Oživjelo je novo globalno čudovište, ali daleko veće, misterioznije i neuhvatljivije od poznatih utvara Al Kaide, ISIL-a i cijele bratije terorista raspoređenih u euroazijskom prostoru. Za razliku od bradatih spodoba koje se tu i tamo, računajući na vječiti rahatluk u dženemu sa 72 djevice, raznesu bombom, ili ih ubiju protivnici, ovaj frankenstein se ne može uhvatiti ni za glavu ni za rep, a na bombe je imun. To čudovište živi u eteru i opasno prijeti provjerenim zapadnim liberalnim vrijednostima. Na lancu ga drži zli gospodar svemira Vladimir Putin. Njegovi teroristički hakeri već su ugrozili pola svijeta, pa čak i najveću vojnu i tehnološku velesilu – Sjedinjene Američke Države, kojima su, kažu američki neokonzervativci i većina mainstream medija, već namjestili Donalda Trumpa za predsjednika.
To postavljanje ruskog mandžurijskog kandidata je samo početak. Nitko ne zna što slijedi. Hoće li Amerikanci ostati bez struje nakon što ruski hakeri ovladaju distribucijskom mrežom, ili će se dogoditi još gore – da ruska hakerska armada odvrati američke nuklearne projektile od upisanih ciljeva po Rusiji i Kini i stušti ih na New York i Washington?! Sve je moguće.
Zasad je prva žrtva neobične zločeste ruske hakerske invazije Donald Trump. Novog predsjednika pokušava demontirati kompletna deep state pod optužbom da ga je Vladimir Putin doveo na vlast tako što su njegovi hakeri upali u sustav Hillary Clinton i izbacili je iz utrke objavom povjerljivih materijala i konstruiranjem tračeva u koje će mnogi povjerovati.
Veze s Rusijom
Donald Trump se našao na udaru vrhovnog jastreba, senatora Johna McCaina, nakon što je nedavno dužnosti razriješio šefa FBI-a Jamesa Comeyja. To je napravio zato što je Comey sa svojim stručnjacima odmakao u istrazi Trumpovih veza s Rusijom, pa mu ništa drugo nije ni preostalo, uvjeren je McCain, ali ne samo on nego i nevjerojatno moćni i bogati antitrumpovski konglomerat. Trump je sve to nazvao izmišljotinom i besmislicom, te dodao kako se u Moskvi vjerojatno smiju toj priči. Smijali se ili ne potajno, iz Moskve naravno poručuju kako nemaju veze s miješanjem u izbore u drugim zemljama. U izjavi na velikom euroazijskom forumu u Kini Putin je rekao da posljednji cyber napad na najmanje 72 zemlje svijeta dolazi od jednog od ukradenih programa vrhunaravne američke obavještajne agencije NSA.
Trakavica o ruskim upadima u američki cyber prostor jedna je od poluga obračuna s Trumpom. Kad bi se te optužbe zaokružile u suvislu priču, što zasad nije slučaj, ta bi priča mogla dovesti i do otvaranja postupka impeachmenta, ili opoziva, kao davno u slučaju Richarda Nixona. No Trumpu, osim difamacije, možda prijeti i fizička likvidacija, izvještavaju neki manje poznati američki mediji, a spremno preuzimaju ruski na engleskom. Naime, na jednom od njegova dva boeinga 747 s oznakom Airforce One pojavila se greška koja bi mogla dovesti do zapaljenja i eksplozije dok je plavo-bijela ptica visoko u zraku. Priča o tehničkim problemima na Airforce One je, čini se, autentična, a ne fake news, ali je stvaranje scenarija po kojem je on ruski igrač puno opasnija za politički opstanak. Zasad ipak prolazi bolje od češkog predsjednika Miloša Zemana, koji je prije koji dan izdao neobično priopćenje. Zeman, najveći pobornik suradnje Češke s Rusijom među češkom političkom elitom, izdao je priopćenje da su mu hakeri napakirali pedofiliju. Na njegov sajt nakrcali su pedofilske snimke i fotografije u želji da ga difamiraju. Ustvrdio je da su odgovorni hakeri iz Alabame! Izdajnik, ili ostarjeli pedofil, ne zna se što je gore.
