Darko Hudelist razgovarao je na V. kongresu hrvatskih povjesničara, održanom u Zadru, s mladim, 29-godišnjim, znanstvenikom sa Zadarskog sveučilišta Antom Delićem koji je doktorirao s temom o ustaškom poglavniku Anti Paveliću. Savjesnoga i upornog istraživača, koji svoj rad temelji na novim, dosad nepoznatim dokumentima i činjenicama, prozvali su da “rehabilitira ustaškog zločinca”, o čemu je Delić prvi veći javni istup imao u Globusu. “Ne, nitko u mojoj obitelji nije bio ustaša”, kaže Delić na prozivke da je “ustaški revizionist”. “Štoviše”, dodaje, “brat moga djeda bio je partizan i poginuo je u borbi za Knin.”
Delić za Globus objašnjava da je revizionizam u svojoj biti preispitivanje prošlih spoznaja i dosega istraživanja, a na temelju novih dokumenata, izvora i znanstvenih spoznaja. “Kad bi revizionizam bio nešto negativno, onda posao povjesničara ne bi imao nikakva smisla”, kaže Delić i nastavlja: “Za povjesničara postoje jedino činjenice, kontekst i interpretacija. To je načelo kojim se ja vodim. Povjesničar nije ni sudac ni javni tužitelj.”
Tema kojom se bavim istodobno je i izazovna i nezahvalna, objašnjava Delić zašto je postao meta javnih napada. “U našoj su javnosti još u velikoj mjeri prisutni stereotipi, pa se i znanstvenike koji se bave ovom temom svrstava u ideološke tabore.”
Ante Delić je Hudelistu otkrio kako je uoči obrane njegove doktorske disertacije bila stvorena veoma ružna i neugodna atmosfera, a neki od nazočnih na tome događaju tvrde da je početak obrane disertacije bio nalik svojevrsnome suđenju u kojem su članovi Komisije suci, a publika – porota. “Okupilo se”, ispričao je Delić, “mnogo ljudi, možda njih stotinjak. Bilo je i više novinara. Jedan iz neke radiopostaje snimao je na diktafon cijelu obranu, što je, po riječima članova Komisije, dosad nezabilježen slučaj u ovakvim prigodama.”
Novi broj Globusa potražite na kioscima!
