Sastanak Užeg kabineta Vlade bit će i ovaj tjedan, uoči redovne sjednice, ali nitko u Banskim dvorima ne može prognozirati kako će proći. Po običaju su na Užem kabinetu između ostalih premijer Tihomir Orešković te dvojica njegovih potpredsjednika, a kako Tomislav Karamarko i Božo Petrov ne razgovaraju, nije jasno kako će proći dogovor oko najvažnijih točki zasjedanja Vlade.
- Do sada su sve važne odluke na Užem kabinetu, bez obzira na prijepore, donošene jednoglasno. Što će dalje biti, ne možemo prognozirati - rečeno je Globusu iz izvora bliskih premijeru Oreškoviću.
Koliko god u jednom dijelu Banskih dvora još uvijek vlada optimizam i nada da će sve završiti dobro, sve je jasnije da Oreškovićev kabinet djeluje još samo na papiru. Sam premijer poručuje da je šteta što su u sjeni svih ovih svađa, prepucavanja i podmetanja ostale činjenice da postoji reformski plan i rezultati koji su dosad postignuti. Naglašava se da i u mnogim ministarstvima postoje projekti čija se realizacija uskoro očekuje, a posebno je Orešković zabrinut kako će se sve odraziti na kreditni rejting zemlje. “Destrukcija nikada nije dobra, a sve ovo što se događa sigurno neće olakšati poziciju Hrvatske kod kreditnih agencija”, kažu u Banskim dvorima.
HDZ ide do kraja
Ali, optimizam premijera Oreškovića iz dana u dan, ili bolje rečeno iz sata u sat, gaze događaji na političkoj sceni koji jasno ukazuju na to da ovoj Vladi otkucava vrijeme. Stigla je i nova ponuda iz Mosta da će iz Vlade otići i Božo Petrov ako to učini Tomislav Karamarko, ali je i ekspresno stigao odgovor iz HDZ-a da je to nemoguće. Dakle, na Trgu žrtava fašizma definitivno su odlučili da idu do kraja, s Karamarkom i bez Petrova, bez obzira što nikome nije jasno kako će to izvesti. Nema više šanse da se sačuva sadašnji sastav Vlade i odnos snaga kakav je bio prošlih mjeseci, a sve ostale kombinacije sa stvarnošću često nemaju veze. Tako i ona da će HDZ pridobiti HNS, neke zastupnike manjina, Glavaša, Čačića, Prgometa i tko zna još koga što bi im omogućilo da Mostu okrenu leđa.
Novi izbori
Ostaje samo jedno rješenje, a to su novi izbori. Što prije, to bolje za Hrvatsku. A onog trenutka kada svi dođu pred zid i izbori se pokažu kao jedino rješenje, politička budućnost sadašnjih aktera bit će krajnje neizvjesna. Jedino se za Tihomira Oreškovića može gotovo sigurno prognozirati da bi time njegovo “gostovanje” u hrvatskoj politici bilo završeno. Oreškovićevi rezultati nisu takvi da bi se više itko grabio za njega. Sadašnje relativno povoljne gospodarske prilike i rast BDP-a ionako ne idu “na račun” sadašnje Vlade, jer je to nastavak pozitivnih trendova koje je pokrenula Milanovićeva vlada. Otežavajuća okolnost za Oreškovića je i to što je za vrijeme njegovog mandata zemlja dosegla potpuni politički kaos koji on kao početnik u politici niti je mogao, niti znao spriječiti. Ni “dobri rezultati” na koje se poziva krug oko Oreškovića nisu za građane neki melem, jer malo tko ih vidi, a još manji broj osjeća, koliko god se Orešković sjajio u svom optimizmu.
Sve u svemu, sam premijer krajnje je nemoćan da bilo što promijeni, zaustavi ili u konačnici poentira. Na kraju će ga se lako odreći i sam Tomislav Karamarko, koji ga je doveo u Banske dvore. Ostat će to samo jedan od eksperimenata kakav se u mnogim zemljama, od Srbije do Italije, pokazao neuspješnim, jer premijer bez političkog iskustva naprosto ne može imati uspjeha.
Muke s Petrovom
Očekivati da bi Božo Petrov mogao krenuti u neki “aranžman” s Oreškovićem nije nemoguće, ali je pitanje što bi mu to trebalo i što bi mu donijelo. Orešković ionako nema izbornu bazu, proizvod je HDZ-ove kuhinje u očajničkom pokušaju da se preko noći nađe rješenje, a sam Orešković sve ovo vrijeme nije stekao neku posebnu popularnost da bi se s njim mogli na budućim izborima postići spektakularni rezultati.
Kada je riječ o Boži Petrovu, uzalud se sada Karamarko trudi prikazati ga kao amatera, naivčinu, bez iskustva u visokoj politici. Da je bilo više iskustva i znanja u samom HDZ-u, nikada im Petrov i mostovci ne bi trebali, jer bi pobijedili SDP i osvojili većinu. A nisu. Tada su zapravo i počele muke po Karamarku, koje naposljetku za njega ne mogu završiti dobro. Beskompromisnost Petrova, koliko god sve izgledalo pomalo operetski, vratit će mu glasače i startna pozicija na novim izborima bit će za njega povoljnija nego što se sada čini.
