DR. IGOR RUDAN

PRVI HRVAT NAKON RUĐERA BOŠKOVIĆA KOJI JE ČLAN ROYAL SOCIETYJA 'Histerija s cijepljenjem pokazala mi je da s internetom postoji veliki problem'

Zagreb, 050410.
Dr. Igor Rudan, hrvatski ekspert pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
Foto: Sandra Simunovic / CROPIX
Sandra Šimunović / HANZA MEDIA

Igor Rudan

Jedna je od važnih uloga nas znanstvenika da nova znanja i tehnološki napredak prenosimo i obrazlažemo ljudima kako bi to mogli razumjeti. Jer ako većina ljudi ostane izolirana od novog znanja, oni će na internetu prihvaćati zavodljive dezinformacije i alternativne činjenice, kaže hrvatski znanstvenik Igor Rudan, redoviti profesor i direktor Centra za globalno zdravlje na Sveučilištu u Edinburghu, gdje radi i kao direktor suradnog centra Svjetske zdravstvene organizacije. Također, u ožujku 2016. postao je prvi Hrvat izabran za redovnog člana Royal Societyja nakon Ruđera Boškovića 1761. godine.

Dosadašnji znanstveni opus Igora Rudana uključuje više od 450 objavljenih znanstvenih radova i sedam knjiga koji su, prema bazi Google Scholar, citirani gotovo 50.000 puta, uz H-index 95, čime se nalazi među najcitiranijim znanstvenicima svijeta. Thomson Reuters i američki Institut za znanstvene informacije svrstali su ga među “vodeće znanstvene umove svijeta” u 2015. i 2016. Za znanstveni i stručni rad dobio je 20-ak nagrada, među kojima se posebno ističe Chancellor’s Award, najviša nagrada za znanstveni rad u britanskoj akademskoj zajednici, koju mu je kao jedinom dobitniku za 2013. godinu uručila britanska princeza Anne.

No prije godinu dana, uz podršku Wellcome Trusta i Sveučilišta Edinburgh, Igor Rudan pokrenuo je edukativni projekt čiji je rezultat dokumentarni film “Survival: The Story of Global Health” koji će premijerno biti prikazan 15. rujna u sklopu Noći znanja na Sveučilištu Vern. Dokumentarni film o ljudskom zdravlju u trajanju od 105 minuta ima 10 poglavlja koja se mogu gledati kao zasebne cjeline. Epizoda posvećena velikim epidemijama i pandemijama, koje su pokosile milijune ljudi u prošlosti, izazvala je golemi interes na društvenim mrežama i našim internetskim medijima.

“Svaku epizodu stavio sam na svoj Facebook profil, neke su dobile 20, a neke 30 lajkova. No kad sam stavio epizodu o pandemijama i epidemijama, odmah se skupilo 200 lajkova. Mnogi su prenijeli link te smo u 48 sati na YouTubeu imali 10.000 pregleda. S obzirom na to da su video prenijeli i neki news portali, procjenjuje se da ga je dosad vidjelo oko 100.000 ljudi. Dobio sam jako puno pozitivnih reakcija. Mislim da su ljudi zaboravili zašto se danas cijepimo te katastrofalnu kolektivnu prošlost u kojoj su nas kosile pandemije. Trebalo ih je samo podsjetiti na to”, rekao mi je Rudan.

Prije točno godinu dana pokrenuo je projekt “Survival: The Story of Global Health” te mi pokazao i prvu epizodu o tome kako je Homo sapiens preživio. U proteklih godinu dana Rudan i njegovi suradnici marljivo su radili na projektu te će ovaj tjedan dovršiti i posljednji video koji će u serijalu biti prikazan šesti po redu.

“Svaka je epizoda posvećena jednoj cjelini. Prva govori o tome kako smo jedini mi od desetak vrsta ljudi preživjeli, druga o majkama i djeci te njihovoj zaštiti, a treća o našoj interakciji s mikrobima koja nije nužno štetna. Zatim je četvrta posvećena onim rijetkim mikrobima koji su mutirali tako da nam predstavljaju opasnost, bioterorizmu i otpornosti na antibiotike, dok je peti nastavak posvećen kroničnim nezaraznim bolestima. Šesto poglavlje se bavi starenjem, a sedmo je posvećeno tome tko vlada svijetom globalnog zdravlja, interakciji farmaceutske industrije i međunarodnih organizacija te filantropima. U osmom poglavlju propitujemo možemo li definirati neke zajedničke ciljeve za cijelo čovječanstvo, dok je deveto poglavlje posvećeno tome možemo li razviti svijet u kojem nitko neće zaostajati jer napredak koristi najprije bogatijima. Deseti je nastavak posvećen budućnosti i tome što nam ona donosi”, prepričao je Rudan.

