U Piranskom zaljevu i oko njega ključa, a neke informacije koje na kapaljku dolaze iz Slovenije ukazuju na to da politički vrh razmišlja što poduzeti ako kojim slučajem dođe i do incidenata. Slovenski premijer Miro Cerar najavio je da će slovenska policija patrolirati zaljevom i omogućiti ribarima da love “u slovenskom moru”, da bi ubrzo od samih ribara stiglo upozorenje kako obalna straža tih kapaciteta nema. A onda je procurila informacija da je politički vrh htio konzultirati vojsku što i kako učiniti ako incidenata zaista bude. Na intervenciju premijera Cerara to ipak nije učinjeno.
U Hrvatskoj nije tako dramatična atmosfera. Naprotiv, hrvatska strana svjesna je da bi svaki incident, pogotovo ako bi bilo i izravnih sukoba, završio porazno za Slovence jer bi naišao na energične kritike saveznika u EU i NATO-u da dvije prijateljske zemlje silom žele nešto postići. Hrvatska neće sigurno ništa zaoštravati, a najmanje koristiti silu.
I dok se politika i diplomacija odmjeravaju, skupljajući poene na domaćoj sceni (Slovenci), ponovo je u prvom planu slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec, koji je dobio packe i od Vlade Mire Cerara i od oporbe. Zamjerili su mu tvrdu retoriku prema Hrvatskoj, da bi potom slovenski šef diplomacije iz Tallinna poslao odgovor “s Hrvatima se može razgovarati samo tako”. U Hrvatskoj na Erjavca političari i diplomati gledaju sa stanovitom dozom prezira, dok ga javnost stavlja u isti šešir kao i već pomalo zaboravljenog Dimitrija Rupela koji se “proslavio” antihrvatskim kampanjama.
Ipak, čini se jedna teška, kardinalna greška, koju su prošlih godina nebrojeno mnogo puta učinili i Slovenci, a to je podcjenjivanje Karla Erjavca. Sve se može Erjavcu svaliti na leđa, da djeluje sirovo, da se ne ponaša diplomatski, da ne zna engleski a vodi diplomaciju jedne ambiciozne članice EU, da u njegovim nastupima ima i mržnje prema Hrvatskoj, da kvari imidž Slovenije u Europi, ali mu se jedno ne može osporiti. Karl Erjavec najlukaviji je slovenski političar, a ujedno i među najdugovječnijima. Nadživio je mnoge premijere i političare, a ne bi bilo čudno kada bi nadživio i mandat Mire Cerara.
To je fenomen slovenskog ministra, kao što je fenomen njegova stranka umirovljenika bez koje niti jedan slovenski premijer nije mogao sastaviti vladu. DeSUS (Demokratična stranka upokojencev Slovenije) kao klijentelistička stranka pliva u slovenskoj politici godinama, a uspješno je vodi baš Erjavec koji je ujedno, uz Janeza Janšu i Boruta Pahora, i najdugovječniji šef jedne stranke. S time da je Janšin imidž ipak poljuljan, bez obzira što je dva puta vodio Vladu, a Pahor sada ima samo predsjedničke ambicije. Tako Karl Erjavec ostaje moćan kao što je bio i do sada, bez obzira što su ga na posljednjoj sjednici svih najvažnijih političkih prvaka u Sloveniji žestoko kritizirali doslovno svi i tražili da zaustavi svoju brutalnu retoriku prema Hrvatskoj.