Za Smokvicu Krmpotsku kraj Novog Vinodolskog malo je tko čuo jer naselje uza samo more ima samo 48 stanovnika, a većina kuća je namijenjena najmu u turističkoj sezoni. Šetnica uz more povezuje je s Klenovicom, a mjesto je dobilo naziv po mediteranskoj voćki smokvenici koja je uz vinovu lozu bila najznačajnija u tom dijelu Primorja. U doba dok tuda još nije prolazila ni cesta, nekoć moćni jugoslavenski političar Mika Špiljak izabrao je baš Smokvicu za mjesto gdje će izgraditi kuću, tik do mora.
Muke s birokracijom
U toj obiteljskoj kući, ne pretjerano raskošnoj, ali ukusno uređenoj, danas ljetuje Vanja Špiljak, poduzetnik sa švicarskom adresom i razgranatim poslovima širom svijeta. Prije nekoliko dana proradila je marina Muroskva, nedaleko od središta Novog Vinodolskog, mjesta koje je nekoć bilo centar mondenog života bogatih Zagrepčana, a do pojave Olega Butkovića gotovo zaboravljena destinacija. Vlasnik marine je Špiljak. Dok sjedimo u njegovoj vili ispred bazena koji je gotovo u ravnini mora, strastveno priča o kalvariji koju je prošao s hrvatskom birokracijom da bi nakon četiri godine priprema napokon realizirao jedan od svojih životnih projekata.
“Neću da se moje ime previše spominje uz marinu, jer odmah krenu priče kojih je u zadnje vrijeme bilo napretek, a nemaju veze s ovim projektom”, kaže mi Vanja Špiljak te dodaje da hrvatski mediji nisu objavili ni riječ iz presude njemačkog suda da Špiljaki nisu imali veze s misterioznim ubojstvom hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
A put od ideje do realizacije jedne od najmodernijih jadranskih marina nimalo nije bio lak, usprkos tome što Špiljak nije škrtario ni na materijalu ni na ostalim resursima koji ovo zdanje čine zaista spektakularnim. Da bi uopće mogao realizirati zahtjevan projekt u relativno zaštićenoj uvali koju ugrožava samo jugo, trebala je nevjerojatna logistika i snalaženje na sve moguće načine. Tako je Špiljak unajmio zapušteni kamenolom u uvali koja je nekoć služila za prijevoz potrepština logorašima na Goli otok, kako bi došao do neophodnog kamena koji je ugrađen u temelje marine na morskome dnu. Četrdeset kamiona neprekidno je dovozilo kamenje, koje je tovareno na tegljač i dopremano na mjesto gdje se gradila marina. Zatim bi ronioci sve postavljali po strogim uputama.
Druga faza
“Imao sam sreće s izvođačima radova, bili su uglavnom u redu i na vrijeme obavili poslove. Veća muka je bila s dozvolama, ali sve je to sada prošlost”, kaže mi Špiljak dok pedantno iznosi detalje o gradnji. Očito, sav je u tom poslu, iako njegov Mitan holding ima razgranate razne poslove širom svijeta, sigurno i mnogo unosnije nego što je marina. Investicija je dosad odnijela deset milijuna eura, a dobri poznavatelji nautičkog biznisa tvrde da će proći godine i godine da bi se sve to vratilo i isplatilo. Očito to Špiljaku u ovom času nije presudno, jer s velikim entuzijazmom najavljuje i drugu fazu koja bi trebala uključiti izgradnju bazena i yacht-kluba u kojem bi se nautičari mogli zabaviti, a djecu ostaviti u igraonici, dok bi supruge mogle ići na frizuru i manikuru. “Predviđeno je i nekoliko soba visoke kategorije za one koji žele s broda neko vrijeme provesti na kopnu. Sada razmatramo detalje projekta i nadam se da će do kraja sljedeće godine biti gotova i druga faza.”