“Nakon sudjelovanja u povezivanju gena i bolesti te smanjenju smrtnosti djece u svijetu odlučio sam raditi na obrazovanju najšire populacije putem interneta o napretku koji postižu biomedicinske znanosti u 21. stoljeću te što bi to moglo značiti za ljudsku vrstu. Ja sam voditelj i scenarist projekta, a moj doktorand Iain Campbell je redatelj, snimatelj i autor glazbe za film. Iain je izvanredan, multitalentiran mladi čovjek koji kod mene radi doktorat iz globalnog zdravlja, a ima i svoj bend po kome je poznat u Škotskoj. Naš je dokumentarac dostupan preko YouTubea”, rekao je.

Na dokumentarac “Survival: The Story of Global Health” dosad je potrošeno 20.000 funti koje su dobili od Wellcome Trusta. Za dokumentarac interes su dosad pokazali BBC, Facebook Watch i Amazon. Na pokretanje projekta velikim dijelom potaklo ga je i širenje histerije protiv cijepljenja.

“To je negativni fenomen 21. stoljeća. S internetom postoji veliki problem jer ljudima nudi mnoštvo zavodljivih dezinformacija koje brzo prikupljaju poklonike. U ‘post-truth’ vremenu, svaka provjerena, utemeljena, znanstveno potvrđena i objavljena informacija dobit će vrlo brzo na internetu i svoju dezinformaciju”, objašnjava.

Vjeruje kako je jako važno da se protivnike cijepljenja ni na koji način ne osuđuje, naziva glupanima ili proglašava neobrazovanima, jer ti ljudi ne moraju uopće biti takvi. “Pozivati na to da ih pustimo da svi u svojoj neukosti i gluposti poumiru kad se ne žele cijepiti, također nije rješenje, jer niti je moralno niti će pomoći. Što je više necijepljenih, to više nestaje učinak tzv. kolektivne imunosti, koji je ključan u onemogućavanju epidemijama da se šire, pa ako se ti ljudi i njihova djeca ne cijepe, i mi ostali ćemo nastradati”, kazao je Rudan.

Smatra da valja uložiti trud kako bi se svim ljudima koji su zbunjeni i zavedeni dezinformacijama oko cijepljenja objasnilo koliko je njihov stav opasan za sve. “Možemo pokušati na taj način popraviti stanje ili pak pustiti da sve ide svojim tokom i pričekati da opet pomre nekoliko desetaka milijuna ljudi u svijetu, pa da onda opet nikome više 50 godina ne padne na pamet govoriti bilo što protiv cjepiva. Uspjeh cijepljenja, koje je vjerojatno najzaslužnije što je očekivani ljudski životni vijek tijekom 20. stoljeća u razvijenim zemljama gotovo udvostručen, s manje od 50 na više od 80 godina, mnogim ljudima koji danas žive teško je predočiti. Vrlo je malo ljudi koji se još živo sjećaju kako je izgledao svijet prije masovnog uvođenja programa cijepljenja protiv smrtonosnih bolesti poput velikih boginja, tuberkuloze, dječje paralize ili ospica”, naglasio je Igor Rudan.

Rođen je 1971. godine u Zagrebu, a potječe iz liječničke obitelji. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu te magistrirao i doktorirao javno zdravstvo na Sveučilištu u Zagrebu. Drugi magistarski rad iz područja genetike stekao je na Sveučilištu Pavia u Italiji, a drugi doktorat na Sveučilištu u Edinburghu. “Nakon što sam doktorirao i postao docent u Hrvatskoj te imao jako dobru perspektivu, želio sam više. Radio sam tada već godinama u Hrvatskoj i u jednom sam trenutku prelomio i otišao u Edinburgh na drugi doktorat. Imao sam već 30 godina, što je puno za doktoranda. No neprekidnim i neumornim radom u 16 godina sam od doktoranda dogurao do redovnog člana Royal Societyja. I to sve bez ikakvih veza. Ja sam na Sveučilište Edinburgh otišao jer su me jedino tamo, od dvjestotinjak mjesta gdje sam poslao molbu, prihvatili na doktorat”, prisjetio se Rudan.

U Hrvatskoj je poznat i kao pokretač projekta biobanke “10.001 Dalmatinac” za koji je priskrbio više od 30 milijuna eura na međunarodnim natječajima. Projekt traje 18 godina i jedan je od najuspješnijih u našoj znanosti: cilj mu je provesti populacijsku studiju na 10.001 osobi s hrvatskih otoka Visa, Lastova, Mljeta i Korčule kako bi se njihova genetska svojstva povezala s njihovim zdravljem i bolesti. Projekt je utemeljen 1999., a zahvaljujući njemu i suradnji s ostalim biobankama Europe i SAD-a, do danas je pronađena biomedicinska uloga za više od 1000 ljudskih gena.

Najvažniji rezultati projekta, gdje su hrvatski znanstvenici imali vodeću ulogu u međunarodnim suradnjama, vezani su uz pronalazak gena SLC2A9 koji regulira razinu urične kiseline i izaziva bolest giht, zatim gena koji prouzročuju poremećaj srčanog ritma te svojstava koja su pod pozitivnom prirodnom selekcijom u ljudi, kao što su primjerice tjelesna visina i kognitivne sposobnosti.

