DRUGI ČIN

MACRON U POHODU NA DRUGU POBJEDU Hoće li na parlamentarnim izborima stvoriti novu većinu u nacionalnoj skupštini

    AUTOR:
    • Snježana Pavić

  • OBJAVLJENO:
  • 10.06.2017. u 09:24

French President Emmanuel Macron waits for guests to leave at the Elysee Palace in Paris, France, June 6, 2017. REUTERS/Philippe Wojazer
Philippe Wojazer / REUTERS

Emmanuel Macron

Uoči prvoga kruga parlamentarnih izbora njegova stranka En Marche u vodstvu je pred Republikancima i Nacionalnom frontom. Marine Le Pen mogla bi doživjeti potpuni politički potop ako se u drugom krugu birači ljevice i centra opet ujedine protiv nje

S bitno manje drame Francuzi čekaju skore parlamentarne izbore 11. lipnja: u Francuskoj kao i u čitavoj Europi nema ni blizu one tenzije koja je pratila njihove nedavne predsjedničke izbore, ili pak regionalne izbore s kraja 2015., kad je krajnje desna Nacionalna fronta postigla zapanjujući rezultat. U prvom krugu. Da bi u drugom bila potučena do nogu.

Drame nema jer sve ide na ruku Macronu. Mladi predsjednik Emmanuel Macron nada se da će osvojiti većinu u parlamentu kako bi na jesen krenuo s reformama koje najavljuje i kako bi, obećava, Francusku konačno pokrenuo iz višegodišnje stagnacije. Stranku je praktično tek osnovao, a već je izborni favorit.

Izbacivanje radikala

Kako to? Francuzi su složili svoj izborni sustav tako da lako mogu izgurati radikale poput Marine Le Pen i njene antieuropske i antiimigrantske politike. Francuska je jedna od rijetkih zemalja koje organiziraju drugi krug izbora i za zastupnike u parlamentu. U Hrvatskoj u drugi krug idemo u predsjedničkim izborima kad ni jedan kandidat u prvom krugu ne osvoji više od 50 posto glasova. Ili kao sada u slučaju lokalnih izbora, u drugi krug 18. lipnja ulaze dva najjača kandidata za gradonačelnika u sredinama gdje nitko u prvom nije osvojio natpolovičnu većinu.

Francuzi tako biraju i zastupnike u donji dom parlamenta, što im omogućava da u drugom krugu poprave rezultat iz prvoga i, udruživanjem stranaka centra, eliminiraju opasne konkurente s lijeve ili desne margine.

Dvokružni izborni sustav u Francuskoj osmišljen je tako da će nakon prvog kruga izbora 11. lipnja u parlament ući kandidati koji osvoje više od 50 posto glasova. U većini okruga izbori će se ponoviti u drugom krugu 18. lipnja, jer nitko neće osvojiti natpolovičnu većinu već u prvoj rundi. Sistem je tako složen da nije teško biti prorok. U prvom krugu će Le Pen vjerojatno proći solidno, a onda propasti jer će se glasači ostalih organizirati protiv nje. Tako je bilo na regionalnim izborima 2015., pa i sada nedavno na predsjedničkima, kad je Francuska u drugoj rundi 7. svibnja izabrala 39-godišnjeg Emmanuela Macrona za novog predsjednika.

Ispitivanja javnog mišljenja kažu da će Macron najvjerojatnije dobiti parlamentarnu većinu, iako je i na predsjedničke izbore izašao praktički kao autsajder. Zadnje ankete njegovoj stranci En Marche! (odnosno po novome La République en Marche) daju između 29 i 32 posto glasova. Reuters je prenio rezultate istraživanja agencije Odoxa, po kojoj Macronova stranka osvaja 29 posto u prvom krugu, Nacionalna fronta je na drugom mjestu sa 17 posto glasova, a na trećem mjestu su konzervativni republikanci s 15 posto. Krajnje lijeva stranka Jean-Luca Mélenchona ima 14 posto po ovoj anketi. Socijalisti i konzervativci, koji su Francusku vodili desetljećima, izgurani su na margine.

