IVAN PENAVA ZA GLOBUS

HDZ-ovac KOJI VIČE NA VLADU 'Da, frcalo je i iskrilo... Zašto sam ukinuo plaćanje prijevoza studentima? Neću dopustiti da Vukovar završi kao Agrokor!'

Vlado Kos / CROPIX

 

Nešto više od dva tjedna ostalo je do obilježavanja još jedne tužne, sada već 26. obljetnice vukovarske tragedije. Mjesec studeni i njegov 18. dan kada obilježavamo sjećanje na žrtvu Vukovara već je godinama razdoblje u kojem se Hrvatska prema gradu heroju odnosi s dužnim pijetetom. No, isto tako svih ovih godina Vukovarci su opravdano nezadovoljni što se njih i njihova grada država sjeća samo u tom periodu, što Vukovar nije u fokusu njezina interesa i u drugim mjesecima, drugim danima u kojima se na desnoj obali Dunava također živi i radi. Doduše, sve manje. Jer je u Vukovaru i ljudi i posla sve manje. Prošla obljetnica vukovarske tragedije po nečemu je ipak bila posebna.

Dan uoči centralnog obilježavanja žrtve grada u dvorcu Eltz održana je sjednica Vlade Republike Hrvatske, koja je ostala zapamćena po neuvijenom tonu kojim je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava (HDZ) iznio sve što leži na duši gotovo svakom Vukovarcu, a što se, najkraće rečeno, tiče maćehinskog odnosa države prema gradu koji je mjesecima branio Hrvatsku. Vjerujemo da premijeru Andreju Plenkoviću, ujedno i Penavinu stranačkom predsjedniku i njegovim ministrima nije bilo nimalo ugodno slušati ono što je gradonačelnik govorio. Vlada je, istina, u Vukovar došla s određenim darovima, no već nekoliko mjeseci poslije Penava se žestoko obrušio na dinamiku provođenja donesenih odluka i opet napao Vladu, odnosno državne institucije. Uoči još jedne godišnjice vukovarske tragedije, ali i godišnjice Vladinih obećanja s Penavom smo razgovarali o tome što je učinjeno i ispunjeno i što očekuje u budućnosti.

- Prvo želim reći da nam je bila velika čast ugostiti Vladu koja je tako, ako ništa drugo, poslala poruku da nas uvažava, i s te strane to je bio vrlo pozitivan potez. Tada je donesen niz zaključaka usmjerenih k pomoći gradu Vukovaru, što ja podržavam, kao i svaku nakanu da se Vukovaru pomogne ne samo u kontekstu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara nego i da potezi koji su Vukovaru nužni za ostanak ljudi moraju biti usmjereni na budućnost i na ono što je ljudima bitno za kreiranje i omogućavanje boljeg života. U tom smislu doneseno je nekoliko mjera koje su odrađene, ali ima i odluka koje još nisu realizirane. Bez namjere da ikoga prozivam razlozi za to su različiti, ali naprosto dinamika realizacije određenih zacrtanih projekata nije zadovoljavajuća. Možemo pri tome govoriti o subjektivnim i objektivnim okolnostima zašto je tome tako, ali treba istaknuti da ne sumnjam kako je intencija pozitivna, ali o dinamici i problemima realizacije možemo razgovarati.

Čime ste zadovoljni?