“Samo ove godine smo imali nekoliko vrhunskih publikacija u Nature i Nature Genetics. Projekt vodi moj mlađi kolega, izvanredni znanstvenik dr. Ozren Polašek, koji je predstojnik Katedre za javno zdravstvo na Sveučilištu u Splitu”, ispričao je. Otkrića njegova tima na projektu “10.001 Dalmatinac” donijela su Rudanu niz nagrada, uključujući International Research Development Award britanskog Wellcome Trusta, kao i Državne nagrade za znanost Sabora RH (2003. i 2006.).

Rudan je od 2004. karijeru usmjerio i na međunarodno zdravstvo, a posebno na smanjivanje smrtnosti djece u svijetu. To su prepoznali i Ujedinjeni narodi kao jedan od definiranih “Milenijskih razvojnih ciljeva”. “Razvio sam metode koje su unaprijedile pristupe ulaganju međunarodnih organizacija u pomoć djeci u svijetu, koje su zatim vrlo brzo prepoznate kao korisne, te su ušle u široku primjenu i počele davati rezultate. Smrtnost djece u svijetu smanjena je u 21. stoljeću za više od 50 posto, s 11 milijuna na manje od šest milijuna, i to je jedan od najvećih napredaka medicine u ovom stoljeću.”

Problemima globalnog zdravlja Igor Rudan je posvetio je i knjigu “Healthy Ideas: Improving Global Health and Development in the 21st Century” (Zdrave ideje: Unapređivanje globalnog zdravlja i razvoja u 21. stoljeću) koju je napisao u suradnji s američko-britanskom znanstvenicom indijskog podrijetla, prof. Devi Sridhar sa Sveučilišta u Oxfordu. U Edinburghu je 2011. pokrenuo znanstveni časopis Journal of Global Health, zatim 2013. utemeljio Centar izvrsnosti Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) čiji je voditelj te 2015. godine osnovao Centar za istraživanja globalnog zdravlja Sveučilišta u Edinburghu čiji je direktor.

Rudan je obišao svijet nekoliko puta, a često je boravio u zemljama Trećeg svijeta i svjedočio tužnim ljudskim pričama. “Mogu se sjetiti desetaka vrlo potresnih priča o djeci predškolske i mlađe školske dobi u svijetu povezanih s njihovim gubitkom oba roditelja zbog AIDS-a, brigom za mlađu braću i vođenjem mlađe braće na liječenje od HIV-a, krajnjom bijedom i siromaštvom, izostankom školovanja, potrebom za obradom zemlje i svakodnevnom prodajom na tržnici, izrabljivanjem djece u rudnicima ili čak i vojskama, ranjavanjima zbog posljedica rata, invalidnošću, nehigijenskim životnim uvjetima i manjkom pitke vode, stalnom borbom sa zaraznim bolestima, pothranjenošću te nedostupnošću zdravstvene zaštite i cjepiva.”

Upitala sam ga pri kraju našeg razgovora je li se suočavao s opasnim situacijama tijekom svojih putovanja.“Najviše me u opasne situacije dovodila moja vjera jer sam vjernik, katolik. Nakon što sam poslao tolike molbe po svijetu za svoj drugi doktorat i dobio jedino pozitivan odgovor Sveučilišta Edinburgh, bio sam toliko sretan da sam se u jednoj crkvi u Edinburghu zavjetovao Bogu da ću idućih 10 godina svake nedjelje ići na misu. No nisam znao da ću se baviti globalnim zdravljem i da ću putovati po zemljama gdje nema katoličkih crkvi. Postao sam po tome poznat među svojim prijateljima. Oni su me pratili u situacijama kad sam u nekoj zemlji tragao za crkvom. Jednom smo sletjeli kasno u Kairo i spoznali da mi jedino preostaje jedna koptska crkva koja se nalazi u opasnoj četvrti. Moja tri prijatelja išla su sa mnom i jedva smo izvukli živu glavu”, prisjetio se Rudan, koji najopasnijom zemljom smatra Južnoafričku Republiku.

“Tamo su posljedice apartheida strašne. Odrasle su generacije neobrazovanih ljudi koji su ispunjeni mržnjom prema bijelcima, pa vas netko može ubiti bez ikakvog razloga. Dosta sam se neugodno osjećao u brazilskim favelama. No uvijek kažem da u kakvoj god situaciji se čovjek nađe, bilo gdje u svijetu, od sirotinjskih četvrti Južne Afrike do kraljevske palače, uvijek je dobro biti skroman, biti obziran prema drugim ljudima te govoriti što manje. Na žalost, ljudima s naših prostora ništa od toga nije baš urođeno odrastanjem ovdje, pa sve to treba polako naučiti”, zaključio je Igor Rudan.

Izdvajamo