HDZ ima kontinuitet odnosa s mađarskim MOL-om, od premijerskog mandata Ive Sanadera, preko njihova djelovanja u oporbi, do danas kad se zalažu za izlazak Ine iz arbitraže s MOL-om. To je pitanje političke odgovornosti HDZ-a i Tomislava Karamarka kao predvodnika te politike - tako je Orsat Miljenić, ministar pravosuđa u bivšoj SDP-ovoj Vladi, a sada SDP-ov saborski zastupnik, objasnio motive za pokretanje opoziva Karamarka s dužnosti potpredsjednika Vlade. Kaže da bi iz izjava i stavova koje je Most javno prezentirao bilo logično da glasaju za opoziv, ali vjeruje da će kod njih prevagnuti snažna želja da ostanu na vlasti. Osim prema HDZ-u i Mostu Miljenić je kritičan i prema izboru ustavnih sudaca i upozorava da ne treba srljati i trulim kompromisom forsirati izbor svih deset. Čak misli da je bolje izabrati samo četiri suca, a za godinu ili dvije ostale. Time bi se, kaže, osigurao kontinuitet u radu Ustavnog suda i bolje izbalansirao njegov sastav.
SDP traži opoziv prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka. Mislite li da doista možete isprovocirati njegovu smjenu ili je to samo sredstvo pritiska na Vladu?
– Ako već sam ne shvati da je za njega, Vladu i Hrvatsku najbolje da sam da ostavku, mislimo da mora biti opozvan, odnosno da mu Sabor treba izglasati nepovjerenje. Očekujemo da se našoj inicijativi, kad bude glasanje, pridruže svi zastupnici koji tako misle, koji misle da javno treba dijeliti od privatnog. Most će se također morati izjasniti. Iz njihovih dosadašnjih nastupa ne bi trebalo biti dvojbe da će bar dio njih glasati za opoziv. Međutim, kao i mnogo puta do sada, vjerojatno će opet pokazati da im je prioritet po svaku cijenu ostati na vlasti, tako da ne očekujem podršku cijelog Mosta, možda jednog njegova dijela.
Zapravo tjerate Most na čistac?
– Mislim da se Most neće istjerati na čistac još tri godine i da ćemo i dalje gledati isto što i sada. To je da jednom tjedno netko iz Mosta najavljuje kako idemo na izbore, da se razmišlja o ovom i onom, a kad do toga dođe, onda će se povući i za to naći neko opravdanje. Obično to rade vikendom ili ponedjeljkom tako da se stignu pomiriti do petka. I još nešto, pojavljuju se spekulacije o nekakvim našim pregovorima i razgovorima s Mostom, oko preslaganja i slično. Koliko ja znam, takvih razgovora nema niti smo za njih zainteresirani. Most je doveo na vlast HDZ i korektno je da s njima pokažu što znaju i mogu. Vlast podrazumijeva i odgovornost.
Kad sada gledate na pregovore s Mostom, je li vam žao što niste s njima formirali vlast?
– Nije. U te pregovore smo ušli iskreno. Nas nekoliko, kada smo vidjeli izborne rezultate, iako smo bili razočarani što nismo dobili više, rekli smo: dobro, možda će nas ovi ljudi iz Mosta natjerati da ubrzamo neke procese koje nismo dovoljno ažurno vodili protekle četiri godine. Zapravo smo sa simpatijom i velikim očekivanjem išli u tu suradnju iako je od početka bilo više pokazatelja koji su govorili da oni, ili barem veći dio njih, nikada neće moći s nama u vlast. To je, prije svega, povezanost ljudi koji iz pozadine vode Most s dijelom Crkve koji nas je proglasio nenarodnom vladom. Sjetite se samo prozivki kojima je Petrov bio izložen kad se dogovorio s nama. Međutim, tu su bile i pozitivne izjave članova Mosta, i to takve da smo očekivali kako su to ljudi s kojima bismo mogli sjesti i dogovoriti suradnju na korist države. Tako smo i napravili. Ako gledate što smo usuglasili i potpisali s Mostom, vidjeti ćete da je svaka riječ odmjerena. Iza svake te riječi stojimo i danas. Međutim, nakon što su nas prevarili i otišli s HDZ-om, te kada gledam koje poteze dio Mosta vuče danas, onda mi je doista drago da nismo s njima formirali vlast. To s njima ne bi imalo izgleda za uspjeh. Ovdje bih pozvao kolege iz Mosta da javno objave što su se dogovorili s nama, a što s HDZ-om i koji su postavljeni rokovi pa neka objasne zašto se toga ne drže. Pri tome ne mislim da su ljudi u Mostu negativci, tamo ima puno dobrih ljudi s odličnim idejama, ali očito ih ne uspijevaju realizirati.