Trump pod sumnjom
Donald Trump u svom dosadašnjem mandatu imao je samo nekoliko dana poštede od tereta sumnje za kumplanje s Putinom i to nakon što je zapovjedio ispaljivanje 59 tomahawka s dva nosača u Sredozemlju. U tom trenutku postao je “naš čovjek”, slavljen sljedećih nekoliko dana kao osvetnik pravde, jer je reagirao na navodno sirijsko puštanje otrovnog plina na djecu u Idlibu. Odmah nakon toga čina povukao je još jedan za američke neokonzervativce izuzetno popularan potez. Poslao je borbenu skupinu oko nosača Carl Vinson prema obalama Sjeverne Koreje. Bubnjanje u ratne bubnjeve trajalo je nekoliko tjedana, u priču su upali Rusija, Kina, Južna Koreja, Japan, ali onda je ta napetost popustila. Sjeverna Koreja ispalila je najnoviju raketu u more 500 kilometara od svoje obale, a kako je u plafonu leta dosegla čak dvije tisuće kilometara, računa se da ima domet od 4-5 tisuća kilometara kad bi bila ispaljena pod odgovarajućim kutom. Američki stratezi u reakcijama mijenjaju taktiku i ovog puta pokušavaju isprovocirati rusku reakciju, no na pitanje osjećaju li se ugroženima Rusi odgovaraju: “Ma kakvi, mi smo pratili putanju i zaključili da smo potpuno sigurni.” Kim Jong-un je gađao na drugu stranu.
S velikom sigurnošću moglo bi se zaključiti da će Donald Trump imati mira jedino ako pokrene vojsku na jednoj od brojnih neuralgičnih točaka i ispuni san McCaina i bratije o obračunu s Rusijom jedanput za svagda. Duboka država u međuvremenu je spoznala da proces skreće u nepoželjnom pravcu: dogovoren je prvi susret Putina i Trumpa na predstojećem skupu G-20 u Berlinu, Sergej Lavrov, ministar vanjskih poslova, bio je u Bijeloj kući, a prije toga su se u Moskvi sastali Lavrov i državni tajnik Tillerson. Ostaje još da se vidi što je s ulaskom američko-britanskih snaga u društvu sa Slobodnom sirijskom vojskom iz Jordana u Siriju koji se, po izraelskim i sirijskim medijima, dogodio u nedjelju popodne. Je li riječ o ograničenoj akciji ili nečem širem? Je li Trump povukao još jedan promidžbeni potez radi peglanja imidža među jastrebovima?
Što je uopće točno u konstrukcijama o nadnaravno moćnim Putinovim hakerima, nitko još nije uspio argumentirano dokazati. Priča se odavno širi i na vodeće zemlje Europske unije. Njemačka tajna služba BND još prije nekoliko mjeseci poslala je upozorenje da će ruska služba GRU uz pomoć visokoprofilnih hakera pokušati utjecati na izbore u vodećim zemljama EU tako da će minirati sebi nepoćudne kandidate. Ruski hakeri su na upravo održanim francuskim predsjedničkim izborima optuženi za udar na stožer pobjednika Emmanuela Macrona. Iz Berlina poručuju da neće biti iznenađeni napadima prije i za vrijeme njemačkih izbora u rujnu, dok Boris Johnson, razbarušeni britanski ministar vanjskih poslova, vjeruje da će se Rusi uključiti u britanske izbore i to na strani – koga drugog nego laburističkog kandidata Jeremyja Corbina. Johnson se prometnuo u žestokog antirusa, iako je u vrijeme dok je bio gradonačelnik Londona jedini od poznatijih političara čestitao Rusima na oslobađanju drevne Palmire u Siriji.
