Skromnost i hrabrost. Tom porukom 48-godišnji Iñaki Alonso nastoji udahnuti momčadski duh mladim nogometašima Rudeša uoči premijernog nastupa u prvoj hrvatskoj ligi. Dok se nesnosna vrućina nadvija nad zapadom Zagreba, igrači s naporom hvataju zrak. Plave majice natopljene su znojem. Alonso je i sam krenuo od dna, trenirajući niželigaške klubove, pa sada s velikom željom očekuje dvoboje s Dinamom, Rijekom, Hajdukom... Dok u klupskoj sportskoj majici sjeda za stol pored stadiona s jednom tribinom, pristupačan je i nasmijan. Jednako otvoreno govori o svom najvećem uspjehu, eliminaciji Real Madrida s trećeligašem Real Uniónom u kupu 2008., kao i o neostvarenim ciljevima i otkazima. Njegov pogled na nogomet je širok, čita knjige o emocionalnoj inteligenciji i timskom radu, a kao zaposlenik kompanije pratio je upravljanje radnicima i tvornicom. Cijeni trenere poput Guardiole i Valverdea koji promišljaju nogomet i mijenjaju ga. Trener je koji ne nosi veliko igračko ime nego educiranjem, iskustvom i promatranjem pridobiva igrače. No poseban recept donosi iz rodne Baskije, za koju kaže da je slična Hrvatskoj jer ondje ljudi vole svoju zemlju i običaje. Njeni klubovi Alavés, Athletic Bilbao, Real Sociedad i Eibar ostvarili su zapažen rezultat prošle sezone, a profesionalizam i obiteljske odnose kakve njeguju nastojat će prenijeti u Rudeš. Uvjeren je da će publika prepoznati one vrijednosti kojih u nogometu nedostaje u zadnje vrijeme. Cilj mu je zadržati momčad u prvoj ligi, organizirati klub te tražiti i razvijati mlade igrače. Nikada dosad nije bio u Hrvatskoj.
Kakvi su vam prvi dojmovi?
– Za mene će prvih mjesec ili dva biti intenzivni. Došao sam u jednu prelijepu zemlju koju osobno nisam poznavao. Promijenio sam kulturu, klub... došao u novo govorno područje. Stigao sam u jedan ambiciozan projekt. No kada se sve podvuče, ovo je veliki izazov i velika prilika u koju ulazim s iznimnom željom razviti projekt i ostvariti zapažen rezultat.
Kada ste prvi put čuli za mogućnost da dođete ovdje?
– U siječnju me je zvao Alavés kako bi provjerio moju situaciju. Već su bili pokrenuli nekoliko projekata pa su htjeli znati kako sam, jesam li dostupan. Održali smo nekoliko sastanaka, a onda mi je sportski direktor rekao kako želi da upoznam Dinka Jeličića (hrvatski direktor omladinske škole Alavésa od siječnja). Sastao sam se s njim te mi je objasnio metodologiju. Idući dan sam upoznao Igora Jukića (radi u Rudešu i Alavésu). Prije otprilike mjesec dana Alavés mi je iznio mogućnost ulaska u ambiciozni projekt kako bi se razvile različite situacije u klubu, no niti u jednom trenutku mi nisu govorili o NK Rudeš. Prije, pak, dvadesetak dana rekli su mi da razmotrim odlazak u Hrvatsku, da će intervjuirati nekoliko trenera. Obavio sam više razgovora, sa sportskim direktorom Alavésa, s Igorom, Mariom (Brkljača, sportski direktor Rudeša) u Španjolskoj. Jedne nedjelje po noći nazvao me iz Bogote, gdje se nalazio, sportski direktor i rekao da su mene odabrali.
Španjolski mediji su vas povezivali s klupom Alavésa. Jeste li ikad razgovarali s njima o preuzimanju Alavésa?
– Bile su dvije situacije u kojima me zvao Alavés da preuzmem vođenje njegove momčadi. Prvi put je to bilo kada se Alavés nalazio u ligi Segunda B (treća liga), a drugi put kada su ušli u viši rang, ligu Segunda A (druga liga). Tada se govorilo da će trener Nacho ići u Barcelonu B, pa smo razgovarali o vođenju ekipe u drugoj ligi, no on na kraju nije otišao. Tek je sada prešao ondje.
Koji vam je cilj ove sezone s Rudešom, u vašoj i njegovoj prvoligaškoj premijeri?