U Mostu i danas tvrde da ste ih od početka pokušali razbiti.
– To je priča koja ne drži vodu. I danas kad se razgovara s njima, većina će mostovaca priznati da su sjeli, razgovarali među sobom o tome tko ih po njihovu mišljenju manje ugrožava. Zaključili su da je to HDZ jer je njima nedostajalo više glasova nego nama. I tako su odlučili ići s njima unatoč prethodnom dogovoru s nama. Zato mi smetaju prigovori koje danas Most ističe na HDZ ili npr. Bandića. Svjesno su ušli s njima u dogovor, znali su s kim ulaze i što mogu očekivati i sad kukaju. Most je zaslužio HDZ i HDZ je zaslužio Most samo mi građani ipak nismo zaslužili ni jedne ni druge.
Vratimo se opozivu Tomislava Karamarka. Zašto tražite da se glasa o povjerenju samo njemu, a ne cijeloj Vladi?
– Karamarko je nastavak Sanaderove politike oko Ine. Jedno su okolnosti koje je otkrilo objavljivanje ugovora njegove supruge s Jozom Petrovićem, lobistom MOL-a. O tome se sve zna i sve je vidljivo, samo je pitanje da li je to sve. No, vratimo se u prošlo ljeto kad je Karamarko pretendirao na dvije trećine zastupnika u Saboru i tvrdio da će osvojiti toliko mjesta. Tada mu je u posjet došao mađarski ministar vanjskih poslova. U priopćenju koje je dalo mađarsko Ministarstvo vanjskih poslova o tome susretu reklo se da su razgovarali o Ini i MOL-u, a HDZ je u svom priopćenju to negirao. Već se tada postavljalo pitanje zašto niječete da ste razgovarali o Ini i MOL-u ako je tu sve čisto? Sjetite se i bjesomučnih napada na nas zbog navodnih pogoršanja odnosa s Mađarskom u vrijeme izbjegličke krize. Promađarska politika i pogodovanje Mađarskoj vidjelo se još iz opozicijskih dana HDZ-a. A dio HDZ koji to zagovara predvodi Karamarko. U to vrijeme je njegova supruga imala poslovni odnos s Petrovićem, što je i sama potvrdila, i preko njega je povezana s MOL-om. Nakon toga ide kruna svega – Karamarko inzistira na tome da se odustane od arbitraže oko Ine i dogovori s Mađarima. Također javno iznosi mogućnost da će arbitraža loše završiti po Hrvatsku. Istovremeno Panenić i Petrov kažu da u arbitraži dobro stojimo i da je nacionalni interes ostati u arbitraži. Zar netko vjeruje da je sve to slučajno? Logično je da tražimo Karamarkov opoziv.
Karamarko kaže da će se izuzeti od odlučivanja o Ini dok Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa ne ocijeni prirodu poslovnog odnosa njegove supruge s Petrovićem.
– Smiješno je kada govori da će se povući iz odlučivanja. Možete li zamisliti da neki HDZ-ov ministar, kad mu Karamarko kaže da nešto napravi, na to odgovori da neće jer da se Karamarko izuzeo od odlučivanja? Naravno da to ne ide tako i da je to apsurdna priča. Potpredsjednik Vlade se ne može ni iz čega izuzeti. Ili jesi ili nisi. Ako imaš problem zbog kojega o nečemu ne možeš odlučivati, onda se moraš maknuti iz Vlade jer cijeloj Vladi, pa i državi, postaješ teret. Problem je tu, ako arbitraža loše završi svi će misliti da je to zbog Karamarkova utjecaja. Ako završi dobro, onda će se postaviti pitanje zašto je inzistirao na ustupcima Mađarima.
