Od događaja koji opisujem prošlo je nešto više od godinu dana: u službenoj rezidenciji princa Charlesa, Clarence Houseu, okupila se oveća skupina “najuspješnijih žena u Ujedinjenom Kraljevstvu”. Među poznatim i manje poznatim licima isticala se uvijek zabavna i razgovorljiva Rachel Johnson, novinarka poznata prije svega po svom slavnom bratu Borisu. Uoči službenog dijela programa Rachel Johnson upoznala me s Theresom May, tada ministricom unutarnjih poslova. Od referenduma o EU dijelilo nas je nekoliko tjedana i tema za razgovor bilo je na pretek – istoga dana tabloid The Sun objavio je svjedočenje izvora bliskog kraljevskoj obitelji koji je tvrdio da kraljica Elizabeta II. navija za Brexit, a Boris Johnson netom prije se postavio kao šef kampanje za izlazak iz Europske unije (o čemu je njegova sestra imala osebujno mišljenje).
“Najmoćnija žena”
S obzirom na aktualnosti, razgovor s Theresom May i Rachel Johnson bio je očekivano zanimljiv, no bilo je nemoguće predvidjeti u kojoj će se mjeri u samo nekoliko sljedećih mjeseci čitava politička struktura Britanije okrenuti naglavačke. Iako mi ju je predstavila kao “najmoćniju ženu u Britaniji”, Rachel teško da je slutila da su njezine riječi gotovo proročanske i da će još istoga ljeta Theresa May to službeno i postati.
Ovog se događaja prisjećam zbog jednog detalja – pošto sam netom prije susreta s Theresom May uzimala nečiju izjavu, diktafon u mojoj torbi ostao je uključen i čitava konverzacija koju smo vodile nenamjerno je snimana. To mi se učinilo kao osobito sretnom okolnošću kada se tema našeg razgovora – tada malo vjerojatni Brexit – pretvorio u stvarnost, a Theresa May postala premijerka. No kada sam preslušala snimku, otkrila sam da u pola sata razgovora, koji se u mojem sjećanju činio kao prilično otvorena razmjena mišljenja, Theresa May nije otkrila nijedan detalj o vlastitim stajalištima. Iz snimljenog razgovora bilo bi nemoguće zaključiti i neke osnove, primjerice je li na strani brexitovaca ili, kako se službeno postavila, Davida Camerona. Pokazat će se da ju je upravo ta njezina karakterna crta neodređenosti i samozatajnosti dovela na čelo države u trenutku koji je imao baš sve karakteristike političkog brodoloma.
Neodređena politika
Theresa May premijerka je s najnezahvalnijom ulogom u novijoj britanskoj povijesti. S polovicom nacije koja se protivi Brexitu, koji premijerka nastoji voditi odlučno i bez osvrtanja na prošlost, i nepopustljivim Bruxellesom kao sugovornikom teško je da može izaći kao pobjednica, što god to podrazumijevalo. Zbog neodređene politike koju je vodila proteklih mjeseci zlobnici su joj već nadjenuli nadimak Theresa Maybe (Možda, op.a.). Stoga je njena odluka o raspisivanju prijevremenih izbora u lipnju, tri godine prije njihova redovitog održavanja, dočekana kao veliko iznenađenje među svima koji je poznaju i prate. Potez je to kojem se nisu nadali ni westminsterski krugovi, s obzirom na to da je premijerka opetovano tvrdila da do prijevremenih izbora neće doći jer bi oni ukazivali na dodatnu nestabilnost u zemlji.
Theresa May se, ipak, predomislila. Od svih pretpostavki najprihvatljivija je ona koja tvrdi da je premijerka odlučila da se radi o riziku koji se isplati poduzeti. Sa slabom opozicijom i Jeremyjem Corbynom kojeg ni većina laburista ne vidi kao mogućeg premijera te stoga ne predstavlja ozbiljnu političku prijetnju, Theresa May odlučila je da je pravi trenutak da torijevci uzmu stvar u svoje ruke i s političke scene pometu opoziciju te trijumfalnom većinom u parlamentu uistinu preuzmu kormilo broda koji Ujedinjeno Kraljevstvo treba provući kroz oluju Brexita u mirne vode postsporazumnog doba.
No posljednjih tjedana potvrdila se poznata istina – i najmanji politički rizik može postati ozbiljan u demokratskom sustavu u kojem na glasove može utjecati štošta, a ponajprije događaji koje ne možemo predvidjeti. Teroristički napad u Manchesteru velik je udarac za Britance koji je još jednom u fokus stavio problem sigurnosti. Stupanj rizika od terorizma podignut je na najvišu razinu – kritičan, što znači da su teroristički napadi neizbježni, iako je potom vraćen na raniju razinu, nakon uspješne policijske akcije uhićenja nekolicine pripadnika terorističke mreže. Sve političke stranke obustavile su kampanju na nekoliko dana kako bi se ostavilo vremena za žalovanje i rješavanje te velike sigurnosne krize, najveće od terorističkog napada u londonskom javnom prijevozu u srpnju 2005. godine. Iako je teško procijeniti u kojoj mjeri izvanredni događaji utječu na glasače, neki zastupnici iz redova konzervativaca tvrde da se kampanja dijeli na dva dijela – onu prije i onu poslije Manchestera.