Ovog vikenda proradio je i luksuzni restoran, morska podružnica čuvenog zagrebačkog Tača, poznatog i po tome što je u njemu redovito ručao Zoran Milanović dok je bio premijer. “Kažu nam da smo ‘Milanovićev restoran’, svakakve priče se šire, pa i ona da smo u Zagrebu propali i da zato ovdje otvaramo restoran, a jedina je istina da smo mi dugogodišnji profesionalci u ovom poslu koji radimo od jutra do sutra kako bi naši gosti bili zadovoljni”, kaže mi Vesna Miletić, vlasnica Novog Tača. Objašnjava kako u ovom akvatoriju ima sjajne ribe, škampa, dagnji, a gosti će moći dobiti i otočne specijalitete, među kojima creska janjetina zauzima posebno mjesto.
Marina u Smokvici Krmpotskoj
Špiljakov brod
Dok me Špiljak vodi na svoj brod kako bismo razgledali marinu i s mora, kaže da svi očekuju da je njegov brod najveći u Muroskvi, a gotovo se razočaraju kada vide “običnu” jurilicu s 300 konja. Jugo se jako diglo, ali Špiljak vješto upravlja brodom i pokazuje kuće poznatih susjeda, među kojima je i jedan medijski mogul i nekoliko svjetski “teških” poduzetnika. Kupio je i zemljište i kuću uza samu marinu, gdje bi trebala početi izgradnja druge faze, kluba za bogate goste koji će se moći odmoriti od morskih avantura. Pitam Špiljaka kada će biti gotova još jedna marina, u samom Novom Vinodolskom, čija je izgradnja pomalo zapela zbog financija.
“Ne znam, zaista, ali je dobro da marina ima što više jer je zanimanje vlasnika plovila veliko.”
Vodi me do velikog hangara u gospodarskoj zoni Novog Vinodolskog, tri kilometra od same marine, do grdosije koja je kupljena u Americi i prevezena kontejnerima do Novog. “Amerikanci su sve zapakirali, i to tako da u kontejner doslovno više nije stao ni šaraf. Naši su to ovdje sklopili bez problema”, kaže. Sve skupa bilo je jeftinije nego da je hangar građen u Hrvatskoj. Sada su tamo brojni brodovi, a uskoro će ih biti i više, jer je marketing za marinu tek počeo. “Sve se danas radi preko interneta, nautičari tako najbolje saznaju za ponude. Kupili smo još zemljišta gdje možemo postaviti još dva gigantska hangara kakvih mislim da nema u hrvatskim marinama.”
U moru je 180 vezova za brodove do 15 metara dužine, a megajahte se mogu vezati na vanjskoj strani lukobrana. U tom je dijelu predviđena i izgradnja benzinske pumpe, kako bi usluga bila kompletna. Dvadesetak novozaposlenih već radi u marini, a uskoro će ih još toliko dobiti poslove. Direktor Robert Jovanović kaže da su radovi dobro izvedeni i da je marina ove zime položila test, jer je izdržala i najjače jugo koje se u tom kraju pamti u toj maloj uvali podno istočnog dijela Novog.
Marina u Smokvici Krmpotskoj
Zgrada bistroa
Projekt su izveli mladi arhitekti iz studija ZDL iz Rijeke, a pravi biser izgradnje je zgrada bistroa koja se nadvija nad samim morem. Prostor sliči komandnom mostu velikog putničkog broda, a bit će sigurno mjesto koje će uspavanom Novom Vinodolskom dati novi zamah.
“Uz arhitekturu je, moram reći, vrlo dobro obavljen i građevinski dio posla. Marina je zaštićena 240 metara dugim lukobranom na nasipu u koji je ugrađeno 70.000 kubika ili 230.000 tona kamena. Lukobran je pod morem propustan tako da je u marini osigurana cirkulacija, a time i čistoća mora. Četiri betonska gata na platoima međusobno su udaljeni pedeset metara i omogućuju dobro manevriranje, a uz rivu pred zgradom nalaze se premium vezovi opremljeni fingerima kako bi uplovljavanje i isplovljavanje bilo što jednostavnije, a pristup brodu moguć i s bočne strane”, kaže Jovanović.
