GLOBUS O SRĐANU MILAKOVIĆU

ČOVJEK KOJI ŽELI POSTATI NOVI VOĐA SRBA U HRVATSKOJ 'Srpski birači siti su SDSS-a i Pupovca i njihove političke trgovine. Ja preuzimam inicijativu'

Vukovar, 080617.
Srdjan Milakovic dogradonacelnik Vukovara iz srpske nacionalne manjine. Foto: Vlado Kos / Cropix
Vlado Kos / Hanza Media

Srđan Milaković

Srđan Milaković, 39-godišnji diplomirani pravnik iz Vukovara, i sljedeće četiri godine bit će dogradonačelnik grada na obalama Dunava i Vuke kao predstavnik srpske nacionalne manjine. Ništa tu ne bi bilo neobično da Milaković novi mandat nije osvojio izvan svoje matične stranke – SDSS-a, što je jedno od najvećih iznenađenja proteklih lokalnih izbora. Naime, nikada do sada nije se dogodilo da dogradonačelnik iz redova srpske nacionalne manjine u Vukovaru bude netko izvan najjače stranke Srba u Hrvatskoj. Napokon, SDSS je i krenuo iz Vukovara, tu im je sjedište stranke, kao i njezin predsjednik dr. Vojislav Stanimirović. I Milaković je bio SDSS-ovac, čak i predsjednik vukovarske gradske organizacije stranke, znači visokopozicioniran u stranačkim strukturama, no u listopadu 2015. odlučio je izaći na parlamentarne izbore sa svojom samostalnom listom zbog čega je isključen iz SDSS-a.

Nova stranka

Zanimljivo je da je u stranku ušao 2008. nakon velike krize, kad je iz nje izašla većina tadašnjih vukovarskih čelnika koji su osnovali Novu srpsku stranku. Sada je pak on krenuo putem ljudi iz NSS-a, osnovavši Demokratski savez Srba, s tom razlikom što je on uspio kapitalizirati svoj rad i pobijediti SDSS, a u novom sazivu Gradskog vijeća Vukovara njegova će stranka imati dva vijećnika. Jednako kao i SDSS kojemu je nositelj liste osobno bio Stanimirović. No, vratimo se na 2008. Na poziv Dejana Drakulića, koji je imenovan povjerenikom za gradsku organizaciju, Milaković se, kako je rekao, sasvim slučajno našao u politici. Prije toga, s diplomom Pravnog fakulteta u Novom Sadu koju je, kaže, uz dosta muke, nostrificirao u Hrvatskoj, radio je dvije i pol godine u uredu javnog bilježnika u Vukovaru, a politika mu nije bila ni u primisli. Danas će reći kako je u politički svijet ušao prilično naivno.

- Upali smo u nezdravu atmosferu, kada se stranka raskolila na dvije struje, no upornim radom uspjeli smo podići gradsku organizaciju i vratiti primat SDSS-a u Vukovaru - rekao je Milaković.

Hijerarhijski uspon bio je strelovit. Već 2009. ulazi u Gradsko vijeće, ubrzo postaje i predsjednik Kluba vijećnika, a potom i predsjednik Gradske organizacije, što mu automatizmom donosi kandidaturu za dogradonačelnika na lokalnim izborima 2013. na kojima, naravno, pobjeđuje. Za gradonačelnika je tada izabran SDP-ov Željko Sabo, koji je u prethodnom mandatu, iz političkih razloga, prilično ignorirao tadašnjeg dogradonačelnika srpske manjine, spomenutog Dejana Drakulića. Bio je to mandat u kojem je na djelu bila tiha kohabitacija HDZ-HSP-SDSS, pri čemu je HDZ u dogovoru s SDSS-om čak donio i odluku da se u Gradsku upravu vrati ćirilica, na što je Sabo stavio veto, pa su odnosi sa SDSS-om bili nategnuti. No, nakon izbora 2013. stvari su se promijenile.

- Mandat 2009.-2013. bio je bremenit, jer sam spriječio trgovački dogovor HDZ-HSP-SDSS, što ljudima iz SDSS-a nije odgovaralo. No, nakon izbora 2013. okrenuli smo novu stranicu.

Milaković se već ranije pokazao vrlo elokventnim i recimo to tako hrabrim vijećnikom, koji je iznosio i branio svoje stavove, a nakon što je izabran za dogradonačelnika pokazao je i spremnost za suradnju.

