Maske padaju, riječi se više ne biraju. Još samo fali izravni sukob ruskih i američkih snaga u sirijskom pijesku, umjesto kao dosad preko posrednika. Ako se pokuša povezati niz posljednjih vijesti i službenih izjava, moglo bi se zaključiti da taj sukob visi u zraku, iako ga nitko ne želi. No, interesi i nejasne crte razdvajanja, posebno na području Deir ez Zora, metropole energetski najvrednijeg dijela Sirije, vrlo lako mogu dovesti do razmjene vatre. Rusi su otvoreno zaprijetili da neće štedjeti nikoga. U prvom redu odnosi se to na američke saveznike, kurdsko-arapske snage, ali nije isključeno i veće zlo, paljba po američkim specijalcima. Tim prije što su za napade na svoju koaliciju inspiratorima označili Amerikance.
Posljednja među vijestima je smrt ruskog generala Valerija Asapova. Poginuo je na jednom od zapovjednih mjesta, priopćili su iz ruskog ministarstva obrane, dok je nadgledao operacije oko Deir ez Zora. U iznenadnom i silovitom minobacačkom napadu Kalifata, stradao je od gelera. Među 37 dosad službeno priznatih vojničkih žrtava Asapov je izrazito najviši čin i čovjek od velikog Putinova povjerenja. Po izraelskim izvorima u Deir ez Zoru je kao instruktor sirijskih snaga bio zadužen za osjetljivu operaciju desantiranja na istočnu obalu Eufrata. Pogibija generala usred važne bitke izazvala je, dakako, razne kalkulacije.
Ali, “skidanje” najvažnijeg čovjeka operacije u načelu nepreciznom minobacačkom vatrom nije previše vjerojatno, iako, dakako, nije ni isključeno. Ako pogodak nije posve slučajan i ako je doista korišten minobacač, pogodak je morao biti djelo vrhunskih vojnih profesionalaca uz puno sreće, a ne razbarušenih terorista. Spominju se, dakako, i druge mogućnosti, dalekometni snajper, pa čak i ciljana likvidacija bespilotnom letjelicom. No Rusi, osim kratke vijesti s najavom posmrtnog odlikovanja, ne kalkuliraju s drugim opcijama. Ne idu im u prilog jer je riječ o blamaži koju ne žele priznati.
Je li moguće da su ga pod firmom ISIL-a smaknuli visokoobučeni zapadni plaćenici koji zapravo već godinama rukovode operacijama raznih militantnih skupina brinući se usput da im ne fali navođenja i oružja? Ako jest, od Rusa se to neće čuti, ali će vrlo skoro doći do odmazde. Tražit će se cilj iste težine. Nije isključeno da neka krstareća raketa uskoro razruje protivnički tabor. Ruski stožer priopćio je da je američka hipokrizija u Siriji dovela do smrti generala. Aludiraju dakako na potporu teroristima. Ameri su neugodnu optužbu odmah odbacili kontrapriopćenjem.
Napad na ruske policajce
U posljednja dva tjedna vojni glasnogovornik Moskve Igor Konašenkov nekoliko je puta optužio američke specijalne snage za vođenje proturuskih operacija lokalnih pobunjenika. Prvi put kad je na sjeveru Hame napadnuta skupina ruskih vojnih policajaca rekao je da je to američki inspirirana akcija. Dvadeset i devet Rusa našlo se u okruženju koje je trajalo satima uz žestoku razmjenu vatre. Interveniralo je zrakoplovstvo i nakon četiri-pet sati borbe policajci su spašeni. Poginuo nije nitko, a trojica su ranjena. Po ruskim podacima, odmazda je bila strašna. Priložili su podulji popis likvidiranih terorista i njihovih tenkova, takozvanih džihad-mobila i pick up-kamioneta.
Sljedeći verbalni sukob bez rukavica izbit će nakon što je sirijska vojska u okviru uspješne operacije Deir ez Zor počela zauzimati istočnu obalu Eufrata. Tamo ih je raketama i granatama dočekala strana s kojom ne ratuju, SDF, američki kurdsko-arapski saveznici. Rusi su podivljali i zaprijetili da će ih “satrati” ako još jednom otvore vatru po njima. Američki stožer ogradio se riječima da ne namjerava ratovati s Rusima i njihovim saveznicima. Tu je stalo, ali se nastavilo u medijima. Russia Today TV, najznačajnija Putinova medijska poluga, objavila je satelitske snimke baze američkih specijalaca u Siriji na kojima je, kako su naglasili, vidljivo da su njima i saveznicima prvi susjedi pripadnici Islamskog kalifata s kojima pak žive u toleranciji i suradnji. Neometani od Kalifata s tog područja su tukli sirijsku vojsku. Dan nakon te neugodne medijske provale poginut će ruski general Asapov. Ameri su opet demantirali.