Kad biste i uspjeli opozvati Karamarka iz Vlade, ostaje činjenica da je on predsjednik HDZ-a, što ima svoju težinu.
– Kad bi se Karamarku izglasalo nepovjerenje, onda bi HDZ morao odlučiti ostaje li u takvoj vladi, kakav je njihov odnos prema ljudima koji su eventualno glasali za njegov opoziv.
Kakva je, po vama, uloga premijera Tihomira Oreškovića u sukobima unutar Vlade oko Ine, pa i sada kad je objavljeno da je supruga prvog potpredsjednika Vlade bila u poslovnom odnosu s MOL-ovim lobistom?
– Kad govorimo o premijeru, prvo moram reći da on uopće nije trebao prihvatiti to mjesto. Po ovome što je do sada pokazao, vidi se da nije tome dorastao. On djeluje kao simpatičan čovjek, vjerojatno se razumije u financije, ali premijersko mjesto je političko i za njega treba imati neke druge reference. Da je mudro dovoditi “financijske stručnjake” za premijere, radile bi to i druge europske države koje ih mogu bolje platiti od nas. Koliko znam, osim nas to je napravila samo još Srbija. Već i ministri u Vladi javno govore da se radi o eksperimentu. Problem je samo što su u tom eksperimentu pokusni kunići hrvatski građani. On ne upravlja Vladom i ne upravlja procesima. Isto je kod Ine. Premijerova odgovornost je Ina. To da on sada, kada je afera izašla van, kaže da će se izravno uključiti i voditi pregovore, meni otvara pitanje što je radio do sada. Kako to da nije prije prepoznao da je Ina nacionalni interes? Podrazumijeva se da će on voditi brigu o nacionalnom interesu. Problem je što se njega počelo zaobilaziti i gleda se samo što kažu Karamarko i Petrov. A u normalnoj zemlji se gleda što kaže premijer. Mi moramo biti normalna zemlja i imati premijera koji preuzima odgovornost.
Kakav utjecaj može imati odluka Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa?
– Po meni nikakav jer, kad gledam u zakonske propise, ne vidim što tu Povjerenstvo uopće ima odlučivati. Ovo je nešto što je bilo prije Karamarkova ulaska u Vladu i govorimo o političkoj odgovornosti koja je puno šira i puno ozbiljnija od onoga o čemu odlučuje Povjerenstvo. U Karamarkovu slučaju Povjerenstvo će vjerojatno imati zadaću smokvina lista. Mostu će poslužiti da kaže kako Karamarko, po mišljenju Povjerenstva, nije u sukobu interesa pa ne moraju glasati za njegov opoziv, a Karamarko će se pozvati na istu odluku i reći da može odlučivati o Ini.
Govoreći o ugovoru Drimije, tvrtke Karamarkove supruge, s Peritus savjetovanjem Joze Petrovića kazali ste: “Ako je to sve.” Ako sumnjate da ima još suspektnih odnosa, zašto niste inicirali formiranje saborskog istražnog povjerenstva?
– Ta je mogućnost otvorena. Idemo najprije testirati opoziv nadajući se da će i sam Karamarko biti svjestan da je za njega, za stranku kojoj je na čelu, i za državu, bolje da se sam makne. Ako toga ne bude, istražno povjerenstvo i dalje ostaje kao opcija. A kada bude na dnevnom redu istražno povjerenstvo, očekujem da će ga Karamarko i HDZ prvi podržati jer ako nemaju što kriti, onda će rado u njemu sudjelovati. A povjerenstvo ima široke mogućnosti. Ono može pregledati sve ugovore, vidjeti je li ovo jedina firma s kojom je Drimia poslovala, traju li neki ugovori i danas. Ja to ne znam i polazim od pretpostavke da je sve čisto i u redu, ali povjerenstvo to može utvrditi. Mislim da je i zbog tih ljudi potrebno ovu aferu raščistiti do kraja jer će u protivnom zauvijek ostati sumnja da su nešto loše radili. Međutim svatko tko prihvaća javnu funkciju mora biti spreman dati sve odgovore na mogući sukob interesa i javno se očitovati. To se odnosi i na članove obitelji, pa čak i na prijatelje. Javno uvijek mora imati prednosti pred privatnim.
