sasvim neočekivano Zijad Gračić, kao nevjerojatno životan glavni urednik Novina. Njih dvojica ostvarili su uloge zbog kojih bih htio da serija traje barem nekoliko sezona, tek da bih mogao uživati u njihovim motima suvremenog razočaranog Hrvata koji radi, a i sam ne zna više ni zašto ni zbog koga.
Dvije dijabolične pojave također se nadvijaju nad licima serije. Prva, ona gradonačelnika, kojeg sjajno tumači opipljivo ledeni Dragan Despot, i druga, ona starog udbaša u tumačenju Zdenka Jelčića. Potonji, koji bi u svakoj normalnoj kinematografiji bio štovan kao božanstvo, kod nas se, eto, morao zadovoljiti tek povremenim bljeskovima. Ženski dio casta u potpunosti je heterogen. Od Olge Pakalović, savršene u baš svakom kadru, preko Branke Katić, koja će u nadolazećim epizodama tek trebati pokazati talent koji naslućujemo, pa sve do Edite Karađole, s kojom se očito nije radilo kako treba. Tu je još i Sandra Lončarić-Tankosić, još jedna naša glumica koja uzburka kritičarsku krv kad god se i gdje god pojavi, te je čovjek jednostavno želi još. “Novine” su, zaključno, proizvod koji pokazuje kako se kvalitetno može raditi i kod nas, te se veselim svakoj prodanoj epizodi stranim televizijama jer – sad je konačno i na nas došao red.
Serija “Novine” prikazuje se od ove nedjelje na Prvom programu HTV u 20.10 sati.