- Ja sam tada čak i inzistirao da se dogradonačelnik iz redova srpske manjine što više uključuje i u protokolarni rad Gradske uprave i šire od onoga što se tiče samo srpske zajednice, a on je to prihvatio. Njemu je to bila prva prava politička dužnost i u svojoj se opciji pokazao kao obećavajući mladi lider - priča nam danas Sabo, koji je pod već dobro poznatim okolnostima zbog sudskog postupka u kojem je pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu zbog podmićivanja HDZ-ovih vijećnika ostao bez gradonačelničke dužnosti, na koju je na prijevremenim izborima u lipnju 2014. došao HDZ-ov Ivan Penava.

Provokacija kao metoda

Milaković je doista u Gradskom vijeću Vukovara, a potom i na dogradonačelničkoj dužnosti, bio vrlo aktivan. Kaže da su ga nosile i emocije i godine.

- Doživio sam to kao stvaran posao, nisam pristajao na inerciju i pasivnost. Uvijek sam smatrao da se može i treba učiniti više. Mislim da sam podigao granice rada i standarde u Gradskom vijeću držeći se argumenata. Mora biti određena doza provokacije, kritike i pritiska prema izvršnoj vlasti. To mi ni danas na ovoj poziciji nije sporno.

Bez pritiska i borbe nema ništa - kaže Milaković, koji se dolaskom Penave na čelo Grada, a pogotovo nakon razlaza s SDSS-om, našao u potpuno drugačijoj situaciji.

- Najgora stvar koju Srbi u Hrvatskoj doživljavaju jest ignoriranje. Moja dužnost unatrag godinu i pol dana nije se poštovala u Gradskoj upravi, pa sam morao uglavnom obilaznim putovima odrađivati svoje obveze - kaže dogradonačelnik Vukovara, koji se često priopćenjima za javnost žalio na tretman koji ima u Gradskoj upravi, jer nije pozivan na kolegije, čak ni kada se odlučivalo o novcu za udruge iz redova srpske zajednice, nije mu primjerice odobren službeni put na proslavu Dana državnosti Srbije u njezinu veleposlanstvu u Zagrebu...

- Mislim da je to bila i politička procjena gradonačelnika Penave, koji je smatrao da mu je bolje održavati kontakte sa SDSS-om. Sada očekujem drugačije ponašanje, a postoje i najave da će tako biti.

Uvođenje ćirilice

Ipak, prostor u medijima je dobivao i obilato ga koristio. Nije se nikada ustručavao izaći pred kamere i u javnost te progovoriti o problemima srpske zajednice za koje je smatrao da ih treba publicirati. Osobito kada je riječ o najvrućoj vukovarskoj temi od mirne reintegracije na ovamo, što je bilo uvođenje ćirilice u javnu uporabu. Milaković je pri tome iskazivao jasan stav da se treba poštovati ustavni zakon, što je u prijevodu značilo upotrebu ćiriličnog pisma na javnim mjestima, a oštro se usprotivio i novom Statutu grada što ga je donio HDZ sa svojim partnerima, kojim je dvojezičnost praktički zabranjena. Karakteristično je i to da se u svom govoru isključivo služi ekavicom. U početku mu, kaže, nije bilo svejedno “ali svladao sam strah”.

- Možda mi je strah kod drugih dao snagu da se ohrabrim i javno govorim. Ako ja na ovoj poziciji budem šutio, kako će se onda ponašati drugi građani - rekao je.

Incidenti

Većih problema u gradu zbog toga nije imao. Bilo je sporadičnih situacija. Kako kaže, pogleda koji te prostrijele, upiranja prstom...

- Izuzmem li jedan slučaj kad mi je čovjek na ulici pokazao onako prstom preko vrata ili kada sam ušao u jedan kafić, a ljudi koji su sjedili za stolom rekli kako je vrijeme da oni odu kada ovdje ulaze četnici, direktnih problema nisam imao. Takve provokacije me nisu brinule, a hrabrila me podrška mojih sunarodnjaka. Čak ni u zgradi u kojoj živim, a gdje ima više Hrvata nego Srba, nemam problema, osim s jednim mladićem koji mi je nešto dobacivao i sa mnom ne komunicira, dok se recimo s njegovim roditeljima uredno pozdravljam.