Pitam Špiljaka je li, nakon dugogodišnjeg boravka u Švicarskoj, zadovoljan našim ljudima koji rade u marini. “Ma prezadovoljan, odlični su i nema nikakvih problema.”
Već sada je u planu posebna usluga “ključa u ruke”, što pruža malo koja marina, a to znači da će kompletnu brigu o brodu preuzeti djelatnici Muroskve.
“Dugo u ovom kraju nije uopće bilo marina, a Novi je samo 176 kilometara od Zagreba i 155 kilometara od Ljubljane, a brzo do njega dođu i Austrijanci i Nijemci iz južne Njemačke. Svima je na raspolaganju zanimljiv i još uvijek nedovoljno istraženi akvatorij”, govori Špiljak koji je i dalje pun entuzijazma za posao koji mu, kaže, neće donositi puno novca, ali će ga sve više vezati za Hrvatsku.
Kaže da ništa nije požurivao od svibnja 2015. kad je isposlovao sve potrebne dozvole.
“Jako mi je bilo stalo da sve bude striktno po zakonu, bez obzira na to što je put do dozvola tako strašno kompliciran.”
Pitam ga je li mu netko pogurao sve te dozvole, a Špiljak kaže da njegovo iskustvo pokazuje da tako mnogo različitih institucija izdaje razne dozvole da je jednostavno nemoguće da postoji tako snažna veza da se to ubrza. “Iskreno, išlo je to ipak na kraju brzo, čak i za švicarske prilike, a kada je sve gotovo, zaboravi se i na trud i prepreke kojih nije trebalo biti.”
Bistro u marini
Cijene veza
Kad je riječ o cijenama, one su na nivou ostalih marina, što znači da godišnji vez za mala plovila do osam metara iznosi 3600 eura, a za velike brodove maksimalno 7500 eura. Kombinacija morskog i suhog veza je skuplja i oni s najvećim brodovima morat će izdvojiti 10.000 eura godišnje, a oni koji nemaju brod a silno žele ploviti moći će unajmiti i tri jurilice ZAR 85 i ZAR 65 i 57. S njima se za čas dođe do Krka, Raba i Cresa, a na raspolaganju su i skiperi.
Sve u svemu, za poduzetnika Vanju Špiljaka, za kojeg su novine pisale da se obogatio na naftnom biznisu, a neki su ga nazivali i balkanskim kraljem nafte, otvorio se novi poslovni horizont. Domaći su ga dočekali s odobravanjem, a Oleg Butković, dok je još bio gradonačelnik Novog Vinodolskog, tepao mu je da je idealan investitor.
“Kada bi svi bar bili kao Vanja Špiljak, ni jedan projekt ne bi propao. Nije tražio nikakve pogodnosti ni olakšice.”
Sam Špiljak priznaje da je grad sudjelovao u izgradnji infrastrukture, svatko je dao nešto i na kraju je napravljena cesta koja vodi do marine. Navodno su hadezeovci dali i najveću podršku sinu visokog dužnosnika bivše države, što i nije iznenađujuće jer je u stranci, navodno, i najviše starih partijaca. ”Ma znate, politika u svemu tome uopće nije igrala ulogu, bila je posve po strani. To je investicija koja je otvorila Novom mnoga radna mjesta”, govorio je današnji ministar Butković, a Vanja Špiljak o politici ne želi razgovarati. ”Pustite politiku, meni je san završiti ovaj projekt”, kaže dok se vozimo od vile do marine raskošnim Mercedesom švicarske registracije koji uz skromni auto hrvatskog novinara djeluje kao luksuzna jahta. Putem koji će u godinama koje slijede Vanja Špiljak nebrojeno puta proći.
Vanja Špiljak