– Nekoliko je ciljeva. Prvi je zadržati se u prvoj ligi jer ćemo imati mladu ekipu, a u hrvatskoj ligi je velika konkurencija, tu su dobre momčadi. Jedan od ciljeva je svakako razvoj projekta NK Rudeš, odnosno njegove organizacije, što je dobro započeo Alavés. Moj je zadatak konsolidirati klub u prvoj ligi, učvrstiti ga ondje. Treći cilj je razvoj talentiranih igrača, pojedince učiniti boljima, razviti podmladak. Istovremeno biti i skaut, gledati i tražiti talente u Hrvatskoj za Rudeš i Alavés.
Osjećate li pritisak? Posao i okruženje su ponešto drugačiji od onoga gdje ste radili.
– Trenutno mi je, logično, glavni problem komunikacija. Svojedobno nisam mislio da ću otići u inozemstvo, no baš kada tako razmišljaš dogodi se suprotno. Sada ću nastojati poboljšati engleski jezik te malo po malo učiti hrvatske riječi i fraze. Sviđa mi se živjeti ondje gdje se nalazim. Ja sam Bask, a mi Baski volimo svoju zemlju, ljude, svoju tradiciju, a moj je osjećaj da su i Hrvati takvi. U komunikaciji mi pomaže pomoćni trener Ivan Matić koji govori portugalski i španjolski, a ovdje su igrači iznimno formirani i obrazovani te govore engleski.
Kakav nogometni stil preferirate?
– Volim imati ekipu koja zna igrati s loptom, no isto tako želim da igra intenzivno, agresivno. Želim hrabru momčad. No dalje od toga je teško reći u ovom trenutku jer još uvijek nisam upoznao dovoljno igrače niti ne znam koje ću sve igrače imati. Problem je što sezona rano počinje, a još uvijek postoji neizvjesnost. Čekamo hoće li doći igrači iz Španjolske, iz Alavésa, ili ne. Nakon toga ćemo formirati momčad, no cilj je svakako uvesti stil preko kojeg će se igrači razvijati. Alavés je protekle sezone imao definiran stil, krasio ga je momčadski duh te su igrači radili jedan za drugoga.
Kako je igrao trećeligaš Real Unión kada ste s njim kroz dvije mitske utakmice 2008. izbacili Real Madrid iz kupa sa 3-2 doma i 3-4 na Santiago Bernabéuu?
– Tako što smo bili svjesni da su izgledi 1 prema 1000 te da moramo izaći na teren sa željom da pobijedimo u obje utakmice. Morali smo sami sebe uvjeriti da ako postoji samo ta jedna mogućnost, da je moramo probati iskoristiti. Bio je bitno mentalno pripremiti momčad, da bude koncentrirana i da napadne jer bi u protivnom mogla doživjeti golijadu. Najbitnije je da igrači vjeruju da mogu pobijediti, da je moguća pobjeda protiv bilo kojeg protivnika.
Nije lako zabiti tri gola na Santiago Bernabéuu, no vi ste upravo to napravili. Možemo li očekivati napadačku igru protiv favoriziranih Dinama, Rijeke i Hajduka?
– Nije stvar u napadanju nego u igri bez posebnog respekta prema njima, bez straha. Mi ćemo protiv njih razvijati svoj stil igre. Želim da ekipa bude hrabra, da tu hrabrost prenese na teren.
Je li to glavna vaša poruka?
– Želim stvoriti EKIPU, pisano velikim slovima. Cilj je grupu igrača transformirati u veliku ekipu. I da u njoj budu svi zaposlenici kluba, da ovo postane velika obitelj. Neka i dalje to bude skroman klub, ali u njemu će se stvari odvijati dobro. Zato moramo igrati dobro, a da bismo to postigli moramo biti protagonisti na terenu, razumjeti igru, anticipirati stvari koje se mogu dogoditi na travnjaku. Ako bude situacija da moramo stajati povučeno, to ćemo raditi, ali uvijek kao ekipa, budemo li morali napadati to ćemo raditi, ali uvijek kao ekipa, zajedno!
Jeste li zatražili koje pojačanje, nekog igrača iz Španjolske?
– Zasad ne. Više volim procijeniti ono što imamo u kući. To što su uspjeli ući u prvu ligu prošle godine pokazuje da je riječ o dobrim igračima, dobroj momčadi i kvalitetnom radu bivšeg trenera Igora Bišćana. Procijenit ćemo igrače koje imamo, no, naravno, kako je sada riječ o prvoj ligi trebat će nam pojačanja.
Alavés se nakon 10 godina vratio u prvu ligu prošlo ljeto pa odmah zauzeo 9. mjesto među 20 ekipa te je poražen tek u finalu kupa od Barcelone. Kako objašnjavate taj rezultat, koji je recept za njega?
