Vjerujem da će ovakav način učenja omogućiti mojem Davidu da razvije sve svoje potencijale i da se što bolje pripremi za školu. To znači da ja moram uložiti malo više truda, ali kada vidim rezultate, to me gura naprijed. Ponekad se iznenadim kako tako malo dijete može tako puno naučiti. Svakodnevni napredak koji primjećujem poticaj mi je da se još više trudim – ističe Jelena Šimić.
Rana edukacija
Supruga bivšeg proslavljenog nogometaša Darija Šimića jedna je od pokretačica hrvatske udruga koja promiče uvođenje rane edukacije Hureka, kojoj je glavni cilj da se svoj djeci omogući učenje i napredovanje već od najranije dobi, a djeci s neurorazvojnim poremećajima uspješan početak školovanja i sigurnija i ravnopravna budućnost.
Šimići
Kada je prije dvije godina rodila Davida, najmlađeg od svoja četiri sina, upoznala je Sandru Kiš Broz, koja se već prije bavila ranom edukacijom. David je imao samo šest mjeseci kada je majka s njim počela raditi po metodi čiji je začetnik američki stručnjak Glenn Doman. Uz pomoć kartica sa ispisanim riječima i sličicama dijete brzo uči koristeći fotografsko pamćenje. Djeca s tri godine na primjer bez problema mogu na karti pokazati razne države, znaju da se Eiffelov toranj nalazi u Parizu, kosi toranj u Pisi, a da Lego kockice dolaze iz Danske... Svaki dan Jelena Šimić nekoliko puta kroz igru podučava svoga sina jer joj je kao majci, kaže, najvažnije svom djetetu pružiti priliku da stekne što bolje obrazovanje kako bi jednog dana moglo voditi kvalitetan život.
Šimići
“Svim roditeljima - a posebno onima čija djeca imaju neke neurorazvojne poteškoće i koji se od samog početka suočavaju s brojnim nedoumicama – savjetujem da što prije započnu s ranom edukacijom. Da sam barem znala za ovu metodu kada su moja trojica starijih sinova bili ovako mali. Jedva čekam da bude dostupan i softver za učenje preko računala”, govori Jelena Šimić.
Živjela je, dodaje, u mnogim svjetskim metropolama i na vlastitom je iskustvu osjetila nedostatke predškolskog obrazovanja u Hrvatskoj. Budući da namjerava svoju djecu odgajati u Hrvatskoj, želja joj je, kaže, da se i našim mališanima pruže sve prilike kao i njihovim vršnjacima u drugim europskim zemljama.
Najbrži razvoj
“Dječji mozak se najbrže razvija do treće godine, a nakon sedme taj razvoj drastično pada. A mnoga djeca u Hrvatskoj počinju učiti tek sa sedam godina kada krenu u školu. Istraživanja već pokazuju da naša djeca imaju manje znanja od svojih vršnjaka u nekim drugim zemljama gdje počinju ranije učiti. Ne možemo se uspoređivati s Južnom Korejom ili Japanom gdje djeca uče od jutra do mraka, no trebali bismo s mnogim drugim zemljama”, zaključuje Jelena Šimić.
Predsjednica nedavno osnovane udruge Milica Damjanović, inače voditeljica marketinga tvrtke Labud Zagreb, naglašava kako se budući uspjeh svakog djeteta u mnogočemu određuje u dobi od rođenja do sedme godine života te je ključno koliko u tom razdoblju dijete uči i razvija se tjelesno, mentalno, emocionalno i socijalno. Prema njezinim riječima, sva djeca uključena u suvremene programe rane edukacije, u vrtićima ili u krugu vlastitih obitelji, steći će izuzetno velike količine općeg znanja, razviti samopouzdanje, unaprijediti komunikativne vještine i stvoriti podlogu za lakše usvajanje znanja koje ih čeka kada krenu u školu.
Predsjednica udruge Heureka Milica Damjanović
Istovremeno zahvaljujući ranoj edukaciji i sve veći broj djece s neurorazvojnim poremećajima poput cerebralne paralize ili trisomije 21 poznatije kao Downov sindrom se širom svijeta upisuje na fakultete i završava ih te se zapošljava na nekim odgovornim poslovima poput učitelja ili ekonomista u tvrtkama. Ti ljudi, naime, nemaju nužno manji kvocijent inteligencije nego svoju inteligenciju teže mogu izraziti. U Hrvatskoj, nažalost,još nema takvih primjera jer u društvu prevladava stav da ljudi s takvim dijagnozama teško mogu ikada samostalno živjeti i da, u najboljem slučaju, mogu raditi neke pomoćne poslove.
Suvremeni međunarodno prihvaćeni programi rane edukacije u Hrvatskoj praktički ne postoje, odnosno nisu dostupni na hrvatskom jeziku. Sve više roditelja, međutim, pohađa razne radionice i predavanja i na druge načine prikuplja informacije koje im mogu pomoći da bi bili što uspješniji u podučavanju svoje djece. Obično se, priznaje pokretačica cijelog projekta Sandra Broz Kiš, oduševe kada shvate kolike su dobre strane rane edukacije, no entuzijazam im brzo splasne kada stignu kući i zapravo ne znaju odakle krenuti i kako podučavati svoje mališane.