Pad socijalista

Socijalisti još uvijek imaju većinu u Nacionalnoj skupštini, ali ne zadugo. Gotovi su: sada po anketama osvajaju manje od 10 posto. Osvojili su većinu u lipnju 2012. na valu euforije nakon što je mjesec dana ranije na predsjedničkim izborima pobijedio kandidat Socijalističke stranke François Hollande. Socijalisti su tada, prije pet godina, osvojili 280 zastupničkih mandata, i sa koalicijskim partnerima dobili apsolutnu većinu u nacionalnoj skupštini. Le Penova Nacionalna fronta tada je ponovno ušla u parlament: samo s dva zastupnika. U pet godina francuska politička scena radikalno se promijenila. Sada su socijalisti na izdisaju, a favoriti su Le Pen i tada još politički nepostojeći Macron.

Francuski izborni sustav složen je kao brana protiv stranaka poput Nacionalne fronte. Prije dvije godine zbila se prava drama kad je na regionalnim izborima Nacionalna fronta pobijedila u prvom krugu, a na sjeveru zemlje osvojila i 40 posto glasova. Ti su izbori održani ubrzo nakon terorističkog napada u Parizu 13. studenoga u kojem je ubijeno 130 ljudi, desnica je profitirala na strahu od terorizma i imigracije i na razočaranju tradicionalnim strankama, nesposobnima izvući zemlju iz dugotrajne gospodarske krize.

Mobiliziranje glasača

Tada, u prvom krugu regionalnih izbora 2015., Marine Le Pen je osvojila 29,5 posto, na drugom je mjestu bila konzervativna Republikanska stranka bivšeg predsjednika Nicholasa Sarkozyja s 27 posto, dok su Hollandeovi socijalisti s 23 posto bili tek na trećem mjestu. Europa je bila na nogama: Nacionalna fronta je pobijedila u šest od 13 francuskih regija, Marine Le Pen je kao kandidatkinja u svom okrugu osvojila 43 posto. Kao da nije, jer su u drugom krugu kandidati Nacionalne fronte zbrisani udruženim snagama ostalih stranaka. Između dva kruga izbora mobilizirali su se mediji i francusko biračko tijelo. Pobjeda u prvom krugu za Marine Le Pen u samo tjedan dana preobrazila se u poraz: ni u jednoj regiji nisu pobijedili. U drugom krugu izašao je bitno veći broj birača, i Le Pen je poražena.

Većinski izborni sustav u dva kruga u pravilu služi kao dobra brana protiv ekstremizma. Omogućava da ljudi u prvom krugu izraze svoje iskrene političke afinitete, da glasaju emocijama, da bi onda dobili priliku da to isto racionalno korigiraju. Bi li Britanci izglasali Brexit da su imali pravo izaći na drugi krug, nakon referenduma iz lipnja prošle godine koji ih je na opće iznenađenje izgurao iz Europske unije?

U Francuskoj je Nacionalna fronta godinama osvajala brojne zastupnike u Europskom parlamentu, dok su doma ostajali kratkih rukava. Zato što se na izborima za Europski parlament ne koriste ista pravila.

Francuska se snažno mobilizirala protiv krajnje desnice na predsjedničkim izborima 2002. kad je u drugi krug uz Jacquesa Chiraca ušao Jean-Marie Le Pen, otac sadašnje predsjednice Nacionalne fronte i osnivač stranke. U prvom krugu glasalo je skoro 72 posto birača, a u drugom izuzetno visokih 80 posto. Chirac je pobijedio s 82 posto.

