- Pozivam premijera Andreja Plenkovića i vođu oporbe Davora Bernardića da sjednu i dogovore se da se iz sustava obrazovanja isključi politika. U Hrvatskoj se politika 25 godina miješala u obrazovanje, a sada je važno da se postigne konsenzus među svim strankama u Saboru da se neće miješati u obrazovanje, nego će ono biti prepušteno stručnjacima - poručuje Ivan Đikić, profesor na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu i trenutačno najuspješniji hrvatski znanstvenik u svijetu.
Samo u posljednje dvije godine Đikić je objavio 30 radova u vodećim svjetskim znanstvenim časopisima, ove godine čak devet, a prije mjesec dana drugi put je dobio projekt Europskog istraživačkog vijeća (ERC) u iznosu od 2,5 milijuna eura. Tako je Đikić postao prvi hrvatski znanstvenik koji je dva puta dobio prestižni ERC-ov projekt, što je i u europskim razmjerima rijedak pothvat, koji je uspio tek malobrojnim istraživačima.
Sukob interesa
No dok je nizao velike uspjehe u inozemstvu, Đikić se, zbog svog angažmana u slučaju plagijata ministra obrazovanja i znanosti Pave Barišića, suočio s ružnim napadima u domovini. Razočaran i povrijeđen postupcima premijera Plenkovića, koji ga je optužio da je savjetnik oporbe, te splitskog rektora Šimuna Anđelinovića, koji mu je spočitnuo da je u sukobu interesa, Ivan Đikić je prekinuo svoju 15 godina dugu znanstvenu suradnju s Medicinskim fakultetom u Splitu.
- Ja sam idealist i entuzijast u znanosti, mene prvenstveno zanima znanost. Nadalje, smatram da su mladi najveća vrijednost koju imamo i mi i svijet. Ako ne uložimo u mlade dovoljno vremena, pažnje i obrazovanja, oni neće realizirati svoje talente niti će ispuniti svoju ulogu koja je potrebna za budućnost. To me uvijek motiviralo u radu u Hrvatskoj. Uvijek sam radio volonterski, bio sam neovisan i želio sam proslijediti svoje znanje iz čistog poštovanja prema domovini koja me je školovala - rekao mi je Ivan Đikić kad sam mu se u nedjelju ujutro pridružila na doručku kako bismo razgovarali za Globus.
Ovo je njegov prvi posjet rodnom Zagrebu nakon gotovo godinu dana, a u dva dana boravka isplanirao je toliko aktivnosti da mi se zavrtjelo u glavi. A ništa manje dinamični nisu bili ni dani koji su prethodili njegovu posjetu Zagrebu.
Rad u laboratoriju
- U petak ujutro sam iz San Francisca doletio u Chicago gdje sam sudjelovao na konferenciji hrvatsko-američkih stručnjaka. Vjerujem da će se o njima dosta čuti i u Hrvatskoj jer imaju odličan program: bave se samo profesionalnim i stručnim stvarima, poput prava, financija, sporta, zdravstva, znanosti, medija. Iste večeri sam odletio za Frankfurt gdje sam stigao u subotu u podne, zatim sam otišao u svoj laboratorij te navečer kasno doletio u Zagreb - rekao je Đikić.
Svoj kratki posjet Zagrebu vezao je uz nekoliko aktivnosti: sudjelovanje u emisiji 'Nedjeljom u dva', izlaganje na najvećoj TED konferenciji u regiji te konferenciju za novinare vezanu za peticiju 'Stop plagiranju u Hrvatskoj'. Peticiju, koju je s Ivanom Đikićem pokrenulo 17 hrvatskih znanstvenika i stručnjaka iz domovine i svijeta, potpisalo je više od 11.000 ljudi te je taj dokument poslan u Sabor.