Izrada softvera
“Budući da nema sustava koji bi određivao metode po kojima se može raditi s predškolskom djecom, sve je prepušteno inicijativi roditelja. Stoga smo krenuli istraživati. Otišli smo preko granice, na druge kontinente i prikupili sve potrebno kako bismo danas mogli drugim roditeljima i njihovoj djeci pružiti gotov alat kojim će moći iskoristiti sva ona znanja i spoznaje koje imaju, ali ih nisu znali primijeniti u praksi”, ističe Sandra Broz Kiš, koja radi kao urednica dječjeg časopisa Baby Mall i profesionalno se bavi kreiranjem sadržaja za predškolsku djecu.
“Roditelji misle da će djetetu nešto biti komplicirano zato što je to njima komplicirano. Baš je suprotno. Ograničenja ne postoje u dječjim glavama, nego samo u glavama roditelja”, kaže Broz
Najbliži suradnik joj je suprug Josip Broz. Oni su roditelji dvojice dječaka – Ivana Mihaela koji ima tri i pol godine i dvogodišnjeg Viktora - zbog kojih su se i aktivno uključili u rješavanje pitanja rane edukacije u Hrvatskoj. Za svoju su djecu sami izradili kartice po uzoru na inozemne primjere, a počeli su im se javljati deseci roditelja koji su htjeli imati takav edukativni materijal koji je veoma skup. Tako se nametnula ideja digitalizacije materijala, odnosno izrade softvera rane edukacije koji bi bio jeftin i svima dostupan.
Josip Broz (sa sinovima Ivanom Mihaelom i Viktorom) sa suprugom je došao na ideju da izrade softver za ranu edukaciju
Stoga je Hureka pokrenula veliku promotivnu i crowdfunding kampanju s ciljem prikupljanja sredstava. Procjenjuju da im je u prvoj fazi potrebno oko 450.000 kuna, a razvoj softvera će trajati oko šest mjeseci. Roditelji koji bi takav program htjeli uskoro imati na svojim računalima, kao i svi ostali koji žele pridonijeti njegovoj realizaciji, mogu pomoći uplatom na račun udruge koji se može pronaći na njezinoj internetskoj stranici.
Softver za HIPER program rane edukacije razvijat će se pod vodstvom prof. dr. sc. Miroslava Vrankića s Tehničkog fakulteta u Rijeci, koji se prošle godine našao na prestižnom Googleovu popisu sto najvećih pokretača pozitivnih, globalno važnih promjena u Europi jer je sa svojim timom razvio uređaj Servus koji korisnicima omogućava da pomoću glasovnih naredbi upravljaju svojim domom, što je posebno korisno osobama s invaliditetom.
10 minuta na dan HIPER je, objašnjava Milica Damjanović, softver s multidisciplinarnim i interaktivnim pristupom učenju. Interaktivni program roditelje i djecu sam vodi kroz edukaciju i omogućava im da za manje od 10 minuta dnevno zadovolje veoma visoke ciljeve. Također je prilagođen stručnim djelatnicima u dječjim vrtićima te je, zaključuje, djeci u pravilu jako zabavan, a odraslima jednostavan za upotrebu putem računala, laptopa ili tableta.
“Program je podijeljen u 6 modula, a početni modul se odabire u skladu s razvojem i dobi djeteta. Mogu ga koristiti djeca od samo četiri mjeseca, a takav način učenja se može prakticirati sve do polaska u školu. Prilagođen je i naprednoj djeci, ali i djeci s otežanom motorikom jer se njime može upravljati i pogledom odnosno zjenicama”, govori Milica Damjanović i naglašava kako djeca koja su prošla kroz takvu edukaciju imaju neusporedivo širi vokabular od ostalih vršnjaka, a primijećen je i veliki napredak u komunikacijskim vještinama. Primjerice, djeca prije polaska u školu besprijekorno čitaju i vladaju gramatikom, imaju natprosječno opće znanje i pozitivan stav prema učenju koje doživljavaju kao zabavu. Bolje su povezana s roditeljima s kojima provode ugodne trenutke zajedničkog učenja i druženja. Dokazano imaju i veći kvocijent inteligencije u odnosu na djecu koja nisu bila uključena u programe rane edukacije. Također se, ističe Damjanović, u zemljama koje su takve programe već uvele u predškolske ustanove pokazalo da su djeca jednog dana kada odrastu konkurentnija na tržištu rada.
