Zoran Milanović ima priliku postati prvi predsjednik jedne velike hrvatske političke stranke koji je uspješno proveo mirnu i civiliziranu tranziciju vlasti nakon odlaska s funkcije. Njegovi prethodnici i u HDZ-u i u SDP-u, Franjo Tuđman i Ivica Račan, zbog bolesti i na koncu, smrti, nisu stigli odabrati nove lidere. Ako se njihova sudbina usporedi s načinom na koji su stranke napuštali Ivo Sanader, Jadranka Kosor, pa i Tomislav Karamarko, oni su ipak uspjeli otići dostojanstveno i mirno. Jer, Sander je, izbačen iz stranke, na kraju završio u zatvoru. Jadranka Kosor grubo je izbačena iz HDZ-a i na kraju potpuno odbačena. A Karamarka su tek počeli valjati po blatu i nije izvjesno koliko će to trajati i kako će završiti.
Milanović intenzivno radi na tome da iza sebe ostavi stranku u “prijateljskim rukama”. Iznimno mu je stalo da nakon njega u SDP-u ne bude potop. Iako se formalno ne miješa u izborni proces u SDP-u, jasno je kako je njegov prvi favorit bio Ranko Ostojić. Nakon početnih kritika kako SDP nije HDZ pa da se za predsjednika postavlja šefa policije i Karamarkova nasljednika, Milanović je zaključio da bi Orsat Miljenić dugoročno bio bolji kandidat. Iz krugova bliskih vrhu stranke može se saznati da iskreno namjerava poštovati sve procedure u izbornoj igri. Međutim, odlučio je i ne odustaje od namjere da hrvatsku politiku napusti što je prije moguće.
Kratko u saboru
Na netom završenim izborima bivši šef SDP-a izabran je za zastupnika u Saboru i sjest će u parlamentarne klupe, ali samo na kratko. Do izbora novog predsjednika stranke vodit će i Klub zastupnika SDP-a, a kad novi predsjednik preuzme dužnost, napustit će Sabor i svoje mjesto prepustiti zamjeniku, sljedećem na listi Narodne koalicije u Prvoj zagrebačkoj izbornoj jedinici.
Zoran Milanović sasvim ozbiljno namjerava na neko vrijeme napustiti politiku, pa i Hrvatsku. Još nije donio odluku, ali razmišlja o nekoliko varijanti. Najizglednija opcija je uloga političkog savjetnika i konzultanta posredstvom neke europske institucije, pa čak možda i same Europske komisije. Svakako, za bivšeg premijera jedne članice EU neće nedostajati ponuda, a sasvim je moguće da je novi posao već dogovorio. Nije mali broj srednjoazijskih i drugih bogatih zemalja, poput Kazahstana, primjerice, koje žele imati što razvijenije ekonomske i političke odnose sa zemljama Europske unije. To su izvrsno plaćeni poslovi i Milanović će, kako je i sam nekoliko puta rekao, napokon moći zaraditi neki “ozbiljniji novac”. Naime, stariji sin mu već studira u inozemstvu. Razlika između 13 tisuća kuna koliko zarađuje saborski zastupnik u Hrvatskoj i najmanje isto toliko eura koliko može razrađivati kao konzultant više je nego uvjerljiv razlog. Prijateljstvo s utjecajnim bivšim predsjednikom Stipom Mesićem može biti itekako važno. Još su važniji odlični kontakti koje je Milanović u proteklih desetak godina stvorio s utjecajnim njemačkim i skandinavskim socijaldemokratima, ali i moćnim britanskim laburistima.
No, Zoran Milanović neće ostati zauvijek izvan politike. Dovoljno je mlad, tek mu je pedeset godina tako da još uvijek može razmišljati i o novom početku. “Inficiran je, bez politike više ne može, a nije rođen za korporativne stege tako da ga ne vidim u nekoj hrvatskoj ili internacionalnoj kompaniji”, kaže jedan njegov dobar prijatelj. “Zoran će se vratiti, i to na velika vrata. Sada mu je potreban odmak, nekoliko godina čišćenja od hrvatske politike. Potrebno je da se slegnu tenzije oko njega. Zorana se može ili voljeti ili ne podnositi. Nema tu sredine. I Hrvatska se mora odmoriti od Milanovića”, kaže naš sugovornik koji je odličan poznavatelj prilika u SDP-u.
Postoje dvije realne i sasvim logične mogućnosti Milanovićeva povratka u politiku.
Prva će se ukazati za dvije i pol godine, već u proljeće 2019., kad će se održati sljedeći izbori za Europski parlament. Nema sumnje da bi Milanović, ako tako odluči, mogao biti na listi ljevice i da bi bio izabran za eurozastupnika. Svi koji ga poznaju uvjereni su da bi bio odličan europarlamentarac, bez obzira na mane koje je pokazivao na domaćoj političkoj sceni. Jamac za to su njegovo političko iskustvo, reputacija bivšeg šefa jedne socijaldemokratske stranke koja je u svojoj zemlji bila na vlasti i znanje nekoliko stranih jezika.