- Komunikacija, pristup i želja da se nešto napravi je prisutna. Kad je riječ o obnovi Vodotornja, kao medijski najeksponiranijem projektu, ali koji sigurno nije u gospodarskom smislu najznačajniji za Vukovar, sredstva su osigurana. Trošit će se kako projekt obnove koji je u tijeku bude odmicao. Provedena je odluka o izgradnji pristaništa, odnosno marine u Vukovaru i odabran je izvođač radova. Tu ima problema s dinamikom, ali taj dio je odrađen. Zadovoljavajuće je stanje i s dovođenjem Inženjerijske postrojbe Hrvatske vojske u Vukovar i vjerujem da ćemo oko 10. studenoga nazočiti otvorenju vojarne. Tu je i realizacija infrastrukture u sklopu Javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata. Dakle, to je ono čime smo vrlo zadovoljni i što se povoljno razvija. Ono gdje smo u razgovorima i nema govora o izbjegavanju prihvaćenih obveza, ali treba ubrzati jest proces obnove infrastrukture, prije svega prometnica i javne rasvjete. Tu nas čeka dosta posla. Trenutno se radi državna cesta na Priljevu, ali se kasno krenulo u realizaciju. Tu je i važna nam biciklistička staza Borovo naselje - Vukovar s čime se također kasni, ali ide. Nedavno nam je bio ministar Oleg Butković pa smo dogovorili ubrzanje dinamike.

Sve što ste naveli važno je za život svakoga grada, pa tako i Vukovara, no to nisu strukturna rješenja koja otvaraju radna mjesta, donose pomake u gospodarstvu, povećanje BDP-a, a što je Vukovaru nasušno potrebno. Što je s famoznim Zakonom o poticanju investicija na području Grada Vukovara koji ste sami u Gradskoj upravi izradili i poslali Vladi na doradu i usvajanje?

- Točno. Sve nabrojeno je važno, ali nije ono od čega se ovdje može živjeti. Konačno to je i pomoć Vukovaru za veliku kalvariju i ratnu štetu koju je imao. No, rješavanje gospodarskih problema, pri čemu nemamo iluzija niti je moguće vratiti se na predratnu razinu, ali barem da dođemo u fazu ravnopravnosti s drugim gradovima, to je u našem fokusu. To nam je ključno, ne da se nadmećemo s drugima, nego jer to znači otvaranje radnih mjesta i ostanak ljudi u Vukovaru. Imali smo dva konkretna projekta, jedan je donošenje Zakona o poticanju investicija u Vukovar, u što smo uložili puno truda, a drugi je rješavanje problema vezanih uz drvnu industriju. Mi smo jedini grad u RH koji ima zakon pisan za sebe, ali ne želeći gubiti na dinamici sami smo napisali prijedlog zakona iako za to nismo mjerodavni. Projekt je preuzelo Ministarstvo regionalnog razvoja s kojim intenzivno razgovaramo, no postoje određene procedure i zakonitosti koje moraju biti odrađene. Radimo u okviru koji govori da već kasnimo. Kasnili bismo i da smo to napravili prije dvije godine, a kamoli sada. Svakim danom imamo sve manje stanovnika, sve je manje mladih, što, naravno, nije jedinstven problem samo za Vukovar, ali zbog rata naše su okolnosti specifične. Stoga očekujem ne samo deklarativnu podršku nego realizaciju. Stvar je hitna, prevažna i takav tretman mora imati.

Imate li dojam da ima tretman hitnosti?

- Svi će reći da je to bitno, ali naravno da ne postoji ministarstvo za Vukovar. Ovo je zakon koji obuhvaća malo područje i nema težinu kao nacionalni zakoni, što jest problem. Osim toga, on ima niz svojih specifičnosti kakve u Hrvatskoj do sada nisu viđene, pa i zbog toga treba imati određenu dozu razumijevanja. Riječ je o odredbama koje u Hrvatskoj do sada nikada nisu korištene, a s obzirom na to da smo članica EU, treba biti oprezan i bio bih u krivu kada bih bilo koga prozvao. Radimo na tome, razgovaramo, postoji volja, ali moramo se ubrzati.

Koje su to specifičnosti?

