Dva helikoptera talijanske marke AW 139 koje hrvatska policija odnedavno koristi za nadzor granice spadaju među najmodernije i najbolje opremljene helikoptere na cijelom svijetu. Ni policije mnogo bogatijih zemalja poput Njemačke ili Nizozemske nemaju na raspolaganju tako suvremene letjelice, odnosno tek ih planiraju nabaviti. Svaki od dva helikoptera vrijedan je 15,7 milijuna eura, a u hangarima zrakoplovne jedinice Specijalne policije u zrakoplovnoj bazi Lučko nalaze se od prošle godine. Kupljeni su sredstvima koja je Europska komisija osigurala Hrvatskoj za primjenu Schengenskog graničnog režima.
Prvi nazvan Police 7 stigao je u siječnju 2016. i u godinu dana je u zraku proveo nešto više od 300 sati, što je, tvrde iskusni piloti, podosta, dok je drugi Police 8 iz talijanske tvornice Leonardo Helicopters, koju mnogi znaju po bivšem imenu Agusta, u Hrvatsku stigao u lipnju.
No tek je ovih dana prvi put policija dopustila novinarima, i to samo Globusu, da se pridruže njezinoj ekipi kojoj je odredište bila granica sa Srbijom koja je posljednjih mjeseci pod posebnim nadzorom zbog velikog broja izbjeglica što pokušavaju ilegalno ući u Hrvatsku.
Na Lučkom nas dočekuje iskusni policijski inspektor Leo Deisinger iz Uprave za granicu, koji će tijekom cijelog leta na ekranu gledati snimke nastale kamerama - dnevnom i termovizijskom - koje se nalaze s donje strane nosa helikoptera koji je, primjećujemo, neuobičajeno dugačak. U njemu su smješteni i radar i dio elektronike.
Prije polijetanja
- Morate biti vezani tijekom cijelog leta, a u slučaju nezgode slušati upute posade. Nema izlaska iz helikoptera bez dopuštenja pilota, a uvijek izlazite hodajući prema naprijed, prema nosu, da vas pilot vidi - daje nam prije leta zadnje upute pilot Robert Križanić, pripadnik zrakoplovne jedinice zapovjedništva Specijalne policije, ujedno i šef MUP-ovih pilota kojih je ukupno 11 i na raspolaganju imaju 8 helikoptera. Rođeni Karlovčanin koji živi u Dugoj Resi ima 41 godinu i u MUP-u leti već 20 godina. Do njega u kabini sjedi kopilot Roberto Agruž, a iza njih iza pregrade je uz inspektora Deisingera i tehničar Goran Balen, koji nam pomaže da se zavežemo.
U modernoj letjelici koja uz grb hrvatske policije nosi registarsku oznaku 9A-HPA pilot sjedi s desne, a kopilot s lijeve strane. U ruskim helikopterima Mi 8 raspored je obrnut, kao u automobilu. Obojica imaju jednake nožne i ručne komande i u bilo kojem trenutku svaki od njih može upravljati helikopterom, u kojem se obavezno prije polijetanja provodi test hidraulike da se provjeri je li sve u redu s krakovima glavnog rotora. A to se u kabini čuje kao glasno zujanje. Taman je utihnulo kad se začula vrtnja rotora praćena snažnim vibracijama. Na betonu se ukazuje sjena krakova koji se sve brže vrte, pilot pregledava papirnatu dokumentaciju, svi članovi posade na glavu stavljaju kacige kako bi za vrijeme leta mogli međusobno komunicirati mikrofonima, a Globusovoj ekipi pružaju štitnike za uši koji ipak osjetno ublažavaju neugodne zvukove.
Brzina 250 km/h
Rotor se vrti sve brže i brže i u trenu osjećamo kako se helikopter odvaja od tla i okomito se diže do visine od 300-tinjak metara, s koje se pruža fantastičan pogled na grad. Nadlijećemo Arenu, sićušnu iz ptičje perspektive, kao i neboderi od 16 katova u novozagrebačkim naseljima, pa skrećemo prema jugoistoku i s lijeve nam je strane novoizgrađeni aerodrom i jezero Čiče.
Neko vrijeme pratimo trasu autoceste A3 Zagreb-Lipovac s čije se obje strane prostiru obrađena polja. Letimo brzinom od oko 250 kilometara na sat i brži smo i od najbržih automobila koji jure lijevom trakom autoceste, pa prolazimo iznad Kutine visoko iznad gustih oblaka pare koju ispuštaju dimnjaci Petrokemije. Nastavljamo prema istoku preko zapadne Slavonije.