Nepremostive razlike
Uostalom, u Vladi kakva je sada, raštimana i neefikasna, uloga Petrova nije bila sjajna. Pritisnut Karamarkom i bez mogućnosti da provede barem mali dio onoga što je obećavao, na dulji rok bi značilo kraj ideje Mosta, ali i samog Petrova. Razlike između HDZ-a i Mosta su zapravo ogromne, a čini se da bi bile i između Mosta i SDP-a. Dvije najveće stranke, HDZ i SDP, po mnogočemu su slične, a Most i jednoj i drugoj predstavlja uteg.
Most je povukao ručnu kočnicu zapravo na vrijeme. Da se ova agonija nastavila, sve bi ionako vodilo novim izborima, jer je sadašnja koalicija od samog početka pokazivala slabosti koje se naprosto ne mogu prevladati. Ako postoji “veliki tata” (Karamarko) s nerealiziranim ambicijama i “mali sinek” (Petrov) koji želi ali ne može mijenjati stvarnost, rezultat mora biti loš.
A trenutačno loše ide svima. SDP šuti i čeka da mu jabuka padne u krilo, a HDZ se ne snalazi, kao da je vrijeme davno stalo. I sabor stranke je pokazao da nema potencijala za promjene, riječi koje su se čule su istrošene, nema novih ideja, a ni kadrovski potencijal nije očaravajući. Sada je možda posve jasno zašto se i umjereni Andrej Plenković nije više angažirao: jer bi ionako u ovom okruženju bio osuđen na propast.
Iako Karamarko možda ima dojam da su u HDZ-u “redovi zbijeni”, teško da bi nakon svega na ponovljenim izborima mogao postići uspjeh. Još je teže zamisliti kojom bi to alkemijom uspio održati sadašnju Vladu. Pa ionako je trebalo “bičem” natjerati zastupnike da se barem jednom okupe i glasaju, a ako odu mostovci, gdje bi se to mogle naći nove ruke?
Ako je suditi po svemu što se događa, najveći gubitnici su hrvatski građani. Oni koji autobusima odlaze u Njemačku, oni koji se u kaotičnim prilikama ne usuđuju osnovati obitelji i imati djecu, oni kojima je radikalizma preko glave, svi oni mali ljudi koji čine ovu zemlju i koji više nemaju nikakve nade da će im politika donijeti nešto dobro. Više ni lijeva, “esdepeovska” Hrvatska, kao ni desna, “hadezeovska”, nemaju dovoljno municije da pucaju jedna na drugu. Ako je HDZ do jučer optuživao Milanovićevu vladu kao najgoru u povijesti Hrvatske, što reći za ovu? Ako je Milanović upirao prstom u HDZ-ovce prikazujući ih sve redom kriminalcima, očito je da su i njegovi “dečki” imali debelo zavučene prste u pekmez.
S onim autobusima sa slavonskih kolodvora iz Hrvatske je otputovala i nada i optimizam. A kada toga nema, niti jedna vlada ne može zemlju povući iz krize. Ova sadašnja učinila je katastrofalne greške uvaljavši se na teren ideologije, na kojem je izgubila bitku stavljajući u prvi plan neke čudnovate likove iz radionice ekstremizma.
Umjesto da se razumno, na tragu najpozitivnijih tradicionalnih vrijednosti koje su bliske strankama desnog centra, pokušalo doći do nekih rješenja koja bi zadovoljila podijeljenu Hrvatsku, jurišalo se na vještice, a povijesne figure poput Tita i Tuđmana više su spominjane od problema iz hrvatske zbilje.
Kada se sve to uzme u obzir, malo tko će žaliti za ovakvom vladom. A posljednje ankete upravo na to upozoravaju, uz evidentnu želju većine građana da ponovo izađu na izbore. Ne stoji ni argument da će sve opet biti isto. Neće. Građani će sigurno kazniti one koji se nisu iskazali, a nagraditi one za koje misle da mogu zemlju voditi bolje i efikasnije. Hoće li to biti HDZ, SDP, Most ili netko četvrti, u ovom trenutku uopće nije važno.
Predsjednica na distanci
Važno je samo da se prekine ovakvo stanje kada je jasno da ovako više ne ide. Pometanje poda kroz političke igre koje se sada vode ne samo da će dodatno srozati ugled hrvatskih političara, već će dovesti do stanja apatije većine građana koji moraju i mogu biti motor promjena. Ljudi su, bez obzira pripadaju li desnom ili lijevom korpusu, razočarani, ljuti, ne mogu vjerovati da se ovako nešto događa. Iz ove perspektive vlada Jadranke Kosor djeluje kao svijetli izlaz iz tunela, da se o Račanovoj koalicijskoj vladi ili onoj Sanaderovoj iz prve dvije godine njegovog mandata ne govori.
Ostaje predsjednica Republike koja se distancirala od ovakve politike. Kolinda Grabar-Kitarović izbjegla je da je se uvlači u daljnja prepucavanja unutar Oreškovićevog kabineta. Zauzimajući se za nastavak reforme obrazovanja, ali i u nekim drugim primjerima, poruka je s Pantovčaka da se hrvatski političari trebaju uozbiljiti.
Uostalom, Hrvati su poznati da dugo i mirno mogu trpjeti razne nepravde, nelogičnosti, pa i kaos. Ali, sve do jedne mjere. Najgore od svega bi bilo da se nezadovoljstvo prenese na ulice.