- Na osnovi postojećeg Zakona iz 2001. uzeli smo dio mehanizama poput 50 posto povrata doprinosa na plaće. Koncem prosinca prošle godine kada smo napravili nacrt imali smo i mjere koje se tiču olakšica poreza na dobiti, no u međuvremenu se izmijenila i nacionalna regulativa pa su te mjere implementirane na široj razini, pa i na Vukovar. Najsnažnija mjera na kojoj inzistiramo jest da se potpore male vrijednosti koje se odnose na mala i srednja poduzeća ukinu. One su u RH predviđene do 200.000 eura u periodu od tri godine. Vidimo da nam je to kočnica jer smo odmah u startu odsjekli velike tvrtke i ograničili sebi korake, na male i srednje tvrtke, a onda smo i njih ograničili s mogućnošću poticaja. Regulativa EU je tu izrazito kruta i napravljena je na osnovama tržišnog natjecanja koje pokušava spriječiti da bilo tko trči s određenim povlasticama. No, ista ta regulativa dopušta da uslijed određenih nepredviđenih okolnosti, u što mi svakako ubrajamo rat kao društvenu katastrofu koja nam se dogodila i koja je objektivno mjerljiva kroz ratnu štetu, inzistiramo da se ukloni deminimis za sve tvrtke. Neprihvatljivo je da sami sebi ograničimo da ne možemo dovesti tvrtke koje upošljavaju 500-600 ljudi. S malim tvrtkama, koje jesu jako važne, nećemo nikada postići zadane ciljeve.

Što je gradska Uprava poduzela za poticanje poduzetništva u Vukovaru?

- Za to postoje egzaktne brojke Ministarstva financija, a koje kažu da je Vukovar osmi grad u Hrvatskoj po izdvajanjima iz proračuna za poduzetnike, a koja čine 2,24% našeg proračuna. Prema kriteriju pro capita Vukovar je čak treći grad u Hrvatskoj s izdvajanjem od 119 kuna po stanovniku. Prije nekoliko godina izdvajanja Grada Vukovara za mjere za poticanje poduzetništva bila su čak dvadeset puta manja. Također, dodatnom analizom podataka vrlo je lako doći do zaključka kako je Grad Vukovar zapravo puno bolje plasiran budući da kroz vlastiti način vođenja Proračuna mnoge stavke koje se tiču olakšica u gospodarstvu nismo izravno vodili kao takve. U 2016. godini isplatili smo 136 potpora gospodarskim subjektima ukupne vrijednosti 3,272.526,38 kn, a u 2017. imamo povećanje iznosa potpora za 30 posto. Aktivni smo i u EU projektima, pa je u sklopu Programa regeneracije 5 malih gradova na ratom pogođenim područjima Vukovaru alocirano 184 milijuna kuna bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj i Europskog socijalnog fonda. Ova sredstva utrošit će se za provedbu projekata sadržanih u Intervencijskom planu Grada Vukovara, na čemu Grad intenzivno radi, a to su obnova hotela “Dunav” i prenamjena u društveno-obrazovni centar, izgradnja Ekonomske škole Vukovar, rekonstrukcija zgrade “Radnički dom” u Borovu naselju i prenamjena u prostor Veleučilišta Vukovar, obnova nogometnog stadiona u Vukovaru, opremanje centralne kuhinje za prehranu djece u vrtićima te Projekt “Adica” koji obuhvaća izgradnju šetnice, kampa, bungalova i adrenalinskog parka s ciljem turističke valorizacije park šume Adica.

Što je sa sada već famoznim dovođenjem drvne industrije u Vukovar, o čemu se govori već duže od godinu i pol dana, otkako je Florian Grupa iskazala interes za otvaranje tvornice parketa, pri čemu ste se nekoliko puta žestoko obrušili na Vladu i Hrvatske šume od kojih tražite točno određene kvote sirovine za buduću tvornicu u Vukovaru? Čini se da vaša prozivanja nisu urodila plodom.