– Napravljen je veliki posao, od slaganja ekipe do kompletnog posla u klubu. No glavno obilježje bio je momčadski duh, kolektivna igra. To je model za Rudeš. Čitavo vrijeme je ekipa bila iznad pojedinaca. Da barem imamo Messija ili Modrića, pa da im damo slobodu da rade što žele, no mi se moramo fokusirati na momčadski rad jer on donosi velike stvari.
Kada biste se usporedili s nekim poznatim trenerom, koji bi to bio?
– Recimo da je od španjolskih trenera Pep Guardiola jako dobar, ali ne samo zbog poznate “tika-take” nego zbog stvaranja revolucije u konceptu treninga, konceptu nogometa, detaljnoj analizi protivnika. Imamo zatim trenera poput Ernesta Valverdea, donedavnog trenera Athletic Bilbaa koji je pametan, razumije dobro igru, dobro upravlja svlačionicom i koji je s Athleticom napravio nevjerojatan posao pa ga je dovela Barcelona. Tu je i Unai Emery. Na međunarodnoj razini mi se sviđa Klopp.
U Hrvatskoj se pitaju što će Valverde napraviti s Ivanom Rakitićem. Što vi mislite?
– Ako je u nečemu doista dobar, onda je to upravljanje svlačionicom, uz veliko poštivanje nogometaša, to radi pametno. Bude li Rakitić dobro i nastavi li igrati kao prethodnih godina, sigurno će biti u njegovoj momčadi.
Valverde će sada u Barceloni imati puno zvijezda. Možda mu neće biti jednostavno kao u Athleticu?
– On će svoj ego staviti u službu kluba, bio je nogometaš te mu je jasno da su igrači protagonisti. Oni su ti koji se moraju razvijati, osjećati se ugodno, zadovoljno. Rad i ponašanje trenera treba teći prema njima, mora im pomagati. Bez obzira što će sada voditi neke od najboljih igrača svijeta, siguran sam da će to dobro raditi.
Kako objašnjavate uspjeh Zinedinea Zidanea s Real Madridom? U dvije sezone dvije Lige prvaka i osvojeno prvenstvo, prvo nakon pet godina.
– Gledao sam Zidanea kada je vodio ekipu u trećoj ligi (podmladak Real Madrida) te sada u prvoj ligi. Njegova umjetnost je u upravljanju ekipom. Velika skromnost i stavljanje u službu svlačionice bilo je važnije od taktike i priprema utakmica. Tako je to u najvećim klubovima.
Ponekad se vodi rasprava je li bolje imati trenera bivšeg igrača poput Zidanea ili Simeonea, ili pak one bez velike igračke karijere poput Mourinha ili Beníteza koji su postali poznati kao treneri.
– Ja sam trener koji nije bio nogometaš iz elite. Mislim da uvijek pomaže ako si bio veliki igrač, poznato lice u svlačionici za koje svi znaju tko si, poput Zidanea recimo. No priprema igrača i ekipe nema imena. To je nešto što si ti, o čemu brineš, o čemu si se educirao, o čemu si stekao iskustvo. Tako da je priprema utakmica koju rade Mourinho ili Benítez slična ili čak puno bolja od one koju rade vrhunska igračka imena. Trener mora znati upravljati svlačionicom, egom igrača.
Generalno gledano, koji vas se hrvatski nogometaš najviše dojmio dosad?
– Luka Modrić. Kada se postavi odnos igrač/osoba on odaje povjerenje. S obzirom na njegov rad, talent, igru i požrtvovnost, kompletan je igrač.
Poznajete li neke hrvatske klubove od ranije?
– Hrvatski mitski klubovi su Hajduk i Dinamo te Rijeka, to su oduvijek bili klubovi uglednog imena u Europi.
Pobjeda nad Real Madridom je zasigurno nešto posebno i jedinstveno što se može doživjeti. Hoćete li jednako proživljavati eventualne pobjede nad ta tri kluba?
– Vjerujem da hoću. Ja sam trener koji je počeo karijeru s dna. Od kadeta, mladih ekipa, preko lokalnih i regionalnih momčadi došao sam do treće a zatim i druge lige te mi je bilo preostalo ući u prvu. Taj korak sam sada napravio u Hrvatskoj.
Stanovnici četvrti Rudeš mogu dakle očekivati ponosni skromni klub koji će se boriti s najvećima i grabiti prema naprijed?
– Svakako! Razvit ćemo svoj stil i biti sposobni natjecati se sa svima, hrabro ćemo se nositi s povijesnim hrvatskim klubovima.
Kako provodite slobodno vrijeme, čime se bavite?
