Ove subote, 24. rujna 2016., navršit će se punih 30 godina otkako se u javnosti, i to u beogradskim Večernjim novostima, pojavila radna verzija memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti, srpskoga nacionalističkog programa ili manifesta na kojemu je više od godinu dana, od svibnja 1985. do rujna 1986., radila skupina od 15-ak vodećih, tj. intelektualno, društveno i politički najeksponiranijih akademika SANU.
Riječ je o iznimno važnom programskom dokumentu uz koji se, barem u hrvatskoj (ali i nešto široj) javnosti, obvezatno, već po defaultu, vezuje pridjev "zloglasan" ili "famozan", i to iz dva razloga: prvo, jer je vremenski neposredno prethodio tzv. antibirokratskoj revoluciji, što ju je u predvečerje raspada SFR Jugoslavije bio pokrenuo srpski nacionalni lider Slobodan Milošević; i drugo, jer je od svog objavljivanja, u rujnu 1986., naovamo stekao (s pravom ili ne) ne baš blistavu percepciju intelektualno-ideološko-političke pripreme, sa srpske (beogradske) strane, za srpsko-hrvatski rat, vođen u prvoj polovici 90-ih.
Po mojoj osobnoj procjeni (a vidim da u tome nisam usamljen), značaj Memoranduma SANU ipak je možda pomalo preforsiran i precijenjen. Vidio sam, odnosno pročitao sam, i "gorih", tj. radikalnijih i žešćih, srpskih "nacionalnih programa" (ili pokušaja da se takvo što napravi), spram kojih se Memorandum SANU doima poput kamilice.
Boraveći u Beogradu od svibnja 2006. do lipnja 2011., i radeći na svom projektu "Povijest odnosa i sukoba Hrvata i Srba u 20. stoljeću", dužnu sam pažnju posvetio i "slučaju Memoranduma SANU", imajući u vidu da je to epizoda, iz naše (hrvatske i regionalne) povijesti, koja se jednostavno ne može i ne smije zaobići. Zahvaljujući ljubaznosti i dobroj volji tadašnjega vodstva SANU, omogućen mi je detaljan uvid u Arhiv Srpske akademije, iz kojega sam mogao vrlo precizno i vjerodostojno rekonstruirati povijest nastanka Memoranduma, a usto sam - još dok su bili živi - obavio i vrlo opsežne istraživačke razgovore s desetak vodećih srpskih akademika, uključenih u taj kao i još neke važne i kapitalne srpske intelektualno-znanstveno-nacionalne projekte.
U ovome, prvom, dijelu Globusova feljtona o Memorandumu donosim rekonstrukciju - nazovimo je tako - "pretpovijesti" toga dokumenta, odnosno stanja duha i najvažnijih (i najdalekosežnijih) aktivnosti u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti tijekom druge polovice 70-ih i prve polovice 80-ih, iz kojega (ili iz kojih) je proistekao i sam Memorandum.
Jedna od prijelomnih točaka u pretpovijesti Memoranduma bio je sastanak održan u SANU 14. listopada 1981., u povodu studije "Problem obnavljanja stanovništva i populaciona politika". Sazvao ga je (budući) potpredsjednik SANU Antonije Isaković. Na sastanku je najavljen demografski slom Srbije i Srba u doglednoj, relativno bliskoj budućnosti, ali se ujedno i kristalizirala misao o nužnosti donošenja jedinstvenog nacionalnog programa za sve Srbe u SFRJ - što će 1985. na 1986. postati upravo Memorandum SANU. U svojem izlaganju na tom skupu Dobrica Ćosić istaknuo je ovo: "Jedini smo narod koji nema jedinstven nacionalni program, (...) mi smo narod bez nade. Nijedno istorijsko pitanje našeg naroda nije rešeno."
Akademik Vasilije Krestić govorio je pak o "očajnoj situaciji Srba u Hrvatskoj, gde je sve učinjeno da dođe do njihove što brže asimilacije".
Sazivatelja toga mobilizirajućeg sastanka u SANU, Antonija Isakovića, vrlo je dobro poznavala Latinka Perović. Evo što mi je, u našem razgovoru od 15. rujna 2016., rekla o njemu: »Svoj posljednji razgovor s Isakovićem vodila sam, u njegovoj kancelariji u SANU, negdje sredinom 80-ih, u danima što su prethodili početku rada na Memorandumu SANU. Pričali smo o zaoštravanju odnosa, o napetostima između Srba, Hrvata i Muslimana u Jugoslaviji. U jednome trenutku Isaković meni kaže: 'Znaš li ti da to neće proći bez oružanih sukoba?' Pogledala sam ga zaprepašteno: 'Što, zar vi hoćete rat?' Napravio je grimasu u svom licu i rekao: 'Ma neće biti rata u Srbiji, ali poginut će, sve skupa, jedno 86 tisuća ljudi!' Ja na to kažem: "A čijih će glava pasti 86 tisuća?' Odmahnuo je rukama, ništa nije odgovorio. Bila sam šokirana, nikome se to nisam usudila prepričati...«
CIJELI TEKST MOŽETE PROČITATI U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