 - Nešto smo malo ipak promijenili, pa su neki ljudi koji su u startu bili protiv sada promijenili priču. Nismo od toga odustali, intenzivno radimo, lobiramo, razgovaramo s premijerom i resornim ministrom. Mora se znati da nam je tu okvir zadan. No, ja ne mogu odstupiti od zadanih kriterija, a nama su Zakon o Vukovaru i drvo najvažniji i zato sam u jednom trenutku prozvao i svoju Vladu. Ne zato što sam arogantan i nešto sam se „napenalio“ na to drvo, nego zato što to ima smisla s obzirom na lokaciju Vukovara i naslonjenost na bogati spačvanski bazen. Razvoj Vukovara ne bi smio biti samo interes Ivana Penave nego Vlade RH, svih vlada koje su do sada upravljale državom, a da ni jedna nije u ovaj grad dovela greenfield investiciju. Meni nije jasno kako možemo otvoriti put prosperitetu Vukovara bez takvih investicija. Ne želim djelovati kruto, no činjenica je da do ovoga nije bilo nikakvih inicijativa.

Zašto ste uvjereni da je ova inicijativa dobra za Vukovar?

- Ne umišljamo sebi da je to najpametnije, štoviše i sada pozivamo i molimo bilo koga tko zna neki drugi mehanizam, ima pametniju metodu neka dođe i pomogne nam u cilju razvoja Vukovara. Konkretno, mi s drvetom ni u jednom momentu nismo rekli, ni pomislili, da to mora biti tvrtka Florian. Priču smo bazirali na tome da Vlada, odnosno Ministarstvo poljoprivrede i Hrvatske šume, iz strateškog interesa treba dodijeliti određenu kvotu drvne sirovine gradu Vukovaru. Naravno, sve vrlo transparentno, putem javne nabave te uz uvjet finalizacije proizvodnje u Vukovaru, broja uposlenih i visine njihova dohotka. To su naši kriteriji. Nakon Floriana pojavio se gospodin Darko Pervan sa svojom Pervan grupom te još neki zainteresirani investitori.

Što je kočnica? Zašto se to ne može riješiti?

- Naišli smo na jak otpor lobija koji su se osjetili ugroženima za svoje poslovanje na način kako su ga do sada radili. Mi se ne želimo miješati u poslove Hrvatskih šuma na način da se netko iz Vukovara petlja u to je li nešto sukladno pravilnicima i slično. Samo tražimo prostor za tvrtke koje žele investirati u Vukovar, a mi smo takve tvrtke našli. Smiješno nam je i neprihvatljivo da toliko dugo muku mučimo da probijemo te barijere osobito u kontekstu situacije u Vukovaru s brojem radnih mjesta u proizvodnji. No, s druge strane uzmemo li u obzir te poluge, mehanizme i načine funkcioniranja koji traju već godinama, da su to ustaljeni kanali, jasno je da će se takvi pobuniti sada kada dolazi netko nov koji traži svoje mjesto pod suncem. No, moj zadatak kao gradonačelnika je da omogućim Vukovaru da nađe svoje mjesto pod suncem i od toga neću odstupiti.

Međutim, iz sektora drvne industrije također tvrde da bi to dovelo do poremećaja na tržištu s obzirom na količinu sirovine koju Hrvatska ima. Tko tu onda ima pravo?

- To je legitimno, ali ja bih volio vidjeti argumente na stolu. Tu treba prevladati zdrava logika. Svaki pokušaj kompleksnog objašnjavanja tematike zapravo zamućuje vodu i koristi onima koji rade loše prakse. Vrlo velike količine sirovine izlaze iz šuma, a zapitajmo se svi gdje završavaju i koji su to finalni proizvodi koje Hrvatska izvozi. Vrlo lako je doći do podatka koliko Hrvatska zarađuje na izvozu finalnih proizvoda od drveta, a to su poražavajući podatci. Na kraju krajeva, i osobno sam došao do fotografija silnih brodova koji to drvo izvoze iz Hrvatske i otvaraju radna mjesta posvuda, a ne u Hrvatskoj, kao što je već bilo prezentirano i u medijima.