U odnosima Ine i MOL-a i pravosuđe ima svoju ulogu. Ono već petu godinu ne uspijeva donijeti odluku jesu li MOL-u dana upravljačka prava nad Inom radi mita. Što kažete o tome kao ministar pravosuđa u bivšoj Vladi?
– To je naša društvena sramota. Nije riječ samo o Ini. Činjenica je da nemamo završen ni jedan veliki postupak. Ono što se i završi sruši Ustavni sud. Doimlje se, posebno u posljednjih šest mjeseci do godinu dana, da ne postoji društveno određenje prema tim slučajevima, nego da postoje osigurači da se veliki slučajevi ne mogu dovršiti. To ide i nama na dušu jer smo se četiri godine s tim borili i nismo se uspjeli izboriti do kraja. Bojim se da će to sada s ovom vlašću biti još naglašenije. Ne mislim da politika ima neposredni utjecaja na pravosuđe, ali stvara klimu. U vrijeme naše vlade bila je klima da se svakoga može procesuirati. Kazneno su gonjeni i ljudi iz SDP-a. S porukama ove vlasti se ide prema tome da će odgovarati samo sitne ribe. Nije mi jasno ni kako se sudska praksa mijenja pa neke stvari koje su prije par godina bile u redu sada padaju iako se zakon u tome nije mijenjao. Kad bi redovni sudovi i donijeli neke odluke, onda je često nastupao Ustavni sud koji bi sve srušio i vratio na početak. Ustavni sud je prečesto dvojbenim odlukama ulazio u suđenja redovnih sudova. Sjetite se samo predmeta Bandić i Sanader. Ali sada idemo u izbor novih sudaca i nadam se da će se i tu neke stvari promijeniti.
Prema informacijama do kojih su došli mediji, navodno je oko deset imena ustavnih sudaca postignut dogovor SDP-a i HDZ-a. Spominju se političari iz jedne i druge stranke, neki aktualni suci, odvjetnici… Doista mislite da ćete s njima izabrati bolji Ustavni sud?
– Nisam dobar sugovornik jer sam se prije stanovitog vremena povukao iz bilo kojih razgovora i dogovora oko toga. Sada je, na žalost, kompromis neophodan jer istječe previše mandata i Ustavni sud neće moći funkcionirati. Ali ako kompromis ne bude slijedio kriterije stručnosti i moralnosti, neću glasati za to. Već su rađeni loši kompromisi oko Ustavnog suda i nikada nisu dobro završili. Ako se ne uspijemo dogovoriti tako da dobijemo kvalitetan Ustavni sud, onda ne treba na silu birati deset sudaca. Ustavni sud je prevažna institucija. Oni mogu srušiti svaku odluku Vlade, sudbene vlasti, ocjenjuju zakone, odnose između grana vlasti. U Ustavni sud ne smiju ulaziti ljudi koji vuku terete interesa i koji će odrađivati poslove za interesne skupine. Tada sve postaje besmisleno jer nema nikog iznad Ustavnog suda tko će odlučivati. Ne možemo li kompromisom doći do deset kvalitetnih kandidata, onda je moj prijedlog da izaberemo četiri suca. To je dovoljno da Ustavni sud može funkcionirati, pa će se preostali suci izabrati u drugom krugu ili trećem krugu. U miru i bez pritiska kakav se sada stvorio. Uostalom, ako sada izaberemo deset sudaca, onda smo time na osam godina fiksirali situaciju. A za osam godina ćemo opet morati birati njih deset. Mislim da je puno bolja situacija kada se biraju suci periodično, u fazama s manjim brojem ljudi. Na taj način se ostvaruje kontinuitet u radu Ustavnog suda, ali i balans. Ovako će za osam godina opet sve stati i “rušit” će se svijet ako se ne izabere deset sudaca.
Je li postojao vaš osobni interes za ulazak u Ustavni sud?
– Dvojio sam da li se natjecati za Ustavni sud ili ne. To je izuzetno zanimljiv posao i kruna karijere za svakog pravnika. Kad dođe vrijeme, to bih volio raditi. Međutim imam ambiciju i odgovornost odraditi još neke stvari u politici.
Intervju je objavljen u novom broju Globusa