Začetnik metode učenja s karticama američki je stručnjak Glenn Doman. Sandra Broz Kiš i njezin suprug Josip Broz za svoju su djecu sami izradili kartice po uzoru na inozemne primjere, a počeli su im se javljati deseci roditelja koji su htjeli imati takav edukativni materijal
Kroz softver će mališani, između ostaloga, naučiti boje, geometrijske oblike, vrste životinja, dijelove tijela, prijevozna sredstva, radne strojeve, biljke, prometne znakove, koliko je sati, suprotnosti, obilježja zavičaja, karakteristike sportova, dane u tjednu, mjesece u godini, planete, abecedu… No, učit će i o prijateljstvu, opasnostima, ponašanju u prometu, zanimanjima, godišnjim dobima, glazbenim instrumentima, pravilima lijepog ponašanja, uporabnim predmetima, higijeni, vremenskim prilikama… Upoznat će se s kontinentima, oceanima, rijekama, jezerima, državama i gradovima, povijesno važnim ličnostima, kulturnim znamenitostima, gradskim institucijama, najpoznatijim umjetničkim djelima, kalendarom, dijelovima računala, kulturnim ustanovama...
Začetnik metode učenja s karticama američki je stručnjak Glenn Doman. Sandra Broz Kiš i njezin suprug Josip Broz za svoju su djecu sami izradili kartice po uzoru na inozemne primjere, a počeli su im se javljati deseci roditelja koji su htjeli imati takav edukativni materijal
U planu je, kažu članice udruge, osnivanje i centra čiji će stručnjaci raditi s djecom i pružati podršku roditeljima u provođenju rane edukacije kod kuće, ali i osnivanje posebne skupine koja će u tom procesu pomagati roditeljima djece s neurorazvojnim poteškoćama. Softver će također omogućiti djeci Hrvata koja žive u nekoj drugoj zemlji da kroz igru i zabavu lakše savladaju hrvatski jezik, a ideja je da se, nakon izrade hrvatske inačice softvera, ponude i programi na engleskom, njemačkom, talijanskom, slovenskom, srpskom, mađarskom... Ta prilagodba na druge jezike trajat će oko 12 mjeseci.
Projekt su među prvima prepoznali bivši profesionalni nogometaši, ujedno i osnivači Nogometnog sindikata u Hrvatskoj - Mario Jurić i Dario Šimić koji je ujedno i dopredsjednik Hureke. Sindikat, između ostaloga, svojim aktivnostima nastoji skrenuti pažnju na to da od nogometa može živjeti samo mali broj ljudi osobito u maloj zemlji kao što je Hrvatska. Program rane edukacije su stoga prepoznali kao sredstvo koji će mladim nogometašima olakšati da od najranije dobi odnosno samog početka bavljenja nogometom, paralelno grade i obrazovnu podlogu za daljnje školovanje koje neće biti na odmet ni onima koji završe u profesionalnom sportu jer će po završetku igračke karijere moći raditi druge poslove. Hureka je nedavno predstavila i spot za svoju kampanju u kojem uz Šimića i Jurića sudjeluju i aktualni reprezentativci Mateo Kovačić, Luka Modrić i Danijel Subašić te bivši slavni vatreni Mario Stanić.
Podrška institucija
Udruga Hureka, osnovana u siječnju ove godine, namjerava uskoro stupiti u kontakt s mjerodavnim institucijama od kojih se nadaju podršci i uspostavi suradnje.
Cilj je da se softver, kada bude napravljen, s vremenom implementira i u dječje vrtiće, kao u mnogim europskim zemljama čije su institucije prepoznala vrijednost takvih programa.
“Kroz igru dijete od dvije ili tri godine bez napora usvaja jako puno informacija koje kasnije kada krene u školu ponavlja i dalje nadograđuje. No, mnoga djeca dolaze u školu bez takvih znanja te su prisiljena gomilu informacija učiti napamet. U predškolskoj dobi djeca upijaju kao spužve i zato je važno da se učenjem potakne grananje neuroloških veza u mozgu, što se kasnije ne može nadoknaditi”, ističe Sandra Kiš Broz i navodi činjenicu da dijete od tri godine već solidno govori i čak zna i neke riječi koje njegovi roditelji nikada nisu izgovorili. Dijete koje odrasta u dvojezičnoj ili višejezičnoj sredini, bez problema paralelno usvaja dva ili više jezika. Odrasli pak čovjek, koliko god da se trudio, ne može u tri godine tako dobro naučiti neki strani jezik. A isto, tvrdi Sandra Kiš Broz, vrijedi i za matematiku, zemljopis i sve ostalo.
“Roditelji misle da će djetetu nešto biti komplicirano zato što je to njima komplicirano. Baš je suprotno. Ograničenja ne postoje u dječjim glavama, nego samo u glavama roditelja”, govori Sandrin suprug Josip uvjeren kako je ulaganje u obrazovanje najbolja investicija koju čovjek može podariti svoje djetetu, važnija od svega materijalnog poput igračaka koje su često kratkoga vijeka, a znanje je nešto što čovjeku nikada nitko ne može oteti. To, dodaje Josip Broz, ipak nipošto ne znači da djeci treba uskraćivati igračke.