Slavko Brezoski već je bio poznati arhitekt kad je jednog srpanjskog jutra 1963. grad u kojem je živio snažnim potresom pretvoren u ruševine. Taj je događaj odredio ostatak njegove karijere.
U potresu koji je prije malo više od pola stoljeća pogodio Skoplje nastradalo je više od 1000 ljudi i srušeno je oko tri četvrtine svih građevina. Jedna od malobrojnih zgrada koje su preživjele potres bila je robna kuća Skoplje. Projektirao ju je Brezoski 1956., a njezina izgradnja na središnjem trgu dovršena je 1960.
Ta peterokatnica od mramora i stakla jedan je od njegovih najpoznatijih radova i pripada snažnoj struji modernizma koja je dominirala u arhitekturi bivše Jugoslavije i zahvaljujući kojoj je Skoplje nakon potresa obnovljeno u futurističkom stilu, bez pandana u regiji.
Ali tu zgradu – koja je u međuvremenu pretvorena u gradsku galeriju – danas je nemoguće prepoznati.
To je tek jedna od desetaka zgrada koje već jesu ili će uskoro biti skrivene iza neoklasicističkih fasada i kolonada od šupljih stupova, u radikalnom projektu obnove grada poznatom pod imenom Skoplje 2014. Cilj je da se pokažu antički korijeni i u stanovništvo ulije novi nacionalni identitet izgrađen na makedonskom polaganju prava na baštinu Aleksandra Velikog.
Arhitektovo 'ne'
Brezoski danas ima 94 godine i boli ga kad vidi što se događa s njegovim zgradama, to prije što ga nitko nije ni pitao za dopuštenje. Mršav i slabašan, ali čvrsta glasa, Brezoski je izjavio za BIRN (Balkan Investigative Reporting Network) da su se on i gradonačelnik Skoplja Koče Trajanovski i njegov pomoćnik sastali 2013. Tada su mu pružili na potpis list papira s tekstom da je suglasan s promjenama na fasadi. Brezoski je odbio potpisati i nesigurnom je rukom napisao na papir: “Ponuđeno za potpis. Odbio sam potpisati.” Sjeća se da je tada rekao Trajanovskom: “Nisam ja za to. Rekao sam vam da se ne slažem s intervencijama na fasadi.”
Ali intervencija je itekako bilo, kako na ovoj tako i na još 20 drugih modernističkih zgrada u središtu Skoplja, uključujući zgradu Vlade, koja je sad blještavo bijela imitacija fasade Bijele kuće.
“Boli me kad gledam kako se životno djelo mnogih arhitekata moje generacije skriva iza paravana od siporeksa”, kaže Brezoski. “Obnavljali smo Skoplje poslije rata i potresa s velikom ljubavlju i entuzijazmom, a sad sam dočekao da vidim kako se sve što smo podigli bezobzirno uništava.”
BIRN je uspio pronaći više živih pripadnika njegove generacije arhitekata iz jugoslavenske epohe, napredne grupe koja je nakon potresa radila rame uz rame s nizom inozemnih arhitekata i pretvorila Skoplje u jedan od arhitektonski najprogresivnijih gradova u jugoistočnoj Europi. Doživjeli su da budu svjedoci brisanja svoje vizije.
Neki od njih, kao i Brezoski, kažu da su odbili dati suglasnost za neoklasicističke intervencije na zgradama koje su projektirali. Drugi su obavijestili BIRN da ih nitko ništa nije ni pitao, čime je prekršen makedonski Zakon o zaštiti autorskih prava.
Stupovi od siporeksa - Modernističke fasade nestaju iza neoklasicističkih fasada i kolonada od šupljih stupova (desno) čiji je cilj da se pokažu antički korijeni
Urbicid
BIRN je u tri navrata tražio intervju s gradonačelnikom Skoplja Trajanovskim, ali rečeno nam je da on nije dostupan. Također, poslana su i detaljna pitanja gradskoj upravi, uz traženje potvrde susreta Trajanovskog i Brezoskog i komentar na njegove pritužbe i pritužbe drugih arhitekata zbog kršenja autorskog prava.
Odjel za odnose s javnošću dostavio nam je ovaj odgovor: “Autori idejnih rješenja uvijek se biraju na javnom natječaju. Naglašavamo da je grad Skoplje uvijek bio otvoren za suradnju s projektantima prethodno prihvaćenih rješenja fasada, da smo s nekima od njih imali sastanke i uzeli u obzir neke od njihovih prijedloga.” U nastavku stoji: “Grad Skoplje izdaje dozvole za rad na fasadama u skladu s odredbama Zakona o izgradnji, a ne Zakona o zaštiti autorskih prava. Prema Zakonu o izgradnji, Gradsko vijeće je nadležno da donosi odluke o izgledu fasada i na osnovi tih odluka izdaju se dozvole za izvođenje radova.”