Krajolici ispod nas su sve brdovitiji i šumovitiji, a naselja sve rjeđa sve do Slavonskoga Broda, odakle su panonska polja opet ravna. Lagano tresenje u kombinaciji s tabletom protiv mučnine i iznenađujuće udobnim sjedalima djeluje uspavljujuće. Uši su se nakon sat vremena već navikle na zujanje. U daljini se već plavi veliki granični prijelaz Bajakovo, a prije njega je selo Lipovac iznad kojeg helikopter radi nekoliko krugova prije okomitog spuštanja na nogometno igralište gdje čeka nekoliko policajaca u plavim uniformama.
Jedini od njih u zelenoj uniformi granične policije, Antun Markovinović iz postaje granične policije Bajakovo, ukrcava se u helikopter kako bi s kolegom Deisingerom iz zraka nadgledao graničnu crtu jer jako dobro poznaje teren. Izvrstan pogled pruža se i golim okom, ali se teren još bolje vidi na ekranu na kojem se slika može i zumirati. Letimo prema sjeveru duž granice koja prolazi kroz obrađena polja na kojima se već zeleni pšenica.
Upravo je na tom dijelu granične crte u Vukovarsko-srijemskoj županiji, na području Bajakova, Nijemaca i Tovarnika, policija zatekla najviše migranata koji su pokušali ilegalno ući na hrvatski teritorij. Vedar je dan i izvrsna vidljivost zbog čega će ilegalci po uputama krijumčara radije pričekati noć vjerujući da će ih tada policija teže primijetiti. Stoga su jedina živa bića koja možemo vidjeti iz helikoptera rijetki poljoprivrednici i hrvatski policajci koji patroliraju uz ceste i prašnjave putove na tom graničnom području.
Prijelaz Tovarnik
U daljini sa srbijanske strane granice je Šid, a nama kao na dlanu s hrvatske - Tovarnik u kojem je zadnja željeznička postaja u Hrvatskoj, a nedaleko od mjesta je i granični prijelaz. S obje se strane proteže kolona kamiona koji čekaju graničnu kontrolu kao i na Bajakovu koje je najprometniji granični prijelaz između Hrvatske i Srbije.
Uza sam prijelaz Tovarnik je i nova novcata zgrada centra za strance koji je također sagrađen schengenskim novcem te bi ubrzo trebao otvoriti svoja vrata onima kojima je namijenjen, stranim državljanima koji u Hrvatskoj borave ilegalno i čekaju readmisiju. Iznad šuma granični policajci u helikopteru višestruko povećavaju sliku na ekranu da vide krije li se netko ispod gustih krošnji na kojima se već zeleni mlado lišće. Kad uoči sumnjive osobe, policajac iz zraka obavještava kolege u zemaljskim postajama na Bajakovu, u Iloku, Vrbanji ili Tovarniku koji dalje interveniraju.
Tako su prošle jeseni otkrili grupu od 30-ak osoba. Deisinger nam poslije objašnjava kako je važna i preventivna uloga helikoptera koji imigranti vide u zraku i znaju da je policija prisutna na nekom području pa će vrlo vjerojatno odustati od pokušaja prelaska granice. Stoga tko zna koji put nadlijećemo Bajakovo i vijugave rijeke Spačvu i Bosut te se opet prizemljujemo u Lipovcu. Tlo prvo lagano dotiču stražnja dva kotača, a potom se spušta i prednji.
Ekrani za pilote
U jesen je, kaže Deisinger, AW 139 neko vrijeme bio stacioniran na aerodromu u Osijeku, odakle mu do Bajakova treba 20-ak minuta jer leti brže od 200 kilometara na sat. Za vrijeme nadzora granice uspori na 120 do 150 km/h kako bi policajci mogli lakše promatrati. Svi piloti i tehničari su prije letenja na AW 139 prošli obuku u tvorničkoj akademiji u mjestu Sesto Calende pokraj Milana, a 14 graničnih policajaca operatera je obučeno za rad na stanici za nadzor državne granice u helikopteru.