- Želimo da se u Saboru raspravlja o etičkim normama svih javnih službenika u Hrvatskoj. Želimo da se u Hrvatskoj uvede nulta tolerancija na plagiranje jer je to norma EU. Političari se moraju ponašati u skladu s tim, što znači da nitko na javnoj funkciji ne može biti s dokazanim plagijatom. To nije samo pitanje plagiranja nego šira akcija protiv svih nečasnih radnji u znanosti koje se moraju sankcionirati. Pogotovo plagijat koji je krađa intelektualnog vlasništva. Plagiranje nije problem samo Hrvatske nego i EU i SAD-u, ali je razlika što hrvatsko društvo nije spremno nositi se s time za razliku od razvijenog svijeta. Mi smo jedina zemlja u EU, koja ima plagijatore na tri važne funkcije: u Vladi ministra znanosti, potpredsjednika Sabora i suca Ustavnog suda. U Njemačkoj su zbog moralne odgovornosti dva ministra dala ostavku. Izvrsna njemačka ministrica obrazovanja Annette Schavan dala je ostavku iz moralnih razloga iako joj se čak nije ni dokazalo plagiranje. Kod nje je bila u pitanju puno, puno manje neetična radnja nego što je dokazana ministru Barišiću - rekao je Đikić.
Javni govor
Iako su mu mnogi spočitnuli što se kao znanstvenik koji živi i radi u inozemstvu 'umiješao' u događaje u domovini, Đikić spremno brani svoj angažman. Uostalom, ovo nije prvi put da se suočava s optužbama hrvatskog političkog establišmenta.
- Kad sam prvi put došao u sukob s pritajenim, ali agresivnim pritiskom politike na znanstvenike, to je bilo prije desetak godina u doba bivšeg ministra obrazovanja i znanosti Dragana Primorca. Kada sam se založio da se znanstvenicima ne smije zabranjivati javni govor i rekao da je korisnije ulagati u mlade znanstvenike nego u zgrade, uslijedio je ružni politički napad na mene. Branio sam se, no napad je nastavljen slanjem anonimnih pisama protiv mene Sveučilištu u Frankfurtu te ružnim napadima u hrvatskim medijima da sam neprijatelj države jer sam se usudio javno kritizirati jednog političara ili ministra u Hrvatskoj - prisjetio se Đikić.
Usporedio je svoj tadašnji angažman u hrvatskoj akademskoj zajednici sa sadašnjim događajima.
- Vrlo slično je bilo i sada. Mogao sam živjeti i raditi u San Franciscu u miru, ali sam u razgovoru sa suprugom došao do zaključka da trebam istupiti i angažirati se kada je najviše etičko tijelo u Hrvatskoj zaključilo da je ministar znanosti i obrazovanja plagijator. Kao takav je neprihvatljiv meni u inozemstvu, a kako je tek neprihvatljiv mladima u Hrvatskoj. Javio sam se premijeru i objasnio mu da je to neprihvatljivo za Hrvatsku jer je u EU nulta razina tolerancije na plagiranje. Premijer mi je rekao da idem u javnost, a ja sam zamolio da ne bude ružnih napada na mene kao 2006. godine. Nakon toga razgovora nikad mi se nije javio iako sam se ja njemu javljao. No, onda su uslijedili napadi i mene je premijer vrlo ružno i neistinito u Saboru optužio da sam slao mejlove oporbi te da sam njihov eksternalizirani savjetnik - kazao je Đikić.
Istaknuo je kako je zamolio premijera da povuče svoje izjave.
- No on to nije učinio niti mi je odgovorio, nego je javno poručio kako je to za njega gotova stvar. Istodobno rektor Sveučilišta u Splitu Anđelinović je lažno tvrdio da sam u sukobu interesa, što je dovelo do toga da napustim svoju poziciju na Medicinskom fakultetu u Splitu koju sam volonterski gradio 15 godina. A najgora stvar koju je premijer mogao reći jest da je ovo slobodna zemlja i da svako ima pravo otići. Ta poruka ne ide samo meni nego svakom čovjeku koji se ne slaže s premijerom i njegovom politikom - naglasio je Đikić, koji je zabrinut tempom iseljavanja iz Hrvatske.
- Demografski podaci u Hrvatskoj su jako zabrinjavajući. U medijima je izneseno kako smo u posljednjih 10 godina izgubili 60.000 djece u osnovnim školama, od čega 16.000 djece zbog iseljavanja. To iseljavanje je postalo zabrinjavajuće jer gubimo populaciju takvim tempom da će do 2050. godine u Hrvatskoj živjeti 3,2 milijuna ljudi i bit će nemoguće održavati mirovinski i zdravstveni sustav. Na tome treba početi danas raditi jer je to alarmantno. A jedan od prvih koraka je da djeci omogućimo normalan razvoj i školovanje. Tako će roditelji biti sigurni da će njihova djeca imati perspektivu u Hrvatskoj te stoga neće napuštati zemlju. Oni zbog toga odlaze: ako to promijenimo u Hrvatskoj, mladi neće odlaziti - ustvrdio je Đikić.