Hrvatski arhitektonski kritičar Maroje Mrduljaš opisao je ono što se događa u Skoplju kao “ urbicid”: “Zaista mi nije jasno kako je to moguće. Koji zakoni tu vrijede, a koji ne vrijede?”
Mrduljaš, koji predaje arhitekturu na Sveučilištu u Zagrebu, izjavio je da je Skoplje nakon potresa bilo žarište arhitektonskog eksperimentiranja u kojem je sudjelovao niz arhitekata iz Europe i bivše Jugoslavije, okupljenih oko inovativne vizije nove gradske jezgre koju je projektirao japanski arhitekt Kenzo Tange. Tangeov plan samo je djelomično realiziran, ali “ Skoplje je u to vrijeme zaista bilo jedan veliki urbani i arhitektonski eksperiment, naravno progresivan”, kaže on. “Danas prisustvujemo novoj vrsti eksperimenta, koji je prije svega bizaran. Ne pamtim da sam bilo gdje vidio bilo što slično.”
Projekt Skoplje 2014. čedo je bivšeg konzervativnog premijera Nikole Gruevskog, za kojeg kritičari tvrde da je tijekom desetljeća na vlasti, od 2006. do početka 2016., bio autoritaran vladar. Povukao se s funkcije u siječnju, uz posredovanje Europske unije, da bi se održali prijevremeni izbori. Na taj potez bio je prinuđen nakon više mjeseci političke krize i serije objavljenih snimaka razgovora kojima su otkriveni razmjeri zloupotreba u njegovoj vladi, što je Gruevski odlučno poricao.
Rekonstrukciju Skoplja koju je započeo Gruevski već su mnogo puta popratile novine uz bombastične naslove i komentare koji uglavnom nisu bili pohvalni. Razmjeri ovog pothvata obnove zapanjujući su.
Slavko Brezoski, 94-godišnji makedonski arhitekt, ispred nekadašnje robne kuće koja je dobila novu, kičastu fasadu
Nacionalistička ludost
Prema bazi podataka koje je prikupio BIRN, vlasti su dosad utrošile više od 669 milijuna eura za podizanje 27 neoklasicističkih i baroknih građevina, pet trgova s fontanama, deseci spomenika i skulptura i jednog slavoluka po ugledu na onaj u Parizu. Ukupan budžet ove balkanske zemlje iznosi oko tri milijarde eura.
Vlada tvrdi da je cilj da se nakon stoljeća osmanske i desetljeća komunističke vladavine od Skoplja napravi europski grad.
Kritičari tvrde da je čitav projekt nacionalistička ludost, nespretan pokušaj da se povežu slavno doba Aleksandra Makedonskog i moderna Makedonija. Tome se žestoko protivi i susjedna Grčka. Izgled novog Skoplja opisivan je frazama “kič iznad kiča” i “mini Las Vegas”.
Jedna od posljedica obnove jest i to da su oštri bijeli uglovi zgrade makedonske Opere i baleta sada zaklonjeni i nevidljivi. Ta je zgrada reprezentativan primjer jugoslavenskog modernizma, a projektirala ju je slovenska arhitektonska grupa Biro 71.
Zamišljena je kao dio šireg kulturnog kompleksa koji se spušta prema rijeci Vardar, ali projekt je ostao nezavršen. Zgrada Opere i baleta sad je odsječena od obale nizom neoklasicističkih građevina s rimskim kolonadama i lažnim kandelabrima.
Prema postojećim planovima, zgrada Opere i baleta bit će okružena sa svih strana, iako se ni s jednim od arhitekata koji su radili na zgradi nije prethodno konzultiralo u vezi s promjenom originalnih planova i intervencijama u neposrednom okruženju zgrade.
“Nijedna gradska ili republička institucija nije s nama kontaktirala ili zatražila mišljenje od nas kao autora. Nisu nas uključili ni u žiri za izbor projekata novih zgrada”, izjavili su Stevan Kacin i Jurij Princes, dvojica od četvorice arhitekata iz grupe Biro 71 koji su radili na originalnom projektu.
“Razumljivo je da investitor želi završiti kompleks, ali mislimo da je projektom trebalo obuhvatiti i zgradu Opere i baleta i sam trg, tako da se omogući njihov izlazak na Vardar”, napisala su ova dvojica arhitekata, rođeni 1939. i 1933. “
Nažalost, novim ‘eklektičnim’ zgradama na obali Vardara to je onemogućeno, a zgrada i trg odsječeni su od gradskog života na promenadi.”