I pilot i kopilot ispred upravljača imaju po dva ekrana. Na lijevom PFD ekranu prikazuju se podaci o brzini, visini, položaju, a na desnom razni drugi tehnički parametri u vezi s elektronikom, hidraulikom, navigacijom... U sredini je, objašnjava pilot Križanić, zajednički multifunkcijski ekran na kojem se prikazuju navigacijske mape kao i snimke kamerom kakve gleda i operater za graničnu kontrolu na stražnjem sjedištu. Između pilota i kopilota je ploča s bezbroj gumbića. S vanjske lijeve strane helikopter ima veliki reflektor kojim osvjetljava područje koje se promatra kao i infracrveno svijetlo koje, kada se upali, omogućava promatračima iz helikoptera da s NVG naočalama za noćno letenje vide stanje na tlu gotovo kao da je dan, a sa zemlje je letjelica ljudima nevidljiva.
Poput Airbusovih putničkih zrakoplova ovaj helikopter ima i autopilot, a opremljen je i posebnim radarom koji pokazuje gdje su olujni oblaci koje treba izbjegavati. Kamera marke Flir posljednje je čudo tehnike i trenutno je nema nitko osim hrvatske policije.
Krijumčarenje ljudi
Helikopter AW 139, težak oko 6,5 tona, proizvodi se zadnjih desetak godina. Ima spremnik za gorivo zapremine 1200 kilograma kerozina i dodatni za još 450 kilograma, što mu omogućava da u zraku provede 4 i pol sata. Uz pilota i kopilota može povesti još 12 osoba. Po potrebi se može koristiti za transport i spašavanje ljudi na moru jer ima vitlo.
U Lipovcu nas dočekuju načelnik postaje granične policije Bajakovo Luka Domaćinović i pomoćnik zapovjednika mobilne jedinice uprave za granicu Ravnateljstva policije Zoran Pulić. Domaćinović otkriva kako su osim krijumčara ljudima policiji posebno zanimljivi i oni koji švercaju razne robe pa je tako prije nekoliko dana u Čazmatransovu autobusu koji je na redovitoj liniji vozio iz Beograda u Zagreb pregledom prtljažnog prostora policija otkrila 10 kilograma marihuane, a trenutačno je u tijeku utvrđivanje kome je pripadala droga koja je odmah zaplijenjena, no nitko u autobusu nije priznao da joj je vlasnik.
- Svakodnevno pronalazimo ljude skrivene u kamionima i vagonima vlakova, čak i na krovovima vagona i između kotača vlakova i kamiona. Ako su prešli granicu, mi ih evidentiramo i predajemo im rješenje o odbijanju ulaska u Hrvatsku, a potom zovemo kolege iz srbijanske policije koja ih preuzima i vraća u Srbiju. Veoma su rijetki oni koji u Hrvatskoj traže azil - objašnjava Domaćinović, dodajući kako zimi imigranti više pokušavaju ući vlakovima i kamionima, a čim zatopli, više se koriste šumskim i poljskim putovima.
U njihovu otkrivanju policiji su dragocjene stacionarne kamere koje su posljednjih mjeseci postavljene na šest mjesta duž granice sa Srbijom na stupovima visokim 18 metara. Termovizijske kamere omogućavaju snimanje tijekom cijele noći, pa policajci u operativnom centru postaje Bajakovo 24 sata na dan prate što se događa na terenu. I kamere su kupljene europskim novcem, a uskoro ih stiže još 6.
Policijske i lovačke kamere
Voditelj službe za granicu PU vukovarsko-srijemske Krunoslav Janić objašnjava kako su kamere postavljene na poljima gdje nema drveća kako bi mogle snimati široka područja, dok su na mjestima gdje granica prolazi kroz šumu na svakih nekoliko stotina metara policijska vozila. Policiji su veoma korisne i lovačke kamere koje su obično pričvršćene za grane drveća. One se pomoću senzora aktiviraju kada pored njih netko prođe, čovjek ili životinja, te policajcima u postajama šalju snimke.
- Sustav je postavljen tako da kombinacijom ljudstva i tehnike osiguravamo cijelu zelenu granicu. Bio sam na granici Makedonije i Grčke i mogu potvrditi da smo u odnosu na njih mnogo efikasniji u nadzoru granice. U našoj policiji vlada čelična disciplina - tvrdi Pulić te dodaje kako mnogi ilegalci, pogotovo oni koji se odlučuju na veoma riskantno skrivanje između kotača vlaka, u Hrvatsku stižu u veoma teškom fizičkom stanju.