Razlaz sa SDSS-om

Prema vladajućima nije bio nimalo diplomatičan. Štoviše, prije godinu dan odlučio je da neće otići na svečanu sjednicu Gradskog vijeća povodom Dana Grada, jer ne želi slušati kako će se “vladajuća većina posebno pohvaliti donesenim odlukama kojima se ograničavaju ili pak ukidaju prava srpske zajednice”.

Vlado Kos / Hanza Media

Srđan Milaković

 

- U svojoj ostrašćenosti i bahatluku išlo se tako daleko da su se gradskim odlukama stavljale van snage i odluke Hrvatskog sabora. Nažalost, na ovo bezakonje i iživljavanje nad pravima srpske zajednice nema reakcije državnih institucija - rekao je Milaković. Protestirao je što se u tom povodu ne nagrađuju zaslužni pripadnici srpske zajednice, ali poručio i da se ne želi dovesti u situaciju da se nađem “u društvu Merčepa i nekih drugih ‘uglednih’ zvanica čije je društvo mnoge srpske civile 90-ih godina koštalo glave”. Takvi stavovi očito su naišli na plodno tlo kod dijela srpske zajednice i većine onih koji su izašli na prošle izbore.

Zbog razlaza s SDSS-om nikada nije požalio, a pogotovo ne danas. Kaže da su se tamo počele događati “ružne stvari u ljudskoj komunikaciji, a najgora je bila negativna selekcija ljudi, zbog čega su s Draganom Crnogorcem, inače još uvijek potpredsjednikom stranke i predsjednikom Zajedničkog vijeća općina, i sa mnom krenuli obračuni”. Prvo je podnio ostavku na mjesto predsjednika Glavnog odbora, a onda je odlučio samostalno izaći na parlamentarne izbore u dogovoru sa Sinišom Ljubojevićem, čelnikom SDSS-a u Karlovcu.

- Bilo mi je jasno da se iznutra ništa ne može mijenjati i da poluge vlasti i odlučivanja drže Pupovac i Stanimirović te nitko pored njih nema teoretske šanse za pokretanje pozitivnih promjena. Mislim da sam im pomogao svojim izlaskom i da se sada mogu stvari pokrenuti na političkoj sceni srpske zajednice. Svi su mislili da sam ja politički mrtvac, jer mnogi su prije mene to pokušavali i nitko nije “preživio”, a bili su puno jači od mene. Ja čak nisam povukao nikoga sa sobom, a bio sam bojkotiran u svakom smislu od udruženja pod njihovom kontrolom.

No, dužnost dogradonačelnika otvorila mu je kanale do ljudi, koji su mu dolazili po savjete ili neku drugu vrstu pomoći, a on je počeo graditi priču za lokalne izbore 2017. Kampanju je radio po sistemu “od vrata do vrata” i pojavljivao se na svim događajima srpske zajednice, gdje je, kaže, osjetio raspoloženje kontra Stanimirovića i SDSS-a.

- Nije mi uvijek bilo svejedno pogotovo kad sam govorio kontra neke društvene svijesti u Hrvatskoj, kada je bilo napeto, kada su tenzije bile strašne. Nitko ovu funkciju prije mene nije tako obavljao, jer nisu imali povjerenja da će ih opcija zaštititi. Nisam ni ja, ali sam to ‘alalio. Srpsko biračko tijelo nije više vezano uz SDSS, stigle su im na naplatu sve političke trgovine, i to bi se dogodilo i ranije da je bilo neke izgrađene osobe. Presudili su im neprepoznatljivost, bahatost i inertnost. Ovo što se u Vukovaru dogodilo je simbolički, ali za nas je dobra podloga i imamo ambiciju preuzeti politički primat u srpskoj zajednici, jer se svih ovih godina između srpske političke elite i srpskog naroda u Hrvatskoj stvorio ogroman jaz - zaključuje Milaković.

Kritike

No, zanimljivo je da njega Srbi u Vukovaru još uvijek više prepoznaju kao Srđana Milakovića. Za stranku DSS gotovo nitko i ne zna. To je i razlog zbog kojeg u SDSS-u drže kako se na ovim izborima dogodila svojevrsna manipulacija biračima.