Dojam je da ste se najviše bunili i reagirali proljetos, uoči lokalnih izbora, a da ste nakon njih i uvjerljive pobjede u prvome krugu nekako utihnuli. Nije to valjda bilo samo u predizborne svrhe?

- Nikako. Konačno, meni to nije ni trebalo u kontekstu izbora, a što se tiče sadašnje situacije mogu reći da se razgovori stalno vode i za sada nemam potrebu medijski istupati. Meni ni tada nije bila namjera dovesti u pitanje bilo čiju funkciju, a od medija sam tražio pomoć i zahvalan sam svima što se naš glas mogao čuti. Konkretno za drvo sam onako žestoko istupio nakon što sam ovdje upoznao gospodina Pervana. Možda je to zeleno i netipično za našu scenu, ali to je i određena frustracija kada spoznate neke stvari. Meni je bila apsolutna novost kada sam saznao da postoji Hrvat u Švedskoj, vlasnik 1600 patenata o kojima ovisi 90 posto svjetske proizvodnje drvenih podnih obloga, koji ima znanje i novac i koji je spreman investirati u Hrvatsku, u Vukovar. U trenutku spoznaje da takav netko postoji trebaš učiniti sve da mu prostreš crveni tepih i dovedeš ga. A nama već od Floriana priča traje duže od godinu dana i ništa se ne miče. Dopuštam da sam tu subjektivan. Možda je i puno napravljeno u kratkom vremenu i da za nešto što funkcionira na jedan način 15-20 godina treba vremena da se promijeni, no imam pravo biti frustriran, jer govorim iz perspektive grada koji se pomalo gasi, iz kojeg ljudi odlaze, što mene emotivno pogađa. Ako nismo tu radi ljudi i omogućavanja normalnog života, sve drugo nema smisla.

Je li vaš odnos s premijerom Plenkovićem normalan nakon svih istupa koje ste ranije imali?

- Imamo dobar odnos. Znamo se dugi niz godina i prije nego je postao premijer. Pomagali smo si međusobno na izborima kako za Europski parlament i Sabor, odnosno Vladu, tako i za lokalne izbore. To su dobri odnosi, ali prevelika je i moja odgovornost s razine Vukovara, a osobito njegova s razine upravljanja Hrvatskom da bi osobna poznanstva mogla diktirati tempo. Ona mogu biti olakotna okolnost, no svima nam vodilja treba biti rezultat. Frcalo je i iskrilo, ali samo u kontekstu boljitka Vukovara, i upravo zahvaljujući njegovu shvaćanju moga stava, iako mislim da je u mnogočemu to i njegov stav koji on zahvaljujući diplomatskom iskustvu rafiniranije prezentira, nije došlo do nekih poremećaja. Mislim da je i taj odnos i spoznaja da nam je rezultat bitan i da je samo to namjera omogućio da nemamo nikakvih pucanja, ali ni kojekakvih mogućih stegovnih mjera kojih je moglo biti.

Da. Vi ste praktički jedini dužnosnik HDZ-a koji je “pucao” po Vladi i žestoko je kritizirao, a da nije kažnjen. Na zaboravimo da ste i vi osobno, ali i ostali vukovarski HDZ-ovci, bojkotirali važni stranački skup u Vinkovcima na koji je došao i Plenković i kada su se predstavljali kandidati za čelnike lokalnih jedinica, a sve iz protesta prema politici koju je vodio Županijski odbor HDZ-a. Kako komentirate to da niste sankcionirani?

- Mislim da u tom kontekstu imamo dobrog predsjednika, prije svega demokratičnog. Usudio bih se reći da na osobnoj razini to nikome ne bi bilo drago, pa ni gospodinu Plenkoviću koliko god diplomatičan bio, jer svi mi volimo da stvari idu glatko. Međutim, ja mu zahvaljujem na takvom stavu jer on govori o toleranciji i razumijevanju, ali i da se prepoznaju moje dobre namjere. Naprosto sa svojim mandatom ni u stranci ni u vođenju grada nikada nisam kalkulirao. Utrku moraju trčati najbolji, oni koji će donijeti najbolje rezultate, kako u Vukovaru, tako i u državi.