To se ne odnosi samo na sadržaj kampanje, nego i na torijevsku realnost: kada je nakon kratke stanke ponovno pokrenuta kampanja, torijevce je dočekao novi val loših vijesti: trijumfalna pobjeda koja im se tjednima pripisivala odjednom se čini manje trijumfalnom. Naime, anketa agencije YouGov za novine The Times pokazala je vrlo tijesno vodstvo torijevaca, od samo pet bodova – još prije mjesec dana njihova je prednost bila preko dvadeset bodova. Bilo bi brzopleto zaključiti da je strah od terorizma smanjio apetite za torijevskom politikom (malo kome se Jeremy Corbyn čini kompetentnijim kandidatom za pitanja državne sigurnosti). Velik utjecaj na nacionalni sentiment imao je nedavno predstavljeni socijalni program koji je osramotio Theresu May i njezinu stranku prikazao kao nekompetentnu. Naime, četiri dana nakon predstavljanja službenog stranačkog manifesta Theresa May je pod pritiskom kritika promijenila predloženi sustav socijalnog sustava za starije, takozvanog “poreza na demenciju”.
“Iako premijerka neprestano ponavlja svoju mantru snažne i stabilne politike konzervativaca tijekom ove kampanje, činjenica da se predomislila pokazuje da je popustljivija na pritisak nego što bi to njezin tim želio priznati”, zaključila je BBC-jeva urednica politike Laura Kuenssberg. Iako su Theresa May i njezine stranačke kolege pokušali umanjiti promjenu programa, javnost ga je doživjela kao veliki zaokret, što se trenutačno preslikalo na ankete. Dva tjedna prije izbora popularnost konzervativaca počela je opadati.
Oprečni programi
Osim nespretnog zaokreta i ponešto promjena u školstvu, novi program torijevaca nije bitno drugačiji od onog kojim je njezin prethodnik David Cameron ostvario trijumfalnu pobjedu prije dvije godine. Ono što je drugačije jest kontekst u kojem je čitan – premijerka je i sama naglasila izuzetnu važnost ovih izbora s obzirom na “goleme izazove” koji očekuju Britance u godinama koje dolaze.
Aktualne parlamentarne izbore karakterizira oprečnost programa stranaka – laburisti su se odmakli još nekoliko koraka prema ljevici, time doista napustivši mjesto laburista u lijevom centru i podigli prašinu svojim obećanjem uvođenja dodatnog poreza na bogate, odnosno povećanja poreza na dobit za prihode veće od osamdeset tisuća funti (oko 800 tisuća kuna, op. a.). Možda je najradikalnije obećanje Liberalnih demokrata – nekadašnjih koalicijskih partnera konzervativaca, da će raspisati još jedan referendum o Europskoj uniji. Upravo takvi koraci, kao i ponavljane prijetnje škotske nacionalne stranke SNP da će raspisati novi referendum o samostalnosti Škotske, čine klimu u Britaniji nestabilnom, smatra Theresa May.
U posljednjim trenucima prije izbora ostaje uvriježena pretpostavka da Theresa May ostaje na čelu države. U ranije spomenutoj anketi na pitanje tko bi između dva vodeća kandidata bio bolji premijer, polovica ispitanih navela je Theresu May. Samo 28 posto kao bolju opciju vidi Jeremyja Corbyna. No fundamentalna ideja ovih prijevremenih izbora ni u jednom trenutku nije bilo premijersko mjesto. Razlog zbog kojih su sazvani je prije svega osiguravanje veće konzervativne većine kako bi se ostvarilo više manevarskog prostora u ključnim godinama pregovora s Bruxellesom. Ako se posljednje ankete pokažu točnima, čak i s Theresom May na čelu države, odluka o raspisivanju prijevremenih izbora pokazat će se kao loša ideja. Naime, s obzirom na britanski izborni sustav koji nije predsjednički i stoga se odnosi na distribuciju glasova, moglo bi se dogoditi da će torijevci izgubiti poneka mjesta u parlamentu. Neke prognoze čak predviđaju da bi mogli imati većinu od samo dva mjesta, što je znatno manje od aktualnih sedamnaest. Budući da su u trenutku raspisivanja prijevremenih izbora konzervativci očekivali da će ostvariti pobjedu s kojih četrdeset mjesta, jasno je da bi se cijela stvar mogla pokazati kao fijasko.
Vijest o znatno smanjenoj prednosti ispred laburista premijerka May primila je nakon prijevremenog povratka sa summita G7 na Siciliji. Iako su nas raniji primjeri podučili da se na ankete ne treba nužno naslanjati, konzervativcima je jasno da su kampanju odradili izrazito loše, lošije od svojih oponenata čija se poruka, bez obzira na stupanj nacionalne potpore njezinu sadržaju, pokazala jasnijom i samouvjerenijom. Ovo su neugodni trenuci za Theresu May – otkako je preuzela mandat, naglašava da je stabilnost ključna za britansku politiku. S njome se slaže i financijsko tržište koje osobito voli stabilnost. Kada je, nakon pauze, kampanja ponovno pokrenuta u petak, zajedno s rezultatima nove ankete, funta je pala u odnosu na dolar jer se stabilna pobjeda torijevaca počela činiti nesigurnom. Čini se da Britanci, njihova premijerka i financijsko središte City vape za istim sentimentom – stabilnom sadašnjošću i predvidljivom budućnošću. Tko bi rekao da je toliko prepreka na putu do njihova ostvarenja.