U prvom krugu birači odlučuju srcem, a u drugom glavom, objašnjavaju politolozi takav izborni sustav. U drugi krug ne idu svi, nego kandidati koji su osvojili više od 12,5 posto glasova u prvom krugu. Francuski izborni sistem, star 150 godina pa ponovno oživljen pedesetih, institucionalna je brana protiv iracionalnosti birača i ulaska ekstremista na vlast. Pogoduje većim strankama i potiče stvaranje koalicija uoči drugog kruga izbora, pa tako utječe na bipolarizaciju političkog sustava.

Nakon par desetljeća s proporcionalnim sustavom, Francuska je većinski sustav u dva kruga ponovo uvela na izborima 1958. Tada im je bio cilj marginalizirati utjecaj komunista, danas su lepenovci crne vrane.

Nešto više od 47 milijuna birača ima pravo glasa u dvije izborne runde, 11. lipnja i potom 18. lipnja. Birat će se 557 zastupnika u nacionalnoj skupštini. Zbog blizine predsjedničkih izbora, parlamentarne izbore uvriježilo se zvati trećom rundom. Tradicionalne stranke sad se bore za opstanak, a mladi francuski predsjednik Emmanuel Macron očekuje da će sa svojom novoosnovanom strankom osvojiti parlamentarnu većinu i tako izbjeći neugodnu kohabitaciju koja bi mu otežala provođenje politike. Za Socijalističku stranku ovi su izbori pitanje života i smrti, ocjenjuju francuski mediji. Osnovana 1969., Socijalistička stranka prvi put je došla na vlast 1981. kad je François Mitterrand izabran za predsjednika države. Socijalisti su bili na vlasti većinu vremena do 1993., a na vlast su se vratili kad je François Hollande 2012. pobijedio konzervativca Nicholasa Sarkozyja.

Nekad najjača stranka ljevice izgurana je ispod ruba cenzusa od 12,5 posto, neke ankete joj daju jedva pet ili šest posto glasova. Širom Europe birači kažnjavaju tradicionalne stranke i okreću se novim licima, simpatizeri ljevice dali su glas jednom takvom liku, Mélenchonu, koji je trenutačno na oko 15 posto. Kandidat socijalista Benoit Hamon u prvoj rundi predsjedničkih izbora 23. travnja dobio je mizernih 6,36 posto glasova, što je uvreda za stranku koja je godinama vodila Francusku. I njezin najlošiji rezultat od osnivanja.

Uzdrmana scena

Izborni sustav pogoduje novom predsjedniku Macronu i on je toga svjestan. Iako je unaprijed jasno da se Marine Le Pen na ovim izborima može pozdraviti sa snovima o pobjedi, analitičari upozoravaju da su francuski izbori sve samo ne unaprijed riješeni. U normalnoj situaciji normalno je očekivati da, baš kako kažu predizborne ankete, stranka novoizabranog predsjednika dobije većinu i u parlamentu. No u Francuskoj već dugo situacija je izvanredna, politička scena je uzdrmana dramatičnim potresima, nestaju stare stranke i zamjenjuju ih nova lica, tako da se nova iznenađenja nikako ne smiju isključiti. Točno je da je Macron pobijedio Marine Le Pen u drugom krugu s jakom dvotrećinskom većinom. Ali među tim biračima malo je bilo izvorno njegovih, većina ih je glasala prije svega protiv desničarske liderice, a ne zbog toga što simpatiziraju bivšeg bankara i reforme koje najavljuje (među ostalim rezanje poreza korporacija i novu reformu tržišta rada).

Za 557 mjesta u skupštini natječe se čak 6500 kandidata. S Macronom na političku scenu dolaze nova lica: među kandidatima na njegovim listama je jedna toreadorica i matematički genij. Što Francuzi žele? Jedna anketa pokazala je da je nacija podijeljena, 49 posto ih želi da Macron osvoji većinu u nacionalnom parlamentu, dok identičnih 49 posto to ne želi, prenosi France24.com. Jako puno ih još uopće ne zna kako će glasati, čak 48 posto, tako da su iznenađenja moguća do posljednjeg trenutka.

Izdvajamo