Dugoročno najvažniji je rezultat dosadašnjeg mandata Kolinde Grabar Kitarović stvaranje prilično masovnog dojma da je funkcija predsjednice Republike posve nepotrebna. U dvije i pol godine, koliko stoluje na Pantovčaku, ulogu je šefa države jako ispraznila od sadržaja, estradizirala i teško banalizirala. Značajan dio hrvatske javnosti danas misli da je ta funkcija uglavnom suvišna, da predstavlja samo trošak, a ne donosi nikakvu korist te da se njenim gašenjem ništa u funkcioniranju države ne bi promijenilo. Tako saldo prve polovice mandata aktualne predsjednice rezimira jedan od najiskusnijih političkih bardova, koji je ovom prilikom želio ostati anoniman. Predsjednica je vrlo osobna, kaže. Nije joj se pametno zamjeriti.
Istine radi valja priznati da nije samo gospođa Grabar-Kitarović nego su i njeni prethodnici jako pomogli stvaranju dojma o predsjedničkom uredu kao nepotrebnom luksuzu. Ali, u posljednje se vrijeme, kao nikad dosad, funkcija šefa države uporno problematizira. Je li ustavno dobro definirana? Treba li presjedničke ovlasti povećati ili smanjiti? Treba li ukinuti izravne izbore pa predsjednika Hrvatske birati u Saboru i odrediti mu strogo protokolarnu ulogu? Frcaju ideje što bi s pozicijom šefa države trebalo napraviti, kako je redizajnirati. Ispada da je u arhitekturi vlasti upravo ta funkcija ostala nekako nezavršena, da možda nije dobro ustavno i zakonski definirana. Nije problem u normi, nego u primjeni, potvrdilo nam je više ustavnih stručnjaka.
S Kolindom Grabar-Kitarović od samog je početka bilo urnebesno. Još iz predizborne kampanje kad je kao mjeru svoje socijalne odgovornosti reklamirala ostavljanje hrane u čistim vrećicama kraj kontejnera. Javnost je bez zadrške zasipala salvama lažnih i nemogućih obećanja. Prevarila je da će smanjiti ured i preseliti u Visoku. Najava da će Hrvatsku učiniti “jednom od najrazvijenijih i najbogatijih država Europe i svijeta” realizirana je tako da smo među članicima EU pali još niže, od dna nas sada dijeli samo Bugarska. Prijetnje da će Vladi lupati šakom po stolu također su se pokazale praznom puškom.
U prvo vrijeme javnost je overdozirala svojim selfijima kojima se predstavljala kao multipraktik žena iz naroda. Lijepila je pločice po kninskoj crkvi, ribarila pa kombajnirala, pituravala vlastiti stan. Ta je trudbenička faza srećom okončana. Predsjednica je skinula radne kombinezone i sada preferira čipku, čudan izbor za strogi protokol kojeg bi se trebala držati. Ali, važno je ostati zapamćen, ako ne po političkim porukama, onda može po atraktivnoj crvenoj čipkastoj haljini u kojoj se uspjela progurati u prvi red jednog nedavnog visokog međunarodnog skupa, rame uz rame Donaldu Trumpu.
Unatoč ozračju ne samo političkog kiča, kakav se s Pantovčaka emanira, predsjednica je jako dobro odradila postizborno menadžeriranje. To je najbolji dio njenog mandata. Pametno se konzultirala s ustavnim stručnjacima i toga se držala, bez obzira na prijatelja Karamarka koji je kipio bijesom jer mu nije pristala dati mandat dok ne pokaže za većinu potrebnih 76 potpisa. U dramatičnim pretumbacijama u Banskim dvorima, koje su jednom nogom već bile zagazile u krizu vlasti, šefica je države djelovala kao faktor stabilnosti.
Svim zamjerkama usprkos predsjednica uživa veliku popularnost u javnosti. Ljudima se sviđa njena vedrina i nasmiješenost, srdačnost i dostupnost. Usto, konkurencija je slabašna, gotovo nikakva. Nagađanja oko toga hoće li Kolinda Grabar Kitarović ići u bitku za drugi mandat posve su izlišna. Naravno da hoće. Kao što je prilično izvjesno da će u tome imati potporu HDZ-a.
Premda je predsjednica Grabar-Kitarović tek na polovici mandata i do izbora još je prilično daleko, kampanja se već počela otvarati. Listaju se mogući kandidati, sve redom bivši asovi. Zoran Milanović, Ivo Josipović, Tomislav Karamarko… Pali junaci sanjaju povratak.