No, izbori za EU parlament mogli bi biti za Milanovića samo trening i pretkampanja. Jer, ta druga mogućnost za povratak na veliku scenu mogli bi biti predsjednički izbori u Hrvatskoj krajem 2019. Zoran Milanović mogao bi biti kandidat SDP-a na izborima za predsjednika Hrvatske. “Da, Zoran o tome razmišlja. Ništa još nije odlučio, ali posebno ga zabavlja mogućnost političke bitke protiv Kolinde Grabar-Kitarović”, kaže naš sugovornik.
Podrška stranke
Prvi koji je progovorio o mogućoj Milanovićevoj kandidaturi za predsjednika Hrvatske bio je politički analitičar Žarko Puhovski. On je to spomenuo još krajem kolovoza, kada se razbuktavala afera oko objavljivanja tajnih snimaka Milanovićeva kontroverznog razgovora s braniteljima. Tada je predsjednik SDP-a, podilazeći svojim sugovornicima, izgovorio i riječi koje su ga u mnogome i stajale izbora. “On je tim sastankom želio poručiti kako on može sa svima razgovarati, bolje i od Andreja Plenkovića, ali i bolje od predsjednice u čiji je teren također ušao i koju želi očito pobijediti kao protukandidata na predsjedničkim izborima... Njega bi beskonačno veselilo da porazi Kolindu osobno, a i to da pobijedi kao predsjednik”, govorio je tada Žarko Puhovski.
I sada se možemo vratiti na početak. Da bi Milanović doista mogao biti kandidat za predsjednika države, mora imati iza sebe SDP. Ne smije mu se dogoditi ono što se dogodilo Ivi Josipoviću, koji u utrci za svoj drugi mandat nije imao iza sebe bezrezervnu podršku stranke koja ga je nominalno kandidirala. Josipović nije u potpunosti imao iza sebe ni samog šefa stranke, razlike i razmirice između njih dvojice bile su prevelike. Sam Zoran Milanović to najbolje zna i zato mu je iznimno bitno da sada SDP ostavi u “prijateljskim rukama”. A za to ima velike šanse iako to na prvi pogled i nije jednostavno.
Ako na izborima pobijedi njegovo najnovije otkriće, njegov osobni prijatelj Orsat Miljenić, jasno je da su mu sva vrata otvorena. Miljenića je prvi podržao Siniša Hajdaš Dončić, jedan od najutjecajnijih esdepeovaca i Milanovićev najbliži suradnik. Slično će biti i ako ipak pobijedi Ranko Ostojić, iza kojeg stoji drugi dio Milanovićevih ljudi u vrhu stranke. Ostojićevo razočaranje time što nije bio “jedini šefov izbor” vrijeme će zaliječiti.
Dužnik Bernardić
Pobjeda Davora Bernardića vodi u nešto kompliciraniju situaciju. Bernardić je političku karijeru započeo kao perspektivni junior Milana Bandića. Potom je prešao u šator pobjednika Zorana Milanovića. Sada je frontmen najljućih Milanovićevih oponenata, Zlatka Komadine i Rajka Ostojića. Ali, ne treba zaboraviti činjenicu da ga je, unatoč teškim riječima i žestokom zalaganju za Komadinu na nedavnim izborima za predsjednika SDP-a, Milanović samo par mjeseci kasnije, na parlamentarnim izborima, postavio dovoljno visoko na izbornoj listi tako da sigurno može ući u Sabor. Bivši šef SDP-a ima dovoljno razloga vjerovati da mu je Bernardić dužnik.
Najkompliciranije za Milanovića može biti ako novi predsjednik SDP-a postane Tonino Picula. Među njima već nekoliko godina traju otvoreni i javni sukobi.
Pobjedi li Picula na izborima za šefa stranke, morat će se kandidirati za premijera na redovnim izborima 2020. Ako ne pobijedi, SDP će morati odabrati između Milanovića i Picule. On je, naime, već iskazao želju da bude SDP-ov kandidat za predsjednika Hrvatske ako izgubi ove unutarstranačke izbore. Šanse bi u tom srazu ipak bile na strani Milanovića jer će tada SDP voditi jedan od Milanoviću bližih kandidata.
Tri godine u politici su vrlo dug period. Zaboravit će se da se Milanović još ove godine zalagao za izbor predsjednika u Saboru, a ne neposredno. Za te tri godine mnogi će se savezi raskinuti, a prijateljstva nestati. Ali, svaki novi dan donosi i mogućnost neke nove političke koalicije i pakta. Ipak, koliko god ova konstrukcija mogla izgledati nategnuto ili preuranjeno, Zoran Milanović ima velike šanse biti prvi koji je uspješno otišao da bi se vratio.