- Pa, nama dan-danas ljudi prilaze i govore da su glasali za njega misleći da je u SDSS-u. Ma najradije ne bih ništa komentirao pogotovo kada je u pitanju gospodin koji je pobijedio. Izbori su prošli i ne znam što bi se tu još trebalo pričati. Čovjek je pobijedio i sretan mu put, neka radi - kaže nam Đorđe Ćurčić, predsjednik vukovarskog SDSS-a i zamjenik župana vukovarsko-srijemskog. On je vukovarsku organizaciju preuzeo nakon Milakovića.

- Da je bilo sve kako treba, vjerojatno ja ne bih danas bio predsjednik. Iluzorno je govoriti o ljudima koji okreću leđa onima koji su im dali prvi posao u životu i kruh u ruke. On sada priča o borbi za srpska prava, a čitavo vrijeme je bio s nama i nije ništa napravio. Ne vidim da je nešto specijalno napravio za srpsku zajednicu, a imao je priliku četiri godine - istaknuo je Ćurčić, kojemu smeta pompa oko Milakovićeve pobjede.

- Pobjeda? Dobro, jest pobjeda, ali za koliko, za 95 glasova. Meni je to smiješno, ali dobro, doći će novi izbori i tada će birači reći svoje. Bilo je i drugih koji su odlazili, pa su plesali jedno ljeto. Mi smo napravili analize, donijet ćemo određene odluke i stranka ide dalje, jer SDSS je stabilna stranka i nama sigurno ne prijeti raspad. Imamo infrastrukturu i u hodu možemo stvari popravljati. I ranije smo kao i sada imali četiri vijećnika - kaže Ćurčić, na što mu odgovaramo da imaju dva vijećnika, jer su dva DSS-ova.

- Svi su oni bili naši članovi. To su sve naši ljudi bili, članovi stranke osam godina i na osnovi toga su postali i kandidati, a onda su okrenuli leđa stranci. Naravno da netko tko je četiri godine u žiži javnosti postane prepoznatljiv i dobije dio podrške, ali tu se radi o vrlo malom broju glasova, jer je na izbore za dogradonačelnika izašlo 17 posto birača. Politički je to u redu, ali ljudski gledano to smatram manipulacijom. To nisu nikakva nova imena. Bili su kod nas, pa vi procijenite koliko su mjerodavni - istaknuo je Ćurčić, na što smo ga upitali zašto i oni nisu bili tako aktivni kao Milaković.

- Sad kada SDSS više ne galami i ne diže tenzije opet ne valjamo. Mi upravo želimo stvoriti mir i stabilnost u Vukovaru, da ne budemo krivci za ono što se događa, nego da sudjelujemo u izgradnji boljeg života.

Bez straha

No, ima u SDSS-u i onih koji se ne slažu s ovakvim mišljenjem. Dragan Crnogorac rekao nam je da su za protekle izbore učinjene brojne greške, a najveća je što prvi put nisu imali svog kandidata za gradonačelnika. O Milakoviću ima pozitivno mišljenje.

- Bio je dosljedan od prvoga dana do danas. Srbi u Hrvatskoj imaju samo jedan problem, a to je naš položaj i on se s time odlučio boriti na svoj način, a ljudi mu očito vjeruju, jer nikada nije pokazao strah i reagirao je svaki put kada je trebalo. Na nama je sada da utvrdimo gdje smo griješili i poradimo na sebi i ja ću svakako predložiti određene promjene u SDSS-u - rekao je Crnogorac, koji je, kako kaže, iako potpredsjednik i bivši saborski zastupnik, u stranci marginaliziran, a na lokalnim izborima nije bio ni na jednoj listi.

Sabo smatra da je Milaković pobjednik izbora jer je znao kapitalizirati svoje djelovanje i dužnost. No, ističe da bi u idućem razdoblju trebao biti puno fleksibilniji.

- Meni, recimo, nije uspjelo predstavnike srpske zajednice na razini grada uključiti u obilježavanje Dana sjećanja, što bi bilo dobro. Druga stvar je pitanje ćirilice. Njegov problem je što kruto i isključivo gleda zakon, što i ne čudi jer je pravnik po struci, no, politički gledano, mislim da bi to trebao malo šire promatrati, jer se ne može sve ostvariti preko noći. U suprotnome bi mogao doći u situaciju da se ni zarez tog zakona u njegovu mandatu ne ostvari - zaključio je Sabo.

Iz drugih medija


Izdvajamo