– Sviđa mi se provoditi vrijeme s obitelji, djecu vodim na engleski jezik, na igranje nogometa... Jako volim čitati. Moguće da sam opčinjen knjigama o timskom radu, emocionalnoj inteligenciji, treniranju... volim taj svijet. Bitan je.
Koliko vam pomaže u razumijevanju nogometa?
– Prije nego sam postao trener, radio sam u poduzeću. Iskustvo iz direktive, organizacije, tvornice, timova i odlučivanja daje ti širinu. Mogao sam ostati ondje, no moja strast je oduvijek bio nogomet.
Koliko dugo se namjeravate zadržati u Rudešu?
– Trener sam koji je uvijek bio određen za neki projekt. Obično sam ostajao dvije godine ondje gdje sam ostvario zadane ciljeve. Bio sam u Eibaru dvije godine, postigli smo zacrtano, bio sam zatim tri godine u Lemoni, u jednoj izrazito skromnoj momčadi treće lige. Dvije godine zaredom smo se probili u španjolski kup, vodio sam zatim Real Uníon iz Iruna te smo ušli iz treće u drugu ligu. Odande sam otišao u Real Murciju te ondje bio dvije godine te smo također ušli iz treće u drugu ligu. Istina je, pak, da sam kasnije ostao godinu dana u Huracanu pa godinu i pol dana u Composteli, premda sam trebao ostati tri godine, te na kraju kratko u Lorci gdje nisam uspio ostvariti ciljeve. Trener sam koji voli sudjelovati u klubu i pridonijeti njegovu razvoju.
Nakon posljednjih iskustava sigurno ste motivirani i željni pokazati da ste trener koji ispunjava ciljeve. Posebno onima koji će pratiti vaš rad iz Španjolske?
– Došao sam ovdje dati sve od sebe. Kada dođeš u zemlju poput Hrvatske niti ne može biti drugačije.
Može li se očekivati izlazak u Europu za koju godinu?
– Razmišljam o sadašnjem trenutku, želim stvoriti dobru ekipu, potaknuti želju i animirati publiku da bude uz svoj klub. Konsolidirati ga u prvoj ligi, učiniti velikim, a onda ćemo razmotri ostale etape na putu.
Koju ste formaciju najčešće koristili u klubovima koje ste vodili?
– Vjerojatno 4-4-2 i 4-2-3-1, ali danas moderni trener mora biti sposoban imati taktičke varijante kako bi pronašao rješenje u svakom trenutku i iznenadio protivnika. Sviđa mi se fleksibilnost. Danas popodne ćemo vježbati četiri sustava kretanja igrača. Igrač se treba prilagoditi, jer u modernom nogometu nema više ekstrema kao nekada, nema primjerice više klasičnih ‘devetki’.
Kako su igrači dosad odgovorili na vaše zahtjeve?
– Dobro! Jučer su maksimalnom snagom trenirali, a i treba uzeti u obzir sve sastojke koji su im servirani. Došao im je novi trener, ušli su u novi projekt, u viši rang natjecanja, prvi put će igrati prvu ligu, sve je to novo. Jako su motivirani pa sam zadovoljan njihovim zalaganjem.
Od kada ste stigli jeste li uspjeli vidjeti Zagreb i posjetiti znamenitosti?
– Stigao sam vidjeti samo centar i doista je lijep, ima svoju draž. Sviđaju mi se njegovi kafići, ulice... nadam se da ću vidjeti uskoro više, no u idućih mjesec-dva to neće biti moguće jer sam ovdje maksimalno posvećen radu i treninzima.
Prošle sezonu su sva četiri kluba iz Baskije, pokrajine s 2 milijuna stanovnika, postigla iznimne rezultate u prvoj španjolskoj ligi. Real Sociedad, Athletic Bilbao, Alavés i Eibar visoko su plasirani te je teško naći dio Španjolske koji proživljava tako lijepe nogometne dane.
– Jedna od bitnih karakteristika baskijskog nogometa su profesionalizam i obiteljski odnosi u svlačionicama njegovih klubova. Igrači i treneri su iznimno ujedinjeni. U klubovima se puno radi, dobro se upravlja troškovima te su izražene vrijednosti. Jedna od glavnih jest podmladak. Svi baskijski klubovi crpe svoju snagu i uspjeh iz skromnosti i rada. Siguran sam da će takav biti Rudeš. To su vrijednosti koje će igrači prenositi na lokalnu zajednicu, na svoje ljude. Prenijeti one vrijednosti za koje često čujemo da nam nedostaju. Bit ćemo bliski publici i igrati za njih.