Slavko Brezoski, 94-godišnji makedonski arhitekt, ispred nekadašnje robne kuće koja je dobila novu, kičastu fasadu
Maja Ivanić, predsjednica Udruženja arhitekata Ljubljane, izjavila je da je bila ushićena zgradom Opere i baleta kada ju je prvi put vidjela. “Bila je lijepa, čista, kompleksna i jednostavna u isto vrijeme, važan arhitektonski spomenik”, izjavila je. “Skoplje je imalo tu inovativnu arhitekturu davno prije nego što se Zaha Hadid pojavila u svijetu arhitekture. Zaista mi je žao što Vlada Makedonije nije u stanju to uvidjeti.”
Pored Brezoskog, Kacina i Princesa, još najmanje petero arhitekata iz razdoblja obnove grada nakon potresa izjavilo je da su odbili dati suglasnost za preradu svojih projekata ili da od njih takva suglasnost nije ni zatražena.
Članak 10. makedonskog Zakona o autorskim pravima propisuje da autor arhitektonskog djela ima pravo odbiti izvođenje izmjena. Ako autor to “neopravdano” odbije, radove može izvesti vlasnik zgrade, ali je “dužan poštovati moralna prava autora”.
U članku 24. stoji da “Autor ima pravo uložiti primjedbe na eventualne modifikacije, promjene ili narušavanje cjeline djela koje bi se štetno odrazilo na njegovu ličnost, čast ili ugled, kao i da se usprotivi uništenju djela”.
Ali poznato je da sudski postupci zbog povreda autorskih prava arhitekata u Europi traju dugo i vrlo su komplicirani. Čak i ako arhitekt dobije spor, to je često prekasno da bi se spasio originalni projekt.
Ukidanje zaštite
Provođenje projekta obnove Skoplje 2014. pripremljeno je odlukom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Makedonije od 23. ožujka 2012. kojom je ukinuta zaštita za glavnu pješačku zonu u središtu Skoplja, poznatu kao Centralna gradska zona II, koju čini više od 130 individualnih objekata. Tu je odluku pribavio i objavio Centar za kulturno nasljeđe, makedonska organizacija civilnog društva. Kao povod za takvu odluku navedeno je da je spomenuta zona “degradirana” neadekvatnim urbanim planiranjem.
Potpisnik ovog članka osobno je uručio popis pitanja direktoru Zavoda za zaštitu spomenika kulture Viktoru Lilčiću Adamsu, ali on je odbio dostaviti svoje komentare za potrebe ovog teksta.
I Ministarstvu kulture su bila dostavljena detaljna pitanja u vezi s pritužbama na račun projekta Skoplje 2014, ali odgovor nije stigao. Udruženje arhitekata Makedonije, koje je u više navrata istupalo protiv projekta, također nije odgovorilo na dostavljena pitanja.
Stupovi od siporeksa - Modernističke fasade nestaju iza neoklasicističkih fasada i kolonada od šupljih stupova čiji je cilj da se pokažu antički korijeni
Vrijednosti modernizma
“Ironija je u tome što u trenutku općeg napada na arhitekturu u Makedoniji ostatak svijeta tek počinje otkrivati vrijednosti modernizma jugoslavenske epohe”, kaže Maruša Zorec, profesorica arhitekture na Sveučilištu u Ljubljani i jedna od osnivačica i osnivača organizacije evidenca.org koja sastavlja arhiv modernističke arhitekture u Sloveniji.
“Svijet tek počinje obraćati pozornost na tu arhitekturu, napokon uviđati njezine arhitektonske kvalitete”, kaže ona. “A mi je uništavamo.”
Muzej moderne umjetnosti u New Yorku MoMA najavio je za 2018. izložbu kojom će odati priznanje jugoslavenskom modernizmu. Jedan od kustosa, Vladimir Kulić, izjavio je da će na izložbi biti prikazana i rekonstrukcija Skoplja nakon potresa “kao jedan od važnih trenutaka u internacionalizaciji arhitekture u doba Hladnog rata”. Među eksponatima naći će se zgrada Opere i baleta i originalni crteži i model Tangeova plana za centar grada.
Neke od zgrada koje će biti predstavljene na izložbi još nisu “obnovljene”, “ali neki važni primjeri arhitekture tog razdoblja izmijenjeni su do neprepoznatljivosti”, izjavio je Kulić, izvanredni profesor arhitekture na Sveučilištu Florida Atlantic.
Među njima je zgrada Vlade, koja je prethodno bila zgrada Centralnog komiteta Komunističke partije. Zgrada je izgrađena sedamdesetih godina, prema projektu arhitekta Petra Muličkovskog, koji je koristio elemente tradicionalne makedonske arhitekture. On se javno usprotivio intervencijama na zgradi.