Što dalje? Poznato je da će Vladimir Putin učiniti sve da izbjegne izravni sukob s američkim snagama u Siriji, ali je nevolja u tome što više nema tampon zone. Koalicija koju uspješno vode posljednje dvije godine povratila je više od 80 posto teritorija i teško da će ih bilo tko zaustaviti.
Neželjeni tok rata
Predsjednik Bašar al Asad, lice s američke tjeralice, ni u jednom trenutku nije mijenjao priču. I kad je bio u puno težoj situaciji, najavljivao je borbu do kraja, sve dok se Sirija u cijelosti ne oslobodi od terorista. Glavni oslonac Putin, koji mu je iznenadnom intervencijom u rujnu 2015. doslovce spasio živu glavu, pokazao se pouzdanim saveznikom i teško da će mijenjati to savezništvo za mir s Amerikancima. Tu su, dakako, i značajne snage važnog ruskog kaspijskog susjeda i saveznika Irana čiji režim, ako ne više, jednako mrzi Sjedinjene Američke Države i Izrael. Dok Izrael stalno optužuju za izravno pomaganje teroristima ISIL-a, preko svojih predstavnika u Ujedinjenim narodima pokušavaju pritisnuti Washington zbog nelegalnog ratovanja u Siriji.
I za Washington i za Tel Aviv rat u Siriji poprima neželjeni tok. Unutarnja pobuna u maniri Arapskog proljeća potaknuta od zapadnih saveznika nije svrgnula Bašara al Asada, nije rascjepkala zemlju na nefunkcionalne paradržavice, nije razbila sirijsku vojsku.
Naprotiv, ojačala je veće neprijatelje. Iran je postao nezaobilazan faktor u rješavanju sirijskog problema, stekli su kontrolu nad Sirijom i preko Sirije izbili na Mediteran. Štoviše, zajedno sa saveznicima i štićenicima, libanonskim Hezbolahom, našli su se pred granicama Izraela. Je li upravo to razlog zašto su Amerikanci nedavno instalirali prvu vojnu bazu na tlu Izraela? Vjerojatno osigurač za slučaj da stvari krenu neželjenim tokom. U međuvremenu Iran u očima Tel Aviva i Washingtona postaje Sjeverna Koreja 2. Prije koji dan uspješno su testirali svoje najnovije oružje, raketu dometa dvije tisuće kilometara s višestrukim bojevim glavama. To je oružje, jedanput kad je u zraku, vrlo teško neutralizirati proturaketnim sustavima. Kome je namijenjeno? Ni to nije teško pogoditi. Izrael i Saudijska Arabija su na vrhu hit liste.
Borbe u Siriji, barem kad je riječ o Kalifatu, ulaze u završni dio. Potrajat će još, ali kraj Kalifata posve je izgledan. Na pitanje što će biti s borcima Kalifata kad jedanput budu potpuno poraženi nudi se više odgovora. Jedan od njih, a najviše ga gura ruska državna propaganda, glasi da će se dio njih vratiti u EU odakle su došli, a dio biti transferiran na granice Kine u jugoistočnu Aziju i Filipine, gdje se već odavno naziru pokreti za uspostavom tamošnjih kalifata. Na žalost, na europskom tlu spominje se izrijekom i Bosna i Hercegovina. Džihadisti kao okidač nove balkanske krize? Nije isključeno.
Rat za naftna polja
U istočnoj Siriji američki saveznici Kurdi, dok traje konačni obračun, pokušavaju zauzeti što više naftnih polja. Energenti bi trebali biti ekonomska baza njihove države o kojoj se izjašnjavaju na referendumu. Ali, sirijski stožer sasvim sigurno neće mirno gledati odvajanje tog teritorija u korist nekakvog novog sirijskog Kurdistana.
Kurdsko pitanje u cjelini moglo bi nakon obračuna s Kalifatom dovesti do novog kruga dramatičnih događaja na Bliskom istoku. Kurdi, najbrojniji narod bez države, mogu destabilizirati Tursku, Irak, Iran, Siriju, dakle sve zemlje uključene u turbulentne događaje na Bliskom istoku. Uoči referenduma Turci su poslali tenkove prema kurdskim područjima, Irak također zvecka oružjem, u Siriji već traju lokalni sukobi. Kurdski irački lider Masud Barzani ne ostaje dužan riječima da će granice kurdske države u Iraku odrediti položaj kurdskih tenkova. Opasnost od novih kriznih žarišta zbog kurdskog pitanja ipak je najveća u Iranu. Teheran s Kurdima neće pregovarati. Zatvorili su granice, obustavili letove za irački Kurdistan.