Razgovor smo skrenuli na njegova istraživanja te nove radove o patogenim bakterijama poput legionele, šigele i salmonele. U prosincu 2016. godine Đikićev tim objavio je u prestižnom časopisu Cell kako legionela uništava stanice pluća izazivajući legionarsku bolest. Prošli tjedan Đikić i suradnici objavili su u časopisu Nature Microbiology otkriće sofisticiranog mehanizma zaštite od salmonele, bakterije koja je glavni uzrok trovanja hranom u svijetu. Ova otkrića mogla bi biti temelj za nove terapije.
- Mi smo živjeli u zlatnom dobu u kome smo pedesetak godina bili zaštićeni od patogenih bakterija. Nažalost, u posljednjih 15 godina dolazi do velike rezistencije bakterija na antibiotike. Sve veći broj bakterija postaje otporan na antibiotike i one su sve opasnije. Danas se smatra da oko 700.000 ljudi godišnje umre zbog otpornosti bakterija na antibiotike. Za 20-ak godina taj će broj porasti na desetak milijuna. To je golemi pritisak na javnozdravstveni sustav. Ljudi su glavni krivci za to: imali smo odlično oružje, stvorili smo puno antibiotika i onda smo te antibiotike počeli koristiti nekontrolirano. K tome, davali smo ih u golemoj količini u prehrambenoj industriji, a sve je to otišlo u prirodu gdje su se razvile nove vrste bakterija koje su sad puno opasnije. Svjetska zdravstvena organizacija i UN su shvatili opasnost te su pokrenuli globalnu akciju u cijelom svijetu. Dok čekamo na odluke vlada, mi znanstvenici moramo drukčije razmišljati - rekao je Đikić.
Kao znanstvenik koji se više od 20 godina bavio istraživanjem tumora, ušao je u područje mikrobiologije s jednim posve drugim pogledom.
Promjenjivi genomi
- Tumore možemo razumjeti i puno bolje liječiti ako razumijemo molekularne principe iza njih, ako razumijemo da su to individualne bolesti i da ih moramo pratiti kroz vrijeme kako bismo mogli ponuditi efikasnu terapiju. Jer tumori se mijenjaju dok mi koristimo terapije. Slično tome treba djelovati i kod bakterija jer tumorske i bakterijske stanice imaju karakteristike koje ih potiču da budu nadmoćne našim stanicama: one imaju ubrzanu evoluciju, puno brže se dijele i mijenjaju nego naše stanice. Drugo, one imaju sposobnost mijenjanja svoga genoma u nepredvidljivim razmjerima. Fascinantno je koliko se genomi tumorskih i bakterijskih stanica mogu promijeniti, a sve s obzirom na pritisak i čimbenike iz okoline. Što ih mi više pritišćemo, bakterije su kreativnije i postaju sve opasnije. Nove vrste se stalno stvaraju, tako da imamo ozbiljne neprijatelje - rekao je Đikić.
Naglasio je da moramo razmišljati o novim lijekovima protiv bakterija.
- Jedna vrsta razmišljanja je ovo što smo otkrili, a otkrivaju i druge grupe na svijetu: kad uđu u stanicu, bakterije poput salmonele i legionele stvaraju nove enzime, nove toksine koje mogu ubaciti u stanicu i učiniti štetu. Kad koristite antibiotik, kod upale pluća u slučaju legionele, uništit ćete sve legionele danas, ali kako su one izlučile svoje toksine, u iduća dva dana možete umrijeti od toga. Dakle, princip je da znamo da djelujemo na toksine koji su ostali nakon bakterija. Normalno da će to biti komplementarno antibioticima i moći će pomoći kad antibiotici ne budu djelovali. To se zove ciljana molekularna antibakterijska terapija koja djeluje samo na patogene bakterije - pojasnio je Đikić.
Intelektualni kapacitet
Istaknuo je kako je većina bakterija u našem tijelu dobra.