Tko je hakirao Macrona
Vratimo se zadnjem slučaju, navodnom ruskom hakiranju francuskih predsjedničkih izbora. Je li ga bilo i u kojoj mjeri? Po unaprijed određenim ulogama Moskva je podržavala heroinu desnice Marine Le Pen, a ne birokratolikog Emmanuela Macrona, favorita francuske elite, s populističkim ispadima doduše. Dva dana prije izbora iscurili su dokumenti iz Macronova bloka, za što su iz Macronova stožera odmah optužili ruske paradržavne hakere. No, puno ranije od objave tih navodno kompromitirajućih materijala makronovci su imali ozbiljan problem s ruskim novinarima. Odbili su, naime, izdati akreditaciju ekipi ruskog satelitskog programa Russia Today, inače nakon BBC-ja drugog najgledanijeg stranog newsa u Americi. RT-ovi urednici osvećivali su im se danima emitirajući nemušta opravdanja Macronova PR osoblja. Nepoželjni ruski mediji tako su uvedeni u igru puno prije curenja povjerljivih mailova u navodno ruskoj režiji. Nema dvojbe da je Macron zatražio da se RT-ovi novinari odbiju i time zauzeo jasan stav borca protiv ruskog upletanja u zapadni demokratski izbor.
Poruka javnosti i biračima je jasna: Moskva podržava Marine le Pen i zaostalu, zatucanu, šovinističku Francusku umjesto liberalne, globalističke kakvu zastupa Emmanuel Macron. Njom se pokušava postići i nešto homogenizacije biračkog tijela koje i danas misli da je Rusija isto što i Sovjetski Savez otprije tridesetak godina. Taj narativ prihvatili su svi američki i europski mainstream mediji i upregli se u obranu stečevina europske liberalne demokracije pred napadima cyber barbara s divljeg istoka.
Kao i obično, pritom se nije baš vodilo računa o sumnjivim detaljima, pa su tako visokoprofilni ruski hakeri provaljujući u Macronov stožer navodno ostavili potpis i to na ćirilici, a jedan od njih i ime i prezime. To već podsjeća na onaj hladnoratovski vic o vrhunskom obavještajcu kojega su Amerikanci padobranom ubacili u SSSR. Izabrali su čovjeka najboljih karakteristika uvjereni da može obaviti najsloženije zadaće. No, Rusi su ga odmah otkrili, uhapsili i poslali u zatvor za razmjenu. Kako? Pa bio je crnac.
“False flag”
Priča o ruskom hakiranju francuskih izbora toliko je nevjerodostojna da su je čak i neki američki konzervativni mediji proglasili “false flag” operacijom. The National Interest, konzervativni web site, upozorava da je na Zapadu zavladala histerija zbog ruskog ugrožavanja cyber sigurnosti. Po logici qui bono, to jest tko dobiva, u slučaju francuskih izbora, hakiranje Macrona iz Rusije teško da bi donijelo poene favoritkinji Moskve Marine Le Pen. Naprotiv. Osim toga, nitko realan nije mogao očekivati pobjedu Marine Le Pen u drugom krugu.
Rusija je u vrlo delikatnom položaju, upozorava National Interest. Protiv sebe ima cijeli razvijeni Zapad s višestruko jačim vojnim i tehnološkim potencijalima i stoga bira strpljivi pristup. Ne popušta, ali do cilja ide koncentrirano, malim koracima, izbjegavajući tête-à-tête kontakt. Na koncu procjenjuju da je Macrona napala neka prolepenovska desničarska ekipa, a ne moskovski inkubator hakera.
No, priča je puno efektnija s glavnim, mitskim neprijateljem demokracije u vodećoj ulozi. Nastavit će se svakako unedogled. Novo čudovište je rođeno, mora rasti upravo poput terorizma naraslog jedno dvadesetak puta otkad je 2001. krenula borba protiv terorizma. Novi oblik ratovanja napreduje i širi se.