Jeste li ipak u nekim slučajevima malo i pretjerivali? Biste li što mijenjali?

- Bih li danas bio tako energičan i emotivan? Ljudi se mijenjaju, iskustvo donosi svoje, ali ne žalim ni za jednim istupom, jer sam stao iza svakog od njih bez namjere da bilo kome naudim ili nanesem štetu, nego da upozorim da stvari ne valjaju i da tako ne ide. Na kraju krajeva, uzimam sebi pravo da jasno dam do znanja da na određene načine funkcioniranja neću pristati. Ja sam to često govorio kroz jedan normalan ton, ali nije bilo prepoznato i nije imalo težinu. Nije ni meni osobno lako s bilo kime ući u sukob, pogotovu s premijerom, Vladom i mojom strankom i najradije bih to izbjegao. Tko je lud da voli konflikte s bilo kim? Ali ako se nađemo u koliziji da ja kao gradonačelnik zastupajući interese grada kojim upravljam ne mogu odraditi zadatke za koje sam izabran, naprosto ne vidim smisla za drugačiju reakciju.

Da, ali to nije uobičajen obrazac ponašanja u Hrvatskoj. Zašto vi od toga odstupate?

- Na razini države toga općenito nedostaje, a u prvom su planu taština i ego te se gubi iz vida da je politika javni interes, pa se ego nađe pogođen. U politici, u svim strankama, imamo negativnu selekciju gdje obitavaju ljudi iz nekih drugih razloga, koji ne gledaju opći interes, nego kako se nabaciti prljavštinom. Ulazeći u takve situacije, ne mislim da sam pogriješio. Konačno, mislim da je to dobro i za HDZ, da treba postojati određen stupanj demokracije, iznošenja stavova iako javni prostor nije baš najbolje mjesto za to, ali isto tako znam da je Plenković previše iskusan i svjestan da zna da je u slučaju Vukovara to apel ili vrisak na koji treba reagirati. Vjerujem da nikada nije pomislio da je to napad na njega osobno ili Vladu.

Jeste li s njim to osobno raspravili?

- Nismo imali prigodu za to. Dinamika, pogotovo njegova, ali i moja, takva je da nema vremena za razgovore te vrste. Jesmo se toga dotakli kada smo raspravljali i o drvu i o Zakonu o Vukovaru, i čini mi se da on kroz svoju karijeru u diplomaciji, možda za naše standarde neshvatljivo, ima u sebi dozu uvažavanja argumenata sa suprotne strane. Siguran sam da bi jako puno ljudi, čak i unutar HDZ- bilo sretno da se dogodilo drugačije, kako su možda i sami priželjkivali, pa da je Penava momentalno isključen iz stranke, no to se nije dogodilo.

Kakvi su sada odnosi u lokalnom HDZ-u na relaciji članstva Vukovar – Vinkovci, s obzirom na to da ste već godinama u latentnom sukobu?