Kulić kaže da je originalna zgrada bila “veoma važan primjer modernističkog regionalizma”.
“Ironija je u tome što se zgrada koja je traženjem inspiracije u lokalnoj narodnoj arhitekturi artikulirala moderni makedonski identitet sada presvlači u smiješnu i neuku verziju internacionalnog klasicizma, navodno u namjeri da se učvrsti nekakvo ‘makedonstvo’”, kaže on.
BIRN je kontaktirao s arhitektom koji je projektirao novu fasadu za zgradu Vlade, Žarka Čauševskog, ali on nam je u telefonskom razgovoru rekao da ne želi davati intervjue.
Tvrtka Arhitektonika, u kojoj je on direktor, a njegov brat Nikola vlasnik, najzaslužnija je za nove gradske fasade. Istraživanje BIRN-a objavljeno u srpnju 2015. pokazalo je da su njih dvojica na ime honorara primili više od pola milijuna eura.
U intervjuu u rujnu 2014. za makedonski web-portalu Faktor Čauševski je objasnio izvore fascinacije neoklasicizmom.
“Zašto tako mnogo Makedonaca na svoje profilne stranice na Facebooku stavlja slike iz europskih prijestolnica? Ukazuje li to na potrebu da pokažemo da pripadamo tim kulturnim vrijednostima? Po mome mišljenju, veliki broj građana želi da pošaljemo jasnu poruku kako pripadamo krugu europskih kulturnih vrijednosti.”
Paloma bjanka
Lazar Dimov, arhitekt koji je dizajnirao fasadu Gradske galerije na glavnom trgu u Skoplju, zgrade koju je izvorno projektirao Brezoski, također je odbio odgovoriti na pitanja.
Dimov je sudjelovao i u izradi nove fasade na dijelu zgrade Paloma bjanka, modernističke poslovne zgrade u neposrednoj blizini novog neoklasicističkog sjedišta stranke VMRO-DPMNE.
Autor izvornog projekta zgrade Paloma bjanka, arhitekt Trajko Dimitrov, izjavio je da ga vlasti nisu pitale da odobri rekonstrukciju svoje zgrade.
“To zaista boli – kad kao netko tko je rođen u Skoplju i autor je poznate zgrade u centru grada saznate da će ta zgrada... postati dio jednog sivog, bezličnog grupnog portreta”, izjavio je Trajko Dimitrov, jedan od vodećih makedonskih arhitekata poslijeratne generacije.
Dimitrov danas ima 86 godina. Nitko ga nije obavijestio što se sprema, a za planirane radove saznao je iz novina.
“I najvredniji spomenik Bizantskog Carstva – Aja Sofija u Istanbulu – ukrašen je islamskim simbolima, ali njegov arhitektonski integritet je uvijek poštovan, u prošlosti i danas”, rekao je Dimitrov.
Poljski primjer
- Ljudi moraju shvatiti, rekao je, “da se takvim tretmanom ovih zgrada ne krše samo autorska prava, nego se dovodi u pitanje i sam identitet naše zemlje.”
Modernizam nije na meti napada samo u Makedoniji, ali ti napadi su ovdje svakako najžešći.
“Jedan od razloga zašto se arhitektura tog razdoblja još ne prihvaća kao važno kulturno nasljeđe jest to što nemamo dovoljnu vremensku distancu”, kaže Maja Ivanić, predsjednica Udruženja arhitekata Ljubljane. “Drugi je razlog to što mnogi ljudi, čak i arhitekti i povjesničari umjetnosti, modernu arhitekturu vezuju za političku situaciju onog vremena: ona ih podsjeća na negativne strane socijalizma, pa žele da je prefarbaju ili prerade.”
U zemljama poput Poljske, na primjer, arhitektura iz komunističke epohe je prije svega neželjeni trag sovjetske dominacije, ere koju bi mnogi Poljaci najradije zaboravili. Već godinama se vodi žestoka debata o njezinoj sudbini.
Nitko od arhitekata iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata s kojima je BIRN razgovarao nije izjavio da razmatra mogućnost pokretanja sudskog postupka. Brezoski je rekao da ima drukčiji plan ako dobije priliku.
“Ponovno bih ih napravio, sve bih popravio”, rekao je govoreći o skrivenim modernističkim zdanjima. “Preživjeli smo potres, pa smo opet sve popravili. Ne vidim drugu mogućnost.”
Bojan Blaževski piše za makedonsku web-stranicu Build.mk posvećenu arhitekturi, izgradnji i urbanom razvoju. Ovaj je tekst nastao u okviru projekta Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu, uz podršku Fundacije ERSTE i Fundacija za otvoreno društvo, u suradnji s Balkanskom istraživačkom mrežom (BIRN).