Hrvatski su graničari obučeni za pružanje prve pomoći, a po potrebi zovu hitnu pomoć. Nesretnici s Bliskog istoka tijekom boravka na hrvatskom teritoriju dobiju hranu i piće. A ove je zime, priča Pulić, bilo i situacija da bi hrvatski policajac skinuo sa sebe jaknu i ogrnuo promrzlo dijete. Nikome od imigranata, tvrdi on, nikada u Hrvatskoj ni dlaka s glave nije pale. Budući da oni do sada nisu pokazivali znakove nasilja, nema razloga ni da policija primjenjuje silu.
- Smeta mi kada čitam laži da hrvatska policija tuče imigrante. Posao nam je braniti našu zemlju, ali smo prije svega ljudi, humani i suosjećajni - ističe Pulić dodajući kako su 99,9 posto ilegalnih imigranata muškarci koji već mjesecima dane provode po beogradskim parkovima i improviziranim skloništima ili u prihvatnom centru u Adaševcima nedaleko od granice s Hrvatskom te najčešće u suradnji s krijumčarima kreću prema Hrvatskoj i Mađarskoj.
Izvrstan alat za otkrivanje ljudi koji se kriju u kamionima hrvatskoj je policiji detektor otkucaja srca čiji se senzori priključuju na šasiju kamiona i bilježe i najmanju vibraciju. Takvu kontrolu prolaze svi kamioni koji iz Srbije ulaze u Hrvatsku, a po potrebi im se otvaraju i teretni prostori, posebno ako policajac primijeti da je oštećena cerada ili carinska plomba. Teško je otkriti skrivaju li se imigranti u kamionima u dogovoru s vozačem ili se potajno uvlače u kamion dok vozač spava ili ne gleda.
Ako ga policija otkrije, vozaču će istog trena izreći kaznu od 12.000 kuna jer on je dužan provjeriti stanje svoga kamiona, odnosno spriječiti ulazak slijepog putnika. U zadnje vrijeme se među kamiondžijama pronio glas da hrvatska policija rigorozno kažnjava prijestupnike zbog čega daleko više paze, što za rezultat ima znatno manje ilegalaca koji se tako pokušavaju dočepati Hrvatske.
Uz graničare je na Bajakovu 24 sata na dan i njihov ljubimac Garo, pitomi crni pas mješanac koji im je dolutao prije nekoliko mjeseci te su ga jako zavoljeli i preuzeli brigu o njemu, a mnogi priznaju da nisu prežalili Žuću, žutog mačka kojem je postaja na granici godinama bila dom, a kad bi se razbolio, vodili su ga veterinaru. Uginuo je prije godinu dana od duboke starosti. Za razliku od Gare, koji samo izgleda opasno, 7-godišnji belgijski ovčar Lupus policijski je pas, istreniran za praćenje ljudskih tragova. On je svakodnevno u ophodnji s graničnim policajcem Josipom Pandžom.
Kontrolna točka
Susrećemo ih uz prašnjavu cestu koja iz Nijemaca vodi prema Tovarniku i prati graničnu liniju. Pandža tvrdi kako u svijetu još ne postoji tehnika koja može nadomjestiti policijskog psa posebno u otkrivanju ljudi i droge.
Tu su i policajci na motociklima prilagođenima vožnji po makadamskim putovima, kao i oni s termovizijskim mobilnim kamerama na tronošcima koje snimaju polja kojima migranti dolaze.
U selu Podgrađe policijska je kontrolna točka na kojoj se zaustavljaju sva vozila kako bi se otkrili krijumčari koji u Hrvatskoj pomažu imigrantima. U Nijemcima je tog dana u patroli bilo i multifunkcionalno vozilo koje je najlakše opisati kao mobilni granični prijelaz opremljen uređajem za kontrolu dokumenata i otkrivanje krivotvorenih dokumenata. Schengenska sredstva poslužila su i za izgradnju nove postaje granične policije u Bajakovu koja će uskoro biti puštena u rad nedaleko od graničnog prijelaza.
S nogometnog terena NK Hajduka u Tovarniku helikopter polijeće za Zagreb, u koji stižemo za manje od sat i pol vremena.
- Svakom pravom pilotu izazov je letjeti na ovakvom helikopteru. Kad savladaš sve sustave kojima je opremljen, njime je lakše upravljati nego starijim modelima. Po kompleksnosti je sličniji avionu Airbus A320 nego helikopteru Bell 206, kojim sam dosad najviše letio - kaže pilot Rober Križanić na kraju napornog radnog dana.