U 110 dana “osvojio” je Hrvatsku! Od 20. lipnja, kada je Andrej Plenković na HRT-u rekao: “Spreman sam kandidirati se za predsjednika HDZ-a”, do trenutka kada je postigao sporazum s Mostom i osigurao komotnu većinu u budućem sazivu Sabora prošlo je nešto više od tri mjeseca – do sada nijedan hrvatski političar nije tako brzo došao do vlasti u svojoj stranci i državi.
Taj u hrvatskoj politici još neviđeni Blitzkrieg novi hrvatski premijer nije doživio trijumfalistički. Ostao je, barem za sada, onakav kakvim ga znaju iz vremena kad se bavio diplomacijom i bio zastupnik u Europskom parlamentu. Pristupačan i pristojan, koji se javlja na telefonske pozive i uzvraća SMS-ove, koji ne zaboravlja ljude koje je upoznao, a politiku ne doživljava kao “tvornicu novca” ili poligon za iskazivanje moći.
“Osobno sam ga doživio kao čovjeka koji je nevjerojatno okrenut svom cilju. Postavlja prioritete i njima se posvećuje potpuno. Na početku ovoga neizvjesnog puta u hrvatskoj politici imao je dva cilja: HDZ vratiti desnom centru i pobijediti na izborima. Uspio je i u jednom i u drugom”, kaže za Globus njegov bliski suradnik koji ga je pratio svih ovih dana otako je iz Bruxellesa došao za stalno u Zagreb.
Kada se Andrej Plenković počeo pojavljivati u središnjici HDZ-a u osam sati ujutro, mnogi su bili začuđeni, jer toga za vrijeme Tomislava Karamarka nije bilo. Sobe su bile prazne, novi šef bio je uz portira među prvima. Odlazio je kasno navečer, konzultirao se sa suradnicima o svemu. Na drugom katu stranačke središnjice na Trgu žrtava fašizma prvi put, možda čak i od vremena kada je stranka osnovana, mogli su se voditi razgovori u kojima predsjednik nije trebao uvijek biti u pravu.
“Sloboda kritičkog mišljenja i najdobronamjernije sugestije u prošlosti su za šefove HDZ-a bile krimen. Sve do Andreja”, kaže HDZ-ov veteran Vladimir Šeks.
U kadroviranju se Plenković koristio lukavom taktikom. Osim najbližeg kruga ljudi oko njega malo tko je znao na koga zaista računa u budućoj Vladi. Uspio je za vrijeme osjetljivih pregovora sačuvati diskreciju, barem u onim ključnim kadrovskim odabirima. Da se na velika zvona razglasilo tko će što biti, nezadovoljnici bi imali daleko veći manevarski prostor, ovako su se i neki otpisani nadali da će se u posljednjem trenutku dogoditi čudo i da će ostati u Vladi. Većina je šutjela ili se lagano koprcala.
“Sve vrijeme Andrej je pokazivao nevjerojatnu mirnoću i pouzdanost da će uspjeti”, kaže Plenkovićev bliski suradnik. “Dio HDZ-a u početku ga je otpisao i bili su sigurni da će propasti. Ne znači da su bili pri tome zlonamjerni, nego su krivo procjenili odnose snaga i prevarili se…”
Članak u cijelosti možete pročitati u tiskanom izdanju tjednika Globus!