- U našem organizmu ima više bakterijskih nego naših stanica, imamo 40 trilijuna bakterijskih, a 30 trilijuna ljudskih stanica i moramo prihvatiti da su te stanice dio našeg organizma. One stvaraju naš bakterijski genski zapis, gdje god mi živimo i boravimo. Bilo za ovim stolom ili doma, mi ostavljamo naše bakterije. Te dobre bakterije nam osiguravaju normalan život, stvaraju nam biofilm na koži, omogućavaju nam bolju probavu, metabolizam enzima, treniraju naš imunološki sustav. Njih trebamo sačuvati, a patogene bakterije uništiti na pametan, ciljani način. To nas kao vrstu određuje, moramo koristiti naš intelektualni kapacitet da bismo se borili na pametan način protiv bakterija - naglasio je Đikić, koji u zadnjih 10 mjeseci, u sklopu slobodne studijske godine, surađuje na Sveučilištu Stanford i u biotehnološkoj kompaniji Genentech.
- Moji suradnici u laboratoriju u Frankfurtu i ja u San Franciscu zadnjih smo mjeseci jako kreativni. To je jedna eksplozija znanja, ideja i rezultata. Svaki dan preko Skypea razgovaramo o projektima i rezultatima. Otkad sam u San Franciscu, puno sam više fokusiran na projekte nego kad sam u Frankfurtu jer tamo imam i administrativne zadaće i puno putujem. Ovako, kad se ujutro dignem u šest, do deset ne idem na posao, nego sam četiri sata potpuno fokusiran na svoj laboratorij u Frankfurtu. I to se pokazalo jako uspješnim. Imam 12 posto doktoranada i studenata, oni su nevjerojatno zahtjevni kao suradnici, imaju ideje i žele komunicirati. Čine me zaposlenim 24 sata dnevno - ispričao je Đikić.
Naglasio je kako je glavna motivacija da slobodnu studijsku godinu provede u Kaliforniji vezana uz njegovu djecu: Lovru (16), Petru (14) i Emmu (11).
Život u Palo Altu
- Cilj je bio da našu djecu odvedemo u novu kulturu te da usavrše engleski jezik. Željeli smo da vide tehnološki dio američke kulture, pa smo se odlučili za Kaliforniju koja je zapravo supkultura Amerike. Željeli smo da naša djeca idu u najnaprednije javne škole u Kaliforniji. Naš odlazak u Palo Alto nije bio ni jeftin ni lagan, morali smo pronaći rješenja za naše poslove i prebaciti cijelu obitelj. I financijski je to puno, jer samo jednostavna kuća u kojoj živimo košta više od 6000 dolara mjesečno. Puno smo vlastitih ušteđenih sredstava uložili da to možemo pružiti našoj djeci. Iako naše troje djece nije raslo u engleskom govornom području, zavoljeli su škole u Palo Altu više nego što smo očekivali. Djeca bi željela ostati i nastaviti školovanje tamo. Transformacija naše djece je nevjerojatna: tako je najmlađa kći Emma u kratkom vremenu naučila engleski. Druga kći Petra je s dvije djevojčice napravila električni auto. Prošli tjedan su se vozile u tom autu, možete zamisliti, one su djevojčice u osmom razredu osnovne škole. Mi smo sretni što smo bili tamo. Ostajemo do kraja lipnja, a onda smo u Brelima na odmoru te se vraćamo na nastavak škole u kolovozu u Frankfurtu - ispričao je Đikić.
Priznao je kako je tijekom proteklih mjeseci dobio niz ponuda za novi posao u Americi i u Europi, no konačnu odluku još nije donio.
- Akademska 2016./2017. bila je za mene godina učenja i povezivanja mojih ideja s tehnologijama koje postoje u Kaliforniji. Tamo je sve moguće, ne postoji nijedan problem koji se neće pokušati riješiti. Ne znači da će se on riješiti, ali će se pokušati. I onda vam sa svih strana prilaze zainteresirani ljudi s pozitivnim entuzijazmom. Ne želim izgubiti vezu s njima jer sam shvatio da je u mojim godinama u mojoj karijeri neophodno imati vezu s takvim ljudima. Oni mene inspiriraju - zaključio je Ivan Đikić.