- Došlo je do smirivanja. Vukovar i Vinkovci dva su susjedna, prijateljska grada i ne želim govoriti o sukobu Vukovara i Vinkovaca. Ja i njima, kao i svakom drugom gradu u Hrvatskoj želim sve najbolje. No, postojale su određene politike koje su tada dominirale i koje su radile kontra interesa Vukovara, ne na način da žele loše Vukovaru, nego da su sebično, nedovoljno transparentno, pa čak i ne poštujući zakone ove države koje govore o mjestu Vukovara u administrativnom uređenju županije dovele do toga da u teškim momentima krize, kada se Vukovar nalazio u fazi povratka ljudi, institucija, društva koje čini jedan grad nailazilo na probleme kojih ne bi smjelo biti. Bilo je u praksi primjera da je iz ovoga grada puno toga odvučeno i tako indirektno slabljen, potencijal grada. Na kraju krajeva i kroz zapošljavanja ljudi. Išlo se na pomaganje svojoj sredini, a to je Vukovar trpio. U toj ranoj fazi nije se odradilo kako treba i današnje probleme Vukovara zahvaljujemo i takvim praksama u postratnom periodu. No, da budem otvoren i mi Vukovarci nosimo svoj dio odgovornosti, jer dok sami nismo pravi onemogućeno nam je da prozivamo bilo koga.

Što mislite o najavljenim izmjenama Zakona o lokalnoj samoupravi kolokvijalno nazvanim “lex šerif”?

- Dobro je što se gradonačelnici biraju neposredno, jer im to daje legitimitet i s te je strane neprihvatljivo da nakon toga dolazi mehanizam gdje političke opcije, koje, istina, imaju svoj legitimitet, mogu rušiti izvršnu vlast. Mislim da je to loša praksa. Naravno da s druge strane predstavničko tijelo ne smijemo svesti na protokolarnu ulogu i da gubi na važnosti, pa dolazimo u mogućnost da dobijemo lokalne šerife. No, opet ti šerifi za četiri godine ponovno mogu ići na izbore, pa će narod odlučiti jesu li bili šerifi ili su radili za dobrobit. I kad je riječ o ograničavanju mandata teško je nešto suvislo reći, jer su prakse različite. Mislim da su dva mandata dovoljna da čovjek pruži što može, ali različiti smo. Netko možda neće izdržati ni jedan mandat, a imamo i one koji su uspješni s četiri-pet mandata i ljudi ih biraju. Teško je reći što je najbolje. U nekim malim sredinama i nemate možda dovoljno kvalitetnih ljudi da bi se često rotirali. To je kompleksno pitanje.

Je li bilo kompleksno donošenje odluke o ukidanju sufinanciranja prijevoza studentima koji studiraju u Osijeku i Vukovaru zbog čega ste se našli na žestokom udaru javnosti i zaradili puno antipatija? Je li to bila pametna i mudra odluka s obzirom na to da se svi kunemo u mlade i njihovo obrazovanje?

- Ne bih drugačije postupio i bila je mudra odluka. To je moj karakter i osobnost od kojeg ne odstupam ne zato što mislim da sam sam sebi svrha i da je to najpametnije, ali naprosto po pitanju nekih stvari ja se ne bojim reći što mislim. Uvjeren sam da sam donio ispravnu odluku i ne bih je nikada povukao. Konačno, kada bih to učinio, značilo bi da sam je donio ishitreno, bez promišljanja, a to bi bilo neodgovorno i u tom slučaju bih dobro razmislio što uopće radim na ovome mjestu.

Ali doveli ste mlade ljude i njihove obitelji pred svršen čin. Zar to nije neodgovorno?

- To je jedino u čemu smo pogriješili. Dakle, način kako su studenti i njihovi roditelji doznali za tu odluku. Definitivno nije u redu to doznati dan-dva prije kupovine ili na šalteru Autobusnog kolodvora. To je neprihvatljiv način i naš veliki propust i trebali smo to odraditi puno pametnije, ranije izaći u javnost, a sada je za to kasno. Kao gradonačelnik ispričavam se ljudima zbog načina na koji je to odrađeno, no za cijelu ovu kanonadu protiv mene nemam razumijevanja i mislim da se u velikom dijelu radi o ljudima koji koriste ovu situaciju za svoje osobne i političke probitke. Cijelo vrijeme pokušavam artikulirati da se izašlo s nizom netočnih navoda, osobito kada su praktički svi mediji izvještavali o notornim neistinama kako je paralelno došlo do povećanja plaća od 2 milijuna kuna u istom odjelu koji je ukinuo sufinanciranje prijevoza. To je naprosto zakonski nemoguće.

Pa nije malo kada nekome uzmete 1000 kuna na koje je računao. Nadam se da se slažete da je to puno novca, posebno u Vukovaru?

- Ovaj grad je prvi u državi po izdvajanjima za djecu i mlade, a oni koji se javljaju na tu temu ne poznaju problematiku. Mi smo prvi u državi ne zato što to mi kažemo, nego prema istraživanju neovisnog portala. Uvjerljivo prvi. Lako je donijeti mjeru i naravno da je puno kada uzimaš i kunu, no je li se itko potrudio iznijeti činjenicu da svi studenti iz Vukovara koji studiraju na području RH imaju stipendiju između 500 i 1000 kuna? Koliko gradova u RH to ima? Vjerujem da bi svi htjeli, ali je to pitanje mogućnosti. Konačno, je li se itko zapitao tko je i zašto donio odluku da pravo na prijevoz imaju samo studenti koji studiraju u Osijeku i Vukovaru, a svi drugi nemaju? Gdje je tu ravnopravnost? Kada uzmemo vrijednost karte plus stipendiju dolazimo do 2000 - 2500 kuna mjesečno koliko su pojedini studenti dobivali.

Možemo razgovarati o tome je li moja izjava u kojoj sam ih doveo u kontekst invalida bila spretna, ali činjenica je da brojni ljudi rade za taj iznos cijeli mjesec. Svi se mi zalažemo za strukturne reforme, a onda kada dođemo do toga da to znači racionalizaciju i rezanja raznih stvari, onda se nađu silni dušobrižnici koji prvi pozivaju na te reforme, ali kada nekome treba nešto uzeti onda postaju humanisti i tvrde da ne treba nikome ništa uzeti. Meni je to licemjerno. Dok odgovaram za proračun Grada da bude pozitivan, da mu omogućim razvojne projekte, neću se povlačiti pod pritiskom javnosti kad sam uvjeren da donosim dobre odluke na kraći i duži rok. Što trebam? Voditi politiku tako da Vukovar jednoga dana završi kao Agrokor!? Onda bih bio kriv jer nisam imao karaktera neke stvari presjeći.

Zašto to onda niste ranije regulirali? Zašto svi studenti imaju stipendije, odnosno zašto to nije strukturno riješeno, pa, ako već nema dovoljno novca, onda to pravednije i pravilnije raspodijeliti?

- Sigurno ćemo ići u smjeru da dođemo do drugačijeg modela, jer ovo što mi imamo ne mogu sebi priuštiti ni bogatija društva. Mislim da nismo dovoljno bogati da stipendiramo i subvencioniramo sve bez kriterija. Konačno, zašto subvencioniramo kadrove za zavod za zapošljavanje? Moraju se uvesti kriteriji, što je to potrebno gradu, omogućiti njegov razvoj...

Koja je Vaša poruka građanima Vukovara, ali i Hrvatske uoči Dana sjećanja?

- Pozivam ih sve da budu ovdje 18. studenoga. Za obilježavanje Dana sjećanja nikada ne šaljemo posebne pozivnice jer smatramo kako su za 18. studenoga svi građani Republike Hrvatske koji je doživljavaju svojom domovinom dužni doći u Vukovar. U Vukovar će toga dana doći hrvatski domoljubi, prijatelji i svi oni koji svojim dolaskom žele postati dio Vukovara i pokloniti se svim velikanima koji su dali svoj doprinos u Domovinskom ratu te pozivam na dostojanstvo i zajedništvo koje smo pokazali proteklih godina te da se u miru, s mislima na velikane iz 1991. godine, okupimo i na taj način pokažemo da i dvadeset šest godina nakon nemilih događaja veličina djela koje su isklesali hrvatski branitelji u Vukovaru i danas živi.